Amenoreja ili izostanak menstruacije, kako lečiti na prirodan način?

Amenoreja lecenje cajevima

Amenoreja je medicinski termin za izostanak menstruacije kod žena koje bi trebale da imaju redovane cikluse. Izostajanje ciklusa je znak da nešto nije u redu sa organizmom. Uzroci ove pojave mogu biti različiti, od stresa ili hormonalnog poremaćeja do nečeg ozbiljnijeg. Ponekad je potrebno vreme da se poremećaj dijagnostifikuje.

Biljke koje podstiču menstrualni odliv, iz bilo kog razloga, poznate su kao emenagoge. Ako se vratimo u period pre pojave savremene medicine, žene su koristile emanagoge iz dva razloga. Prvi razlog je korišćenje biljke kao vrstu postkoitalne kontracepcije, jer im ništa drugo nije bilo pristupačno. Drugi razlog korišćenja ove biljke bila je upravo ovaj, lečenje amenoreje. Postoje desetine, ako ne i stotine biljaka emenagoga, kao i biljnih hemikalija (fitohemikalija). Ako imate amenoreju, morate posetiti lekara radi dijagnoze. Standardna medicinska terapija je hormonske prirode, međutim, hormonske terapije su podmukle, zahtevaju izuzetan nadzor i ne dovode uvek do rezultata. Biljke koje sadrže emenagoge često uspostavljaju normalne menstrualne cikluse darujući ženama značajno emocionalno olakšanje. Možete upitati lekara za ove bezazlene i blage biljke pre nego što pređete na hormone.

Lečenje amenoreje na lekovitim biljem na prirodan način

Konopljika ( Vitex agnus – castus )  

U okviru jednog malog proučavanja, 20 žena sa amenorejom uzimale su po 40 kapi dnevno ekstrakta Vitex-a, a zatim su posmatrane tokom šest meseci. Petnaest žena su okončale istraživanje, od kojih je deset ponovo uspostavilo menstrualne cikluse.

Amenoreja je često povezana s povećanim nivoom prolaktina u krvi, dok lekovi koji smanjuju prolaktin obično regulišu menstrualni ciklus. Konopljika upravo deluje kao i ovi lekovi.

Uobičajena dnevna doza iznosi  20 miligrama tinkture spravljene od plodova konopljike. U nemačkoj su biljni lekovi široko rasprostranjeni i doktori ih često preporučuju. Jedan popularan nemački preparat za lečenje amenoreje (Femisan) je zapravo tinktura plodova konopljike, pomešane sa rusom i sasom.

Šargarepa ( Daucus carota )

Mnogi Holanđani koristili su seme divlje šargarepe,  koje očigledno deluje kao emenagoga i postkoitalna kontracepcija. Indijski istraživači potvrdili su da seme šargarepe ima antiimplantaciono dejstvo na laboratorijske životinje.

Celer ( Apium graveolens )

Seme celera sadrži butilideneftalid, supstancu koja podstiče menstrualni odliv.

Mirođija ( Anethum graveolens )

Sastojak  apiol u mirođiji tako je jaka emenagoga da mnogi ugledni travari upozoravaju trudne žene da je ne koriste u medicnskim koncentracijama. Ipak, ne brinite, bezopasno je jesti turšiju sa mirođijom. Ako želite da pospešite menstrualni odliv, možete pripremiti čaj sa dve kašičice mlevenog semena mirođije.

Beli slez ( Althaea officinalis )

Ova trava sadrži oko 4 % betaina. Fitoestrogeni i emenagoge nađeni su, takođe, u cvekli, šargarepi, švajcarskoj cvekli, vodopiji, ovsu, pomorandži i hajdučkoj travi.

Možete probati čaj od belog sleza i hajdučke trave. Za ukusnu porciju povrća sa znatnom dozom betaina, koristite dinstanu šargarepu, švajcarsku cveklu i domaću cveklu.

Kurkuma  ( Curcuma longa )

Drevni kinezi preporučili su kurkumu za lečenje amenoreje. Svakako vredi pokušati. Za medicinsku dozu, možete da napravite kari, pun kurkume, ili jednostavno napravite jak čaj.

Raznovrsne biljke

Neke od trava koje pomažu kod amenoreje toliko su rasprostranjene i izuzetno pristupačne da je svakako greh ne spomenuti ih. To su petrovac, anđelika, divlji bosiljak, kim, mačja metvica, korijander, komin, kineska anđelika (poznata  kao dang – quai), komorač, kamilica, đumbir, gorčika , isop, kleka, lavanda, matičnjak, selen, neven, mažuran, srdačica, vranilova trava, peršun, barska nana, ruzmarin, rutvica, šafran, vratić, zmijska trava, majčina dušica, divlja trstika, zimzelen, seme pelena i hajdučka trava.

Možete da izmešate prstohvate bilo koje od ovih biljaka. Poparite ih ili natopite petnaestak minuta pre konzumiranja.

Takođe, trebalo bi da napomenemo da su opšte poznate emanagoge i plodovi i korenje sa enzimima koji razlažu proteine. U ovu grupu spadaju smokva, đumbir, papaja i ananas.

Kako se prave tinkture za Amenoreju?

Ako želite da sami napravite tinkturu, u ovom slučaju od konopljike, to možete da uradite sami.

Klasično tinktura se dobija potapanjem biljnog materijala u pitak alkohol, kao što je etil – alkohol (etanol). Za sopstvene tinkture možete koristiti neki kupovni najjeftiniji alkohol, npr. vodku. Deluje sasvim dobro.

Alkohol izvlači velike količine lekovite esencije iz biljaka. Tinkture imaju duže trajanje od suvog bilja ili kapsula.

Da bi ste napravili tinkturu, možete možete da koristite bilo koji alkoholni napitak ječine 40 stepeni od gotovo 200 % alkohola do skoro čistog alkohola. Većina travara se slaže da je 60 miligrama suvog bilja ( ili šaka svežeg bilja) na pola litre alkohola odlična proporcija.  Ostavite vašu biljno – alkoholnu mešavinu da odstoji oko nedelju dana, povremeno je promućkajte. Posle nedelju dana je procedite. Odbacite biljni materijal i prespite tinkturu u bocu koja ima pipetu na zatvaraču.

Doze tinkture mogu ići od 5 do 50 kapi ili od jedne do nekoliko pipeta. Ponekad, ona se čak meri kašičicama ili kašikama. Tinkture je najbolje dodavati u lekovite čajeve, a možete je prosto popiti i sa vodom ili nekim prirodnim sokom.

Sirće sa biljem je druga dobra mogućnost i možete da naparavite lično svoje. Da bi ste to postigli, jednostavno ubacite svoje biljke u sirće umesto u alkohol. Razmere su iste: pola litre sirćeta za svakih 30 do 60 grama suvog bilja ili šaka svežeg bilja.

Možete da koristite razno sirće s biljem kao prelive za salate, što može da bude posebno korisno za one koji pate od gojaznosti. Sirće sa biljem možete, isto tako, dodavati u supe ili kuvano povrće.

Kako spremiti lekoviti čaj za amenoreju

Možete da spremite dobar čaj od sušenih biljaka. Možete čak i da otvorite kapsule sa biljkama u prahu i koristite njihov sadržaj da biste napravili čaj. Ipak, najbolje je koristiti sveže bilje. Sveže biljke donose veće zadovoljstvo i ukusnije su.

Glavna razlika između svežeg i suvog bilja jeste u sadržaju vode. List po list, bilje zadržava svoju zalihu lekovitih fitohemikalija čak i nakon kratkotrajnog sušenja. Ali fitohemikalije su koncentrisanije i osušenom bilju jer ono sadrži manje vode. Dok sveže bilje sadrži oko 80 % vode, sušeno sadrži samo oko 20 % . Tako gram po gram, osušeno bilje je delotvornije i kada ga sipate u vodu, čaj je bogatiji fitihemikalijama.

Recepti za biljne čajeve obično podrazumevaju da počinjete sa osušenim biljnim materijalom. Ako imate sveže bilje u ruci, biće potrebno četiri puta veća količina, od količine koje koristite sa sušenim biljem, naravno ukoliko želite da dobijete istu jačinu čaja kako od sušenog tako i od svežeg bilja.