Da li preterujete s hlebom? I kako da napravite laganu i zasitnu veknu

Canon 700 D

Kuva i piše:
Ana Ćubela

 

 

 

 


hrono-kuhinja-kuvar-ana-cubela


Ljudi često preteruju s količinama hrane iz straha da će ostati gladni. Znam da ja jesam. Najviše sam se ugojila onda kada sam imala najviše posla. Zapravo, preterano puno posla. Izgladnjivala bih sebe ceo dan, a onda uveče, sa ogromnom rupom u stomaku i glavi, poručivala po dve ili tri porcije nečega. I imala sam osećaj da se neću zasititi. I mučila sam sebe na više nivoa. Prvo izgladnjivanjem preko dana, a onda zatrpavanjem organizma kao da je kanta za đubre.

Isto tako, oni koji odluče da smršaju, često budu u panici da će biti gladni. Jer, dijeta je dijeta. I zato su se mnogi odlučili na hrono jer količine generalno nisu ograničene. Barem ne u restrikciji, jer je dosta stvari koje goje izbačeno, a hleb ograničen samo na jutro. Ali su ljudi čak i tad preterivali, misleći da moraju da se prejedu ujutru inače će sve poći naopako. I ja sam u početku jela više, gledajući tuđe slike i misleći da tako treba. I za početak to može da prođe, jer se navikavate na neki nov režim i bolje je da ne budete gladni. Ali sam, kako je vreme odmicalo, shvatila da mi ne treba toliko. Posle doručka ne treba da mi se spava! To mi je bilo glavno merilo. Ako mi se prispava, makar malo, znači da sam preterala. Ako popijem kafu posle doručka bez problema i krenem s poslom, znači da je obrok bio ok. Tada sam počela da merim hleb, da bih videla koliko jedem, jer se stalno vodila polemika koliko nam je hleba dovoljno i potrebno. I jela sam u proseku 130 grama.

Prošle godine, kada se u Srbiji pojavila knjiga dr Alana Delaboa, sa originalnim pravilima hrono ishrane, bila sam malo zatečena. Kod njega nema neograničenoog hleba. Prema apetitu treba da se jedi sir, jaja ili suhomesnato, ali ne i hleb. I preporučena gramaža za moju visinu, za održavanje kilaže, je 50 grama! Zvuči strašno, zar ne? Onda kada sam baš aktivna mogu i celih 60 grama.

Hrono hleb ili običan hleb?

Odlučila sam da malo eksperimentišem i da probam. U početku je bilo čudno jer je hleba bilo malo u tanjiru. Hrono hlebovi, koji se prave od integralnog brašna i imaju semenke u sebi, umeju da budu teški. Pogledam moj tanjir, stoje dva malecna parčeta, pogledam tanjir Francuskinja, hleb do pola tanjira. Jer, hlebovi koji imaju kvasac i belog brašna u sebi, uvek su lakši. Napravite test. Stavite na vagu vazdušast beli hleb (koji je prepun aditiva da bi bio tako lak) i ovog našeg domaćeg, i videćete razliku. Tri parčeta običnog hleba, kao jedno parče integralnog bez kvasca.

Ali sam bila istrajna. Umesto da ostanem na svojoj uobičajenoj količini, počela sam da jedem manje, ali da pravim sve lakše hlebove. Domaće je domaće. I definitivno bolje za probavu. I definitivno vas duže drži sitim jer je integralno brašno nižeg glikemijskog indeksa i sporogoruće. Nije mi padalo na pamet da smanjim količinu, a da se bacim na industrijske hlebove pune aditiva, samo da bih zadovoljila normu. I stigla sam ovde gde sam danas. Jedem manje hleba, ali i dalje domaćeg, nisam gladna, tanjir mi je pun jakih namirnica i sita sam do ručka.

A da manje hleba prija, prija. Brže se mršavi, lakše održava kilaža i definitivno vam stomak bude tanji. Ne merim više hleb, osim u ovakvim slučajevima, kada hoću da poentiram 🙂 . Znam tačno koliko mi treba. Nekad pojedem manje, nekad više, ali u granicama normale. Sve, pre ili kasnije, postane stvar rutine. Nikad ne bih mogla da budem jedna od onih osoba koje stalno i sve mere. To bi me izludelo. Ali nije loše s vremena na vreme proveriti gde ste i da li možete nešto da poboljšate. To posebno važi za one koji nisu u restrikciji. Kada uvedete užinu i skrobno u ručak, pravila igre se menjaju. Treba vam mnogo manje po obroku.

Juče sam uspela da napravim lagan hleb čak i sa komplikovanom kombinacijom brašna. Više puta sam pisala da se ražano i heljdino baš ne slažu sami zajedno, jer su oba jako teška, upijaju mnogo vode i hleb od njih obično bude vlažan, težak i često neuspeo. Dodala sam jako malo spelte i pustila smesu da se fermentiše. Što duži proces fermentacije to će smesa biti bolja, a hleb vazdušastiji. Dodala sam samo malo spelte da rastrese ražano brašno.

Potrebno vam je:

  • 80 gr ražanog brašna
  • 25 gr heljdinog brašna
  • 20 gr speltinog brašna
  • 120 ml vode
  • Prstohvat soli
  • 1, 2 kašičica praška za pecivo
  • 2 manje kašike maslinovog ulja

Nemojte da me pitate otkud ovih 5 grama kod heljde, jednostavno sam ispraznila kesu 🙂 .

Pomešajte brašna, vodu i ulje. Pokrijte providnom folijom i ostavite da stoji. Juče nije bilo tako toplo, pa sam smesu ostavila šest sati. Nisam smela duže od toga, da ne bi testo prokiselo, ipak je jul mesec. Da je hladnije, ostavila bih smesu do 12 sati. Nakon toga sam dodala so i prašak za pecivo i sve dobro promešala kašikom. Smesa će biti gusta i malo lepljiva.

U pleh sam stavila pek papir i samo izručila smesu. Formirala sam veknu mokrim rukama i stavila u rernu. Namestila sam temperaturu na 220 jer je moja rerna jako slaba i ne može da postigne zadatu temperaturu. Ako je vaša rerna dobra pecite između 200 i 210 stepeni. Što se hleb duže peče, odnsono suši, to će biti manje vlažan, pa samim tim i lakši. Ako se duže peče, ali opet ne predugo, i to na nižoj temperaturi, to će i korica biti hrskavija. Iako je mali hleb, pekla sam ga oko 40 minuta. Nekoliko puta sam proveralava čačkalicom da li je gotov. Sve dok se nešto lepilo za nju, nisam prekidala pečenje.

Kada hleb bude gotov, prebacite ga u suvu krpu i ostavite preko noći. On će se tako dodatno izduvati, odnosno dodatno izbaciti vlagu. A ako se desi da hleb, ne ovaj, već bilo koji, ostane i dalje malo vlažan, jednostavno ga ubacite u toster ili neki suv tiganj na par minuta.

Ako se hleb tanko seče i ne mrvi, uspeo je. Biće dovoljno suv da bude lagan, ali ne presuv da se raspada.

U ovom tanjiru se nalazi, verovali ili ne, 55 grama hleba.

Pun tanjir svega i svačega. I meni će biti dovoljno za danas, iako imam trening i ručak će malo da kasni. Već sam 100 puta isprobala ovu kombinaciju i znam da će da radi. Umesto putera, kašika do dve maslinovog ulja i to je to.

Manji tanjir, tanji parčići, dobar prilog pored i nećete ostati gladni. A prezentacija mnogo znači. Jer, ako oči ostanu gladne, spasa nam nema 😀 .

Prijatno!

PS. Oni koji prate pravila restrikcije mogu da preskoče tvrdi sir i da pored hleba pojedu, na primer, jaja.