Kiwano povrće – sadnice, sadnja i uzgoj


Share

Kivano (Cucumis metuliferus) je povrće koje po izgledu dosta podseća na krastavac, a po ukusu predstavlja mešavinu dinje i kivija. Kivano vodi poreklo iz Afrike, a danas se uzgaja širom sveta.  Ovo povrće nazivaju još i afrička rogata dinja ili bodljikava dinja, jer na sebi ima male bodlje. Kivano je bogat vitaminom A, mineralima i masnim kiselinama, pa je izuzetno zdrav i hranljiv. Dosta se preporučuje osobama koje imaju problema sa viškom kilograma, jer sadrži veoma malo ugljenih hidrata i masti.

Osim što se može jesti kao sveže voće, osvežavajući napitak ili dezert, može se takođe koristiti i za dekoraciju drugog voća i kolača. Uzgoj kivana je moguć i kod nas, na otvorenom i delimično zaštićenom prostoru.

Ukoliko ste i sami zainteresovani da gajite ovo povrće u svojoj bašti, u nastavku možete saznati nešto više o njegovoj sadnji i uzgoju.

Kiwano povrće – sadnice, sadnja i uzgoj

Sadnice, sadnja, uzgoj

Kivano se seje krajem aprila ili početkom maja. Najbolje je posejati ga na mestu gde ste postavili mrežu za grašak i krastavce i uzgajati ga odvojeno od ostalog povrća. Potrebno je samo da stavite 3-5 semenke kivana u rupu ili u liniju jednu do druge, na dubini oko 1-2 cm i na razmaku oko 3-4 cm. Takođe, potrebno je da pored sadnica bude prostor za penjanje, jer tako kivano bolje uspeva. Nakon sadnje, seme je potrebno zaliti i prekriti ga plastikom ili staklom, kako bi se ubrzalo klijanje.

Kivano se uzgaja isto kao i krastavci i zahteva isti vid zaštite. Treba imati u vidu da je kivano tropsko povrće koje je osetljivo na niske temperature, jer u Africi ovo povrće raste kao korovska biljka i ne zahteva nikakvu posebnu zaštitu. U našim krajevima kivano može da podnese niske temperature u toku noći, ali važno je da one ne idu ispod nule. Previše niske temperature i visoka vlažnost vazduha dovode do razvoja pepelnice kod kivana. Dobra strana je to što kivano nema prirodne neprijatelje, pa je dovoljno zaštiti ga samo folijom i zalivati vodom.

Prvi plodovi kivana su zelene boje, a tek kada postanu žuto-narandžasti to je znak da su zreli. Na jednoj stabljici kivana može biti i do 10 plodova. Važno je da ih uberete pre nego što počnu prvi mrazevi, bez obzira koje su boje. Prilikom branja budite pažljivi, jer bodlje kivana mogu biti dosta oštre. Stavite plodove kivana na suvo mesto na sobnoj temperaturi, ali ih nemojte konzumirati dok ne postanu žuto-narandžasti. Smatra se da se plodovi kivana na sobnoj temperaturi (oko 15 stepeni) mogu čuvati i po nekoliko meseci. Kada dođe vreme konzumiranja, presecite plod na pola i pojedite meso kašikom. Možete jesti i seme kivana jer nije otrovno, ali nema nikakav poseban ukus. Ukoliko zelene plodove stavite u papirnu kesu zajedno sa paradajzom ili jabukama, koji otpuštaju etilen, na taj način možete ubrzati sazrevanje kivana.

Sadnice kivana su danas lako dostupne u svim bolje snabdevenim radnjama, pa se sve više ljudi na našim prostorima odlučuje za gajenje ove biljke u svom vrtu. Osim što predstavlja lepu dekoraciju, ova biljka je veoma lekovita i svakako bi trebalo da bude deo vaše ishrane.