Ajurvedska medicina i ishrana po ajurvedi

Ajurvedska medicina je zvanično prihvaćena od strane SZO kao prirodan način lečenja sad već davne 1977.godine. Ajurveda se u Indiji i nekim delovima Azije primenjuje još od davnina. Smatra se da u svetu danas stanovništvo se mnogo više leči ovom prirodnom metodom nego modernom medicinom.

U Srbiji se vodi kao tradicionalna medicina i uvedena je u našu zakonsku regulativu 2007 god. U nastavku teksta saznajte više o ovom načinu lečenja..

ŠTA JE ZAPRAVO AJURVEDA?

Ajurvedska medicina je više od same medicine to je zapravo nauka o životu i predstavlja drevnu metodu prirodnog lečenja. Poreklom je iz Indije, gde su se pre 6.000 godina pojavili prvi zapisi koji su se prenosili na buduća pokolenja. Naime, u to doba ljudski životni vek počeo je značajo da se skraćuje, a stopa obolevanja je rasla.

Rishiji – mudri ljudi (poznavaoci realnosti) sastali su se da bi razmotrili šta trebaju učiniti u toj situaciji.

Nakon zajedničke meditacije u stanju povišene svesti, spoznata je ajurveda, sistem lečenja, kao i svi njeni principi. Dakle, to nije proizvod moderne nauke i shvatanja koje proističe iz budnog stanja svesti. Nastala je kao rezultat dubinskog uvida u funkcionisanje prirode, što je moguće jedino u višim stanjima svesti.

Ajurvedska medicina poznaje 8 stanja svesti, dok ih u zvaničnoj medicini zasad ima tri.

KAKVA JE AJURVEDSKA MEDICINA U PRAKSI

U zavisnosti od porekla bolesti, ajurvedska medicina primenjuje individualno i veoma specifično lečenje obolelog. Ipak, ako govorimo o tretmanima (načinima), postoje dva pristupa: kućno i kliničko.

Kućno lečenje ajurvedom najčešće se sastoji od primene specifične ishrane (prema telesnom tipu i patologiji). Neophodna je korekcija životnog stila. Rade se tačno određene vežbe i kao najvažnije vežbe opuštanja.

Kliničko lečenje, poznato kao terapijski panča karma tretman, primenjuje se kada je potrebno brže doći do rezultata. Osoba se podvrgava različitim metodama pročišćavanja kako bi se uspostavio balans u telu. Obično se radi nekoliko tretmana dnevno, jedan za drugim, u trajanju od oko dva sata, minimalno nedelju dana u kontinuitetu.

Jedan od glavnih ciljeva koji ima ajurvedska medicina jeste postizanje shodana (eliminacija toksina iz tela). Zatim shamana (ublažavanje simptoma i smirivanje poremećaja u organizmu).  Rezultat ponajviše zavisi od starosti osobe, pola, stanja organizma i faze bolesti.

VATA PITA I KAPHA TIPOVI LIČNOSTI 

U pristupu tretiranja nečijeg stanja telesni tipovi imaju ključnu ulogu. Važni su za određivanje pogodnog tretmana, tako i za shvatanje određenih navika.

U osnovi bolesti ajurvedska medicina tvrdi da je uvek u  pitanju greška intelekta (pragja parath). Ona se, u zavisnosti od telesnog tipa, manifestuje na različite načine. Stoga je shvatanje i razumevanje svog telesnog tipa od vitalnog značaja u određivanju bilo kakve terapije.

Iz ovog principa proizilazi veoma važna činjenica: ista supstanca (hrana ili lek) jednoj osobi čini dobro, a drugoj loše. Iako ona sama po sebi nije nezdrava – nije prikladna za sve.

Ajurvedska medicina nas uči da prirodom upravljaju tri osnovna principa – doše, koje predstavljaju energije unutar tela. U ljudskom organizmu ih ima tri – one su njegov osnovni psihofiziološki činilac.

  • Vata (kretanje),
  • Pitta (energija),
  • i Kapha (struktura).

Telesni tipovi se definišu prema dominantnoj doši. Svi imamo odlike svih triju doša, ali u različitoj proporciji.

U zavisnosti od toga koja doša dominira, možemo biti Vata, Pita ili Kafa tip. Zatim dvodošni tip, na primer: Vata Pita, Pita Kafa…

Doše upravljaju svim funkcijama u organizmu, a njihov odnos, to jest konstituciju, dobijamo rođenjem. Naš odnos sa trenutnom konstitucijom određuje tip poremećaja ili bolesti.

Vata tipovi su ljudi sitnije građe, brzih pokreta, aktivni (mentalno i fizički), druželjubivi, pričljivi, brzo shvataju, ali brzo zaboravljaju. Kada su u debalansu, onda pate od nesanice, zatvora, suvoće kože i slično.

Kafa tipovi su teški, gabaritni iminertni ljudi.

Pita tip  oštre,temperamentne i inteligentne osobe, dobri govornici i predavači, ali imaju previše jak ego.

Svako može saznati komtipu pripada na osnovu popunjavanja upitnika (ajurveda test). Time se dobija i presek zdravstvenog stanja u određenoj životnoj fazi. Nakon utvrđivanja tipa, sledi ajurvedsko lečenje kako bi se postigao balans tela, uma i duha.

AJURVEDA I ZDRAV ŽIVOT

Ajurvedska medicina ima svoj osnovni postulat koji glasi:

Čovek je deo prirode i savršeno zdravlje je moguće ukoliko se postigne sklad između individualnog i kosmičkog života.

U prirodi postoje mnogi ciklusi koji generišu i one unutar ljudskog organizma. Usaglašenost individualnog života s kosmičkim ciklusima veoma je važno za zdravlje.

Značaj tih ciklusa iskazan je kroz dinačariju (dnevnu rutinu, to jest optimalno ponašanje čoveka da održi sklad sa prirodom). Kao i rjtućariju (sezonska rutina usklađena s godišnjim dobima).

Nekoliko tipičnih saveta koji proizilaze iz dinačarije jesu:

  • Rano ustajanje (otprilike kada izlazi sunce).
  • Nakon toga sledi tuširanje, joga i meditacija.
  • Oko sedam sati priprema se zdrav doručak, koji, kao i svi drugi obroci, mora biti u skladu s telesnim tipom.
  • Potom se osoba posvećuje uobičajenim dnevnim aktivnostima (posao ili učenje).
  • Ručak je između 12 i 13 sati, posle čega se nastavljaju dnevne aktivnosti.
  • Ponovo slede joga i meditacija (oko sat vremena), večera od 18 do 19 sati.
  • Pre odlaska na počinak (oko 22 sata) možete čitati, slušati muziku, družiti se, što sve preporučuje ajurvedska medicina..

Treba imati na umu da je ovo neki okvir, sve zavisi od tipa aktivnosti osobe, njenog psihofizičkog stanja, zdravstvenog poremećaja..

AJURVEDA ISHRANA –  KAKO SE PRIPREMA HRANA?

Ishrana je specijalnost ajurvede i bitno je razumevanje njenog uticaja i značaja na zdravlje. Ovo je važno kako sa stanovišta dejstva hrane na organizam, tako i iz aspekta njene pripreme.

Ajurvedska ishrana nas uči da je tok obedovanja upravo proces stvaranja zdravlja ali i bolesti.

Naime, drevna ajurveda prepoznaje vegetarijanstvo kao najsuperiorniji vid ishrane. Meso nije zabranjeno, ali se stavlja u pravi kontekst u smislu količine, izbora adekvatnog tipa i načina pripreme.

Takođe, jelo mora biti ukusno, pošto kontakt s hranom ima direktno dejstvo na organizam. Ishrana je individualna, a u farmaceutskom smislu pri izboru hrane koriste se principi Gune (supstanca) i Rase (ukus).

Mnoge začinske biljke imaju kombinovano dejstvo (hrane i leka), te su stoga od velikog značaja za zdravlje. Postoji više od 5.000 biljnih vrsta koje ajurvedska medicina koristi u lečenju raznih oboljenja, ali i kao dodaci ishrani.

U ajurvedi je sve lek, pa i hrana, jer se sve što se unosi u organizam metaboliše i ima određeno dejstvo.

ajurvedska medicina

Šta još treba znati o ajurvedskoj ishrani?

Procesuiranjem hrane (karana) menja se svojstvo supstanci (Guna). Njihovim kombinovanjem (samvog) omogućuje se da do izražaja dođe neko svojstvo sastojka koje se inače ne bi izrazilo. Takođe, ajurvedska medicina nam savetuje poštovanje pravila u vezi sa konzumiranjem hrane. Ona zavise i od snage probave, te omogućuju savršen sklad i usaglašen metabolizam.

Ajurvedska kuhinja deli hranu po izvoru (biljna ili životinjska), dejstvu na organizam, načinu konzumiranja, ukusu i lekovitim svojstvima. Ono što je nama zapadnjacima malo neobično, dele je i po inteligenciji koja postoji u namirnici?

Takođe ajurvedska hrana se ne deli po energetskoj vrednosti (kalorijama), niti po savremenoj klasifikaciji (belančevine, masti, šećeri…). Ipak ona se može uspešno primeniti i prilagoditi modernom naučnom shvatanju što potvrđuju nutricionisti.

Sama priprema zahteva izvesno znanje i posvećenost. Jako je važno unositi sveže namirnice, a upravo takva se hrana i konzumira – nema zamrzavanja i podgrevanja.

Kako se radi ajurvedska masaža i vežbe?

Kao i sve instrukcije u ajurvedi, i one koje se tiču vežbanja takođe su individualne. Umerene ajurvedske vežbe do nivoa naprezanja 50 odsto od sopstvenog kapaciteta najčešće su od koristi.

Ajurvedska medicina preporučuje i različite varijante blagotvorne masaže.

U svim masažama stimulišu se marme – tačke na kojima se nadi (meridijani) završavaju na površini kože. U tim tačkama zna često biti akumuliran stres, a gotovo sve ajurvedske masaže zasnovane su na tome da ih aktiviraju.

Ajurvedska masaža uljem veoma je korisna za zdravlje, što se odnosi i na konzumiranje biljnih čajeva.

Preporučuje se i uzimanje ajurvedskih suplemenata i povremeno pročišćavanje organizma. Sve su to načini kojima osoba može unaprediti svoje zdravlje.

Kad i u kojim slučajevima se treba odabrati ajurveda?

Ajurvedska medicina je celovit sistem medicine. Ovo lečenje obuhvata proces intenzivnih unutrašnjih promena, svako ko je spreman da ih primeni može imati ogromnu korist.

Ajurveda se kao i konvencionalna medicina, bavi lečenjem svih postojećih bolesti. Ajurvedski centri i klinike u Indiji primenjuju gotovo sve oblike lečenja – uključujući i hirurgiju.

Ajurvedski trikovi protiv sezonskog umora

Da biste ove jeseni bili puni energije, čili i koncentrisani na zadatke, svakodnevno konzumirajte ovaj okrepljujući ajurvedski napitak.

Veoma lako se priprema:

Prema tvrdnjama ajurvedista, ovaj napitak revitalizuje sva tkiva, popravlja fizičku i mentalnu snagu i podstiče protok energije kroz telo.

Osim ovim, možete se služiti i drugim ajurvedskim trikovima u cilju suzbijanja sezonskog i hroničnog umora.

Recimo, sigurno bi vam koristilo da u predstojećem periodu ishranu bazirate na sezonskom povrću, voću i hladnoceđenim uljima. Pri tom trebate izbegavati meso, a naročito mesne prerađevine.

Dalje, pomoglo bi vam i kada bi u momentu pada energije u pulsnu tačku na zglobu šake utrljali eterično ulje sa stimulativnim dejstvom. To može biti ono od bibera, bora, geranijuma, izopa ili jasmina.

Još jedan odličan metod za opuštanje i punjenje baterija, jeste da se uronite u toplu biljnu kupku.

lako se smatra da u periodu nastanka ajurvede nije bilo hirurgije, zapisi govore drugačije.

Ajurverdska medicina je sve više zastupljena i u našem ex yu regionu, te je interes za istu sve veći. Povezani tekst: lečenje akupunkturom.