Zašto su nam bebe sve manje?

Mr sci dr Jasmina Durkovic nedavno je i naucnoj javnosti ukazala na problem koji se je populacionog aspekta zabrinjavajuci: od kako je naša zemlja bombardovana iz godine u godinu raste broj beba koje se radaju sa manjom težinom od uobicajene, a paralelno s tom pojavom raste i broj žena sa sterilitetom, teškocama prilikom zaceca i problemima u održavanju trudnoce.

Sve je više beba koje na rodenju imaju malu težinu (ispod 2.500 grama), malu dužinu, mali obim glave, cime se svrstavaju u grupu novorodencadi sa takozvanim, intrauterinim zastojem rasta. Ili krace, bebe su u majcinom stomaku manje narasle nego što se preporucuje i ocekuje.
Takvih malih beba je uvek bilo, medutim, od 199. godine na našem podrucju raste procenat novorodencadi sa intrauterinim zastojem rasta u odnosu na ukupan broj novorodene dece, što je mr. sci dr Jasmina Durkovic nedavno na balkanskom kongresu geneticara prezentovala kao znacajan i urgentan problem sa populacionog stanovišta, cije uzroke tek treba jasno definisati. Sumnja se, naime, da su sitne bebe posledica bombardovanja, odnosno dejstva nekih faktora s tim u vezi, kod nas još nedovoljnog proucenih.
– Pre bombardovanja, 1998. godine, imali smo 3,18 procenata dece sa zaostalim rastom, po cemu u komparaciji sa podacima Svetske zdravstvene organizacije, ništa nismo zaostajali za svetom. Medutim, onda je 1999. bilo bombardovanje a procenat novorodene dece sa intrauterinim zastojem rasta skace na 4,66. Ceo procenat rasta, i više od toga, gledano populaciono, je jako mnogo. Prema tome, zabeležen je nagli skok. racunali smo da je to nešto trenutno, zbog bombardovanja i stresova kojima su bile izložene trudnice, i da ce to da prode, medutim, dobili smo još frapantniju cinjenicu, a to je da se i dalje povecava broj dece sa intrauterinim zastojem rasta. Ne da opada nakon te 1999. godine. nego raste iz godine u godinu! Tako da, recimo, u 2001. godini iznosi 4,92 odsto, što nas je zabrinulo, jer to može da znaci da svi imamo i neke kasne efekte bombardovanja koji uticu na našu populaciju.
Mi za sada ne znamo šta je to, cinjenica je, da bismo nešto potvrdili treba da prode još puno godina, pa mi na istraživanju i dalje radimo, ali, pošto i nakon tri godine od bombardovanja broj takve dece stalno raste, odlucili smo da se obratimo svetu – kaže mr sci dr Jasmina Durkovic, specijalista pedijatar, subspecijalista klinicke genetike, šef Odseka za genetiku u Bolnici.
I program je ukinut Rec je, naime, o neocekivanim podacima istraživanja koje je dr Jasmina Durkovic zapocela još 1997. godine, u saradnji sa Zavodom za zaštitu zdravlja u Subotici, jer je njena uža oblast istraživanja bila populaciona genetika, na cemu je magistrirala. U to vreme u Jugoslaviji niko nije obradivao podatke o novorodenim bebama na takav nacin, pa je idejni model kompjuterskog programa dr Durkovic unikat, zove se Durkovic i bebe, a program je napravila Nataša Nimcevic u Zavodu. Uneti su podaci za oko 15.000 beba rodenih nakaon 1990. godine, 2001. je napravljen presek, ali se posao nastavlja i dalje.
– Cilj nam je bio da se vidi priraštaj populacije i kakav je genetski potencijal fetalnog rasta, a uneti su i podaci o roditeljima što ce biti veoma interesantno i za buduce generacije kada neko bude tražio podatke o precima. Znaci, želela sam da dobijemo prosecnu vrednost genetskog rasta sa standardnim devijacijama, uz vitalitet, i da nije bilo rata i bombardovanja podatke bi poslali u svet i uporedili sa drugim zemljama – kaže mr sci dr Jasmina Durkovic govoreci o pocetnoj ideji obimnog i jedinstvenog istraživanja. Medutim, dogodila se 1999. a deca su pocela da se radaju u uslovima koji ne mogu da se uporede sa drugim zemljama. S druge strane, opet, vec za dve-tri godine pokazalo se da su upravo ti dogadaji uticali na naše potomstvo. nakon 1999. godine iz godine u godinu povecava se broj novorodencadi sa intrauterinim zastojem rasta.
– Poslala sam rezultate u Ameriku i Englesku, a istovremenu su rad poslali i iz Vince. U Vinci su utvrdili da u našoj populaciji raste pojava neke mutacije, odnosno neke promene u genetskom materijalu koji je upravo posledica zracenja. I Vinci i meni je vracen rad s obrazloženjem nemate dovoljno dokaza da je to baš zbog bombardovanja. Zatim sam rad poslala u Švedsku, u skandinavske zemlje koje su bile neutralne, jer, nažalost, politika se meša i u medicinu. Iz Švedske sam pre mesec dana dobila odgovor da je materijal prihvacen i da cu uskoro dobiti detaljnije odgovore i instrukcije. Rastu i problemi s trudnicama Ove podatke mr sci dr Jasmina Durkovic prvi put je iznela u medunarodnu javnost krajem avgusta u Sofiji na Balkanskom kongresu geneticara gde je bila jedini ucesnik iz Vojvodine.
– Medutim, u mom radu u genetici uocavala sam da ima povecan broj pobacaja, povecan broj bracnog steriliteta, problema sa zacecem, problema sa održavanjem trudnoce? A da bi se nešto moglo dokazati mora se statisticki obraditi.
Ponovo u saradnji sa Zavodom proširili smo program da bismo videli da li to ima neke veze sa intauterinim zastojem rasta kod dece. da li na buducu trudnicu vec deluju ti faktori koji ce delovati na bebu koju nosi, da li to što je štetno direktno deluje na bebu koja raste ili vec na i na majku pre nego što je ostala trudna pa se odrazi i na trudnocu. Prakticno, da li je pre planiranja potomstva žena vec rizicna? Ponovo smo obradili hiljade kartona na genetici i sve anamnesticke podatke trudnica koje su radale ovu decu sa malom telesnom težinom, uglavnom od 1998. godine od kada imamo podatke na genetici.
Šta smo dobili? Da od bombardovanja raste i dalje i broj žena sa otežanim zacecem, pobacajima, sa održavanjem trudnoce. Na primer, 1998. godine bilo je 19 posto takvih slucajeva, a 2001. godine 23,24 posto, u meduvremenu je ta linija stalno u usponu. Kako raste kriva radanja dece sa malom težinom tako raste i kriva problema u trudnoci i pre trudnoce. Ocigledno, ima nešto u našoj populaciji što nas stvara rizicnom populacijom, jer problema ima i pre zaceca i u trudnoci i sa novorodenom decom. Ocigledno smo svi izloženi nekom istom faktoru, ali još uvek ne znamo šta je u pitanju.
Mi smo u ovom trenutku samo registrovali porast radanja dece sa zaostalim rastom i porast problema kod trudnoca i zaceca. Moguce da je udruženo više faktora, ostavljamo otvoreno dalje da se to ispita. Ovim radom sugerišemo da su potrebna preventivna delovanja na našu populaciju što naravno treba da ukljuci širu zajednicu, da treba primeniti i mere ispitivanja i mere prevencije – kaže mr sci dr Jasmina Durkovic o prvim objavljenim podacima iz obimnog populacionog istraživanja, o cemu ce, inace, govoriti na još jednom znacajnom skupu, na Medunarodnom kongresu fertiliteta u Beogradu u novembru. …