ALERGIJA

Mehanizam alergijske reakcije

U zdravom organizmu antitela ga štite od virusa, bakterija i infekcija. Kod alergičnih osoba imuni sistem pogrešno shvata određeni alergen kao neprijatelja, i počinje stvarati antitela, da se odbrani od njih. Takva antitela, koja se nazivaju immunoglobulin E (igE) vežu se za mastocite, kojih ima u obilju pod površinom kože, u nosu, očima, plućima i gastrointestinalnom traktu. Kada antitela IgE pronađu alergen, uhvate ga, izazivajući mastocite da stvaraju moćne hemikalije, uključujući histamin. To izaziva alergijsku reakciju.

Simptomi alergijske reakcije mogu biti opšti (zahvataju ceo organizam) ili lokalizovani na organ ili sistem organa putem kojih je alergen ušao u telo (koža i sluznice, digestivni ili respiratorni sistem). Simptomi alergijske reakcije znatno se razlikuju u brzini nastanka i intenzitetu. Ponekad se ti simptomi razvijaju izrazito brzo pa mogu ugroziti život bolesnika (npr. anafilaktički šok).

Šta sve može prouzrokovati alergiju?

Broj alergena je veliki. Najčešći su: grinje kućne prašine, kućne životinje (sastojci kože, dlake ili izlučevine žlezda), polen, hrana (školjke, kikiriki i sl.), lekovi, konzervansi, aditivi u hrani i pićima, plesni, otrovi insekata i sl. Neki alergeni su znatno češće odgovorni za nastanak alergija, nego drugi.

Podela alergija:

1. Alergijske reakcije na hranu – izazivaju najčešće: mleko, jaja, ribe, rakovi, žitarice, kikiriki, orasi i jagode. Simptomi su obično u vidu kožnih reakcija (urtikarija, angioedem, atopijski dermatitis). često se javlja samo oralni alergijski sindrom: osećaj pečenja ili svraba na jeziku, otokom jezika, usana, nepca ili ždrela. Što se tiče digestivnog trakta, javljaju se grčevi, muka, povraćanje i proliv. često se javljaju ukrštene sa polenskom alergijom, a takvi ljudi su od hrane obično alergični na jabuku, sirovi krompir, šargarepu, celer, grašak i kivi.
2. Alergijske bolesti respiratornog sistema – uzročnici su alergeni iz okoline koje udišemo i najčešće se javljaju u obliku alergijskog rinitisa i astme. Zavisno od uzročnika mogu biti sezonski (polenska alergija) i celogodišnji (grinje, kućne životinje, plesni). Polenska alergija se može ispoljiti u vidu rinitisa ili konjuktivitisa. Tipični simptomi konjuktivitisa su svrab, pečenje i suzenje očiju. Nosni simptomi su svrab vrha nosa, osećaj punoće i neprohodnosti nosa, kijanje, šmrcanje, obilniji vodenasti sekret i smanjenje ili čak odsustvo osećaja mirisa. Kod dece je alergijski rinitis često udružen s upalama uha, pa ona može maskirati simptome alergije.
3. Alergije na ubode insekata – Te su alergijske reakcije najčešće uzrokovane ubodima pčele, bumbara, ose, stršljena i mrava. Pri ubodu dolazi do različite lokalizovane reakcije (otok, bol, crvenilo) koja je toksične, a ne alergijske prirode. Samo u osetljivih (senzibiliziranih) osoba javljaju se i alergijske reakcije, i to u četiri stadijuma: prvi je koprivnjača (urtikarija), u drugom se javljaju i otoci, mučnina, povraćanje i proliv, u trećem dolazi do otežanog i čujnog disanja, kao i otežanog gutanja, a u četvrtom dolazi još do kolapsa, pada pritiska, gubitka svesti, tamno-plave boje kože i sluznica.
4. Alergije na lekove – lekovi na koje se najčešće javljaju alergijske reakcije su acetilsalicilna kiselina i njoj srodni lekovi koji se propisuju kod bolova ili povišene temperature (tzv. nesteroidni antireumatici – NSAIL), antibiotici (penicilini, cefalosporini, karbapenemi), sulfonamidi, antituberkulotici, nitrofurantoin, antikonvulzivi, anestetici itd. Najčešći su kožni simptomi i to urtikarija (koprivnjača) i/ili angioedem. česti su osipi, sitan osip (nalik onom kod boginja) ili makulopapularni (krupniji, mrljast). Osip je obično simetričan, pojedine se promene međusobno stapaju, a ne javlja se na dlanovima i tabanima. Osim kože mogu biti zahvaćeni i drugi organi: respiratorni (simptomi rinitisa ili astme, kašalj, plućni infiltrati s eozinofilijom), digestivni (simptomi upale želuca, tankog i debelog creva, hepatitis), urinarni (intersticijalna upala bubrega, glomerulonefritis), nervnog (epileptični grčevi, upale nerava), kardiovaskularni (eozinofilija, smanjen broj trombocita, hemolitička anemija). Najopasnija reakcija na lek je anafilaktički šok.
5. Kožne alergije – ispoljavaju se u vidu urtikarije i angioedema.

Terapija

Svaka vrsta elergije se leči na drugačiji način. Najbitnije je izbegavanje kontakta sa alergenima, kao terapija se najčešće daju kortikosteroidi ili antihistaminici. Kortikosteroidi se daju lokalno u obliku raznih krema i masti ili kao intranazalni sprejevi, a od antihistaminika to su: loratadin, desloratadin, cetirizin. Takođe postoji vakcina protiv alergija specifična za svakog pacijenta i vrstu alergena. Daju se i dekongestivi (kapi za nos), koji otklanjaju neprohodnost i sprečavaju curenje iz nosa. U apotekama se može naći i homeopatski lek Polinol koji se može dobiti bez lekarskog recepta. Osobe sa utvrđenim alergijama posebnu pažnju treba da obrate prevenciji, koja se odnosi na jačanje imuniteta korišćenjem preparata na bazi propolisa, Echinaceae, unošenjem vitamina C i kalcijuma.

Kada se javi bilo koja vrsta alergije, najbitnije je odmah se javiti svom lekaru ili farmaceutu, a terapiju koristiti tačno po njihovom uputstvu.