Trnci u rukama i nogama, trnjenje ruku i nogu – simptomi, uzrok i lečenje

Verovatno znate za onaj osećaj kada vam utrnu ruka ili noga nakon spavanja u neugodnom položaju ili kada držite noge predugo prekrštene. To jeste neprijatno, ali tada samo malo protresete nogu ili ruku i nastavite dalje, ništa vas ne boli.

Ovakvo stanje se stručno zove parestezija. Ono je potpuno normalno ako se javlja u ovakvim situacijama. Ali šta ćemo uraditi ako ovakvi osećaji traju malo duže (hronična parestezija)? Zbog čega se dešavaju česti periodi trnjenja ruku ili nogu koji traju duže nego što je to uobičajeno?

Ukoliko imate trnce u rukama i nogama koji su neobjašnjivi nekim vidljivim spoljašnjim uzrokom, onda je vreme da se obratite lekaru i ispitate poreklo ovih osećaja.

Kada se neko žali na utrnulost ili trnce u rukama, šakama, nogama ili stopalima, lekari obično žele da znaju kada je taj osećaj započeo i na koji način je uznapredovao, kako bi stekli bolji uvid u uzroke ovog poremećaja. Ukoliko se može identifikovati osnovni uzrok problema, onda se može lakše tretirati ili se mogu lakše kontrolisati simptomi uz pomoć lekova.

Da bi se došlo do srži ovog problema, koji doktori obično nazivaju neuropatijom, biće potrebne analize krvne slike, snimanja poput magnetne rezonance ili CT skeniranje, pa čak i test poznat pod nazivom elektromiogram koji meri električnu aktivnost u mišićima.

Evo nekoliko najčešćih uzroka trnjenja u rukama, stopalima, nogama i šakama.

Uklješten nerv u vratu ili leđima. Osećate bol i trnce koji se šire iz predela vrata ka rukama ili iz predela kičme ka nogama? Najverovatnije imate uklješten nerv čije je uklještenje izazvano povredom, lošim držanjem ili nekim pozadinskim stanjem kao što je artritis. Fizikalna terapija ili lek poput gabapentina bi mogli da pomognu.

Nedostatak vitamina. Ako se trnci dešavaju u obe ruke (ne samo u jednoj), nedostatak vitamina B12 može biti uzrok. Verovatno se uz to osećate umorno i letargično i možda imate anemiju. Ukoliko analiza krvne slike potvrdi ovaj problem, suplementi sa vitaminom B12 ili injekcije bi trebalo da reše problem.

Sindrom karpalnog tunela. Previše kucate? Radite sa teškim alatom poput bušilice? Ponavljajući pokreti ili vibracije mogu dovesti do kompresije nerva u vašem ručnom zglobu, a to će zauzvrat doneti osećaj peckanja i trnaca u rukama. EMG i ultrazvuk se tipično koriste da bi se došlo do dijagnoze sindroma karpalnog tunela. Ako imate ovaj sindrom, moraćete da modifikujete načine na koje obavljate vaše dnevne aktivnosti. Ostali načini lečenja karpalnog tunela uključuju fizikalnu terapiju, antiinflamatorne lekove, a ponekad i operaciju.

Cervikalna ili kičmena stenoza. Sužetak prostora u spinalnom kanalu u vratu ili kičmi može izvršiti pritisak na kičmenu moždinu i koren nerva, dovodeći do pojave trnaca i osećaja trnjenja. Stenoza može biti dijagnostikovana uz pomoć MRI i CT skenera, a leči se uz pomoć fizikalne terapije, epiduralne injekcije, hirurške operacije, itd.

Dijabetes. Bez obzira da li imate potpuni dijabetes ili rezistenciju na insulin, visok nivo šećera deluje kao toksin na nerve i može izazvati trnce u rukama i nogama (periferna neuropatija). Ako imate i neutaživu glad ili žeđ ili urinirate često, porazgovarajte sa lekarom o eventualnom testiranju šećera u krvi ili nivoa glukoze. Promene u životnim navikama i lekovi bi mogli da pomognu da stvari stavite pod kontrolu.

Hipotiroidizam. Nedovoljno aktivna štitna žlezda može izazivati trnjenje, kao i zamor, zimogrožljivost, neobjašnjivo povećanje telesne težine, suvu kožu i opadanje kose. Hipotiroidizam se može lako dijagnostikovati analizom krvi, a lečenje podrazumeva uzimanje sintetičkih hormona štitaste žlezde.

Multipla skleroza. Ako imate slabost sa osećajem peckanja, trnjenja i simptome poput dvostrukog vida, nespretnosti, kao i probleme sa kontrolisanjem uriniranja i crevnog pražnjenja, onda multipla skleroza može biti krivac. Magnetna rezonanca može otkriti plakove ili lezije na mozgu ili kičmenoj moždini koji se pojavljuju sa multiplom sklerozom. Različiti lekovi su na raspolaganju za lečenje simptoma i usporavanje progresije ove bolesti.

Trnci u rukama ili nogama su uobičajeni i mogu biti dugotrajni ili povremeni simptom. U mnogim slučajevima, osećaj trnjenja može biti izazvan sedenjem ili spavanjem u nezgodnom položaju i onda ne predstavlja razlog za zabrinutost.

Međutim, trnci u rukama ili nogama mogu doći i sa ostalim simptomima, kao što su ukočenost (utrnulost), svrab, bol ili zatezanje u mišićima, onda to može biti znak oštećenja nerva. Oštećenje nerva može biti rezultat bolesti kao što su dijabetes, bakterijska ili virusna infekcija, izloženost toksinima ili povreda.

Medicinski termin za ovakvo oštećenje nerva je periferna neuropatija i procenjuje se da je u proseku 1 od 10 osoba u srednjim godinama pogođena ovim stanjem u određenom stepenu.

Postoji više od 100 različitih tipova periferne neuropatije i tokom vremena ona može dovesti do smanjene pokretljivosti, pa čak i invaliditeta. Zbog toga je veoma važno potražiti medicinsku pomoć na vreme.

Na primer, u Velikoj Britaniji je dijabetes jedan od najuobičajenijih uzroka periferne neuropatije. Između 10 i 20 % ljudi sa dijabetesom dobije i perifernu neuropatiju, koja se još zove i periferna polineuropatija. Kod dijabetičarske polineuropatije, trnjenje se obično prvo razvije u oba stopala, a zatim se penje ka nogama, i praćeno je trncima koji pogađaju obe šake, a zatim se penju na ruke. To su ujedno i prvi znaci dijabetesa.

U brojnim slučajevima periferne neuropatije, uzrok je idiopatski što znači da uzrok nije poznat. Naravno, postoji mnogo različitih stanja koja mogu izazvati ovaj poremećaj. Neke od njih smo već nabrojali – nedostatak vitamina (B1, B6, B12, nijacin, vitamin E su esencijalni za funkcionisanje nerava). Nedostatak vitamina B12 može voditi do perniciozne anemije, što je vrlo važan uzročnik periferne neuropatije. Međutim i previše vitamina B6 može izazvati trnjenje u rukama i nogama. Alkoholizam je takođe jedan od uzroka periferne neuropatije. Alkoholičari češće imaju nedostatak vitamina zbog loših prehrambenih navika.

Takođe, alkoholizam može da izazove oštećenje nerava. Neki naučnici ovo stanje zovu alkoholičarska neuropatija.

Sistemske bolesti, odnosno bolesti organa poput bubrega, jetre, vezivnog tkiva, štitne žlezde i kancera, mogu uticati na nerve.

Sindromi uklještenja nerava su jedan od mogućih uzroka problema o kojima govorimo. Ovi sindromi podrazumevaju sindrom karpalnog tunela, paraliza ulnarnog nerva, paraliza peronealnog nerva i paraliza radijalnog nerva.

Toksini takođe mogu uticati na ova stanja. Kada se kaže toksini, misli se na olovo, arsen i živu, kao i na neke industrijske i hemikalije iz okruženja. To svakako uključuje određene lekove, naročito hemoterapiju i poneke antivirusne i antibiotičke lekove.

Infekcije koje uključuju herpes simpleks, HIV, Epštajn-Barov virus i sl. mogu takođe nepovoljno uticati na razvoj neuropatije.

Na kraju, povrede mogu bitno skrenuti normalan životni tok. Tokom određenih vrsta povreda, nervi mogu biti uklješteni, pokidani ili oštećeni, što rezultira velikim bolovima. Jedan od primera je kompresija nerva izazvana diskus hernijom ili dislociranom kosti.

Dijagnoza trnjenja nogu i ruku

Vaš lekar bi trebalo da vas podvrgne opsežnom medicinskom ispitivanju. To će pre svega podrazumevati pitanja u vezi sa vašim radnim okruženjem, upotrebom alkohola, rizicima od infektivnih bolesti i porodičnom istorijom neuroloških bolesti. Lekar će takođe izvršiti fizički pregled i uzeti krv kako bi vas testirao na dijabetes, nedostatke vitamina i znake abnormalne aktivnosti imunog sistema.

Moguće je da će vas poslati kod lekara specijaliste – neurologa. U bolnici ćete potom imati sledeće testove: elektromiografiju, NCS test (test nervne provodljivosti) ili lumbalnu punkciju, biopsiju nerva, CT i magnetnu rezonancu.

Nešto više o perifernoj neuropatiji

Periferna neuropatija je poremećaj nerava van mozga i kičmene moždine. Pacijenti sa perifernom neuropatijom mogu osećati probadanje i bockanje poznato kao trnci, utrnulost, ukočenost, neobične senzacije, slabost ili osećaj žarenja, pa i bolnog žarenja u pogođenoj regiji. Često su ovi simptomi simetrični i uključuju obe ruke i stopala (noge).

Periferna neuropatija može uključivati različite tipove nerava, uključujući motorne, senzorne i autonomne nerve. Periferna neuropatija može biti kategorizovana i veličinom uključenih nervnih vlakana kao velika ili mala.

Neuropatija se može prikazati kroz mnogo različitih simptoma, uključujući utnulost, peckanje, trnce, bolove različitih tipova, slabost, osećaj žarenja, itd. u zavisnosti od tipa nerva koji je uključen. Pošto autonomni nervi kontrolišu telesne funkcije koje ne obavljamo svesno, kao što su srčani otkucaji, varenje ili pražnjenje creva i bešike, autonomna neuropatija se manifestuje simptomima koji pogađaju gubitak kontrole nad ovim funkcijama. Simptomi mogu uključivati probleme kao što su krvni pritisak, pražnjenje, dijareja ili konstipacija, srčani otkucaji ili znojenje.

Kranijalna neuropatija je slična perifernoj neuropatiji, osim što su uključeni kranijalni nervi. Svaki od kranijalnih živaca može biti uključen. Jedan od najčešćih uzroka kranijalne neuropatije je gubitak protoka krvi iz optičke arterije do optičkog nerva, koji izaziva ishemijsku optičku neuropatiju. Amiloidoza je jedan od najuobičajenijih uzroka ovog retkog poremećaja.

Specifični nervi mogu biti uključeni u neuropatiju. Kada je uključen specifični nerv, simptomi su limitirani na distribuciju tog nerva. Najčešće uključen periferni nerv je srednji nerv na zglobu šake kod sindroma karpalnog tunela. U suštini, svaki periferni nerv može biti uklješten i izazivati znake i simptome neuropatije. Ulnarni nerv je obično uklješten u laktu. Peronealni nerv je izložen na spoljašnjem delu kolena. Pudendalni nerv može izazivati bol u perineumu i opušta se jedino kada sedimo na toalet šolji ili na jastuku u obliku krofne. Uklještenje lateralnog femoralnog kutanoznog nerva na pojasu, koje se zove meralgija parestetika, izaziva utrnulost na spoljašnjem delu bedra.

Koji su simptomi periferne neuropatije?

Simptomi periferne neuropatije zavise od uzroka. Tipično, periferna neuropatija utiče na nervne senzacije. Kao rezultat toga, pacijenti pogođeni perifernom neuropatijom razvijaju bol, žarenje, peckanje i trnjenje u distribuciji pogođenih nerava. Obično se ovi simptomi javljaju u stopalima i rukama.

Takođe, ovo može izazvati utrnulost i osećaj peckanja/trnjenja u prstima na rukama i nogama.

Postoji li specifičan tretman za perifernu neuropatiju?

Lečenje periferne neuropatije zavisi od uzroka. Prvi korak u lečenju je potraga za pravim uzrokom.

Vitaminska insuficijencija može biti korigovana.

Dijabetes može biti iskontrolisan, iako se kontrola ne mora odraziti na neuropatiju. Cilj sa dijabetesom je rana detekcija i adekvatan tretman kako bi se sprečila neuropatija.

Neuropatije koje su povezane sa imunološkim poremećajima i bolestima se poboljšavaju sa lečenjem autoimunih bolesti.

Neuropatija izazvana uklještenjem živca može biti lečena fizikalnom terapijom, injekcijama ili hirurškom operacijom.

Ako specifično lečenje nije dostupno, bol izazvan neuropatijom može biti kontrolisan lekovima. Najjednostavnije lečenje se može obavljati i uzimanjem lekova bez recepta, kao što su acetaminofen, ibuprofen i aspirin. Triciklični antidepresivi kao što su amitriptilin ili nortriptilin, kao i lekovi protiv epilepsije, kao što je karbamazepin, korišćeni su kako bi se olakšao bol izazvan neuropatijom. Kapsaicin, hemikalija koja se nalazi u mnogim topikalnim mastima, uzima se kako bi se pacijent oslobodio bola izazvanog perifernom neuropatijom.

Dijabetes i periferna neuropatija

Periferna neuropatija je oštećenje nerva uzrokovano hronično visokim nivoima šećera u krvi i dijabetesom. To dovodi do utrnulosti, gubitka senzacije, a ponekad i bola u nogama, stopalima i rukama. Neuropatija povezana sa dijabetesom se takođe zove dijabetička polineuropatija i vrlo je česta komplikacija dijabetesa.

Istraživači kažu da što duže imate dijabetes, veće su šanse za razvoj dijabetičke polineuropatije.

Hronično visok nivo šećera u krvi oštećuje nerve ne samo u vašim ekstremitetima, već i u drugim delovima tela. Ovi oštećeni nervi ne mogu efikasno prenositi signale između mozga i drugih delova tela.

To znači da osobe možda neće osećati toplotu, hladnoću ili bol u stopalima, nogama ili rukama/šakama. Ako se posečete (na nozi, stopalu) možda nećete ni znati.

Infekcija koja se ne može lečiti zbog slabe cirkulacije povećava rizik od razvoja ulceracija i može voditi do amputacije, pa čak i smrti.

Oštećenje nerava se prikazuje drugačije od osobe do osobe. Neki ljudi osećaju trnce, a tek kasnije bol. Drugi izgube osećaje u prstima na rukama i nogama – to je utrnulost. Ove promene se dešavaju sporo tokom više godina, tako da ih možda nećete ni primećivati na početku.

Zbog toga što se ovi problemi dešavaju kod starijih osoba, stručnjaci kažu da oni imaju tendenciju da ignorišu mala probadanja i trnce ili suptilan gubitak senzacije i da misle da su ovi simptomi normalan deo starenja.

Postoje tretmani koji mogu da pomognu da se uspori progresija ovog stanja i da se ograniči šteta. Razgovarajte sa svojim lekarima o tome, jer ako sada imate osećaj trnjenja, za deset godina to može prerasti u bol i velike probleme.

Utrnulost je najčešći uznemirujući simptom oštećenja nerva. Ljudi koji izgube senzaciju bi trebalo posebno da budu zabrinuti, jer rane na nogama mogu da dovedu do amputacije. Ljudi opisuju rane simptome periferne neuropatije na više načina:

  • kao utrnulost;
  • kao trnce koji ima prolaze po stopalima, šakama, nogama i rukama;
  • kao žmarce;
  • kao osećaj žarenja u nogama, rukama, stopalima;
  • kao hladnoću;
  • kao zujanje;
  • kao oštrice koje ih probadaju.

Drugi, pak, opisuju oštar bol, grčeve, trnjenje, osećaj vreline, a neki imaju preteranu osetljivost na dodir.

Simptomi su često mnogo gori u toku noćnih sati.

Loša periferna cirkulacija kao uzrok trnjenja ruku i nogu

Najčešći simptomi loše cirkulacije uključuju: trnjenje, utrnulost, probadajući ili peckajući bol u udovima, grčeve u mišićima, itd.

Postoji nekoliko različitih uzroka loše periferne cirkulacije. Periferna arterijska bolest može, recimo, voditi do loše cirkulacije u nogama. Ovo stanje izazivaju suženja u krvnim sudovima. Kao posledica stanja koje se zove ateroskleroza, arterije se sužavaju zbog nagomilanog plaka u krvnim sudovima. Oba stanja smanjuju protok krvi ka vašim ekstremitetima i rezultiraju bolom, utrnulošću, trncima, mravinjanjem u nogama, stopalima i šakama. Zajedno, ova stanja dovode do nervnih oštećenja i oštećenja tkiva.

Ako se ne leči na vreme, smanjena i slaba cirkulacija, kao i nagomilane naslage u karotidama mogu rezultirati moždanim udarom.

Loša periferna cirkulacija nije bolest sama po sebi. Ona je, u stvari, rezultat drugih zdravstvenih problema. Zbog toga je veoma važno lečiti osnovne uzroke, pre nego simptome.

Ostali čitaju i ovo: