Hronična sarkoidoza

Klinički tok sarkoidoze je veoma promenjiv sa mogućnošću kako spontane remisije, tako i remisije na terapiju. Spontana remisija se javlja kod 2/3 pacijenata, dok se hroničan tok bolesti javlja kod 10 do 30% pacijenata.

Ozbiljna ekstrapulmonalna lokalizacija sarkoidoze na početku bolesti kao i njen atipičan početak, prvi su znaci loše prognoze i hroničnog toka bolesti. Nešto ozbiljnija prognoza samog toka bolesti vezana je najčešće za početni uspeh ili neuspeh kortikostereoidne terapije, koja je u prvom redu namenjena pacijentima sa značajnim ili progresivnim plućnim simptomima, kao i vanplućnom lokalizacijom bolesti. Najveći procenat bolesnika stabilizuje se na kortikostereoidnu terapiju ili se stanje bolesti značajno poboljša, ali mogućnost recediva postoji u 16 do 74% pacijenata tokom smanjenja ili obustave terapije.

Kliničke karakteristike udružene sa hroničnim tokom bolesti:

1. lupus pernio
2. hronični uveitis
3. pojava bolesti kod pacijenata preko 40-te godine starosti
4. hronična hiperkalcemija
5. nefrokalcinoza
6. pojava progresivne plućne sarkoidoze
7. pojava nazalne mukoze
8. cistične koštane lezije
9. neurosarkoidoza
10. zahvaćenost miokarda
11. hronična respiracijska isuficijencija

Radiografski stadijum bolesti u proceni toka

Prvi stadijum bolesti završava se najčešće spontanom remisijom. Morbiditet i mortalitet ozbiljni su među pacijentima sa hroničnim parenhimskim infiltratima, spontana remisija očekivana je u 55 do 90% pacijenata sa I stadijumom bolesti, 40 do 70% sa II stadijumom bolesti, 10 do 20% pacijenata sa III stadijumom bolesti, nema bolesnika sa uočenom spontanom remisijom u IV stadijumu bolest.

Hronačna forma plućne sarkoidoze – diferencijalno dijagnostički i promene ovoga tipa teško je razlikovati od brojnih drugih plućnih promena različite etiologije – infiltrativne, specifične.

Smatra se da bolesnike treba pratiti 2 godine da bi došli do zaključka da li se radi o spontanoj remisiji bolesti ili samim njenim izostankom nakon ovog perioda se može smatrati pokazateljem hroničnog toka bolesti. Praćenje bolesnika sa perzistentnim tegobama zahteva izuzetnu pažnju, kao i primenu posebnih terapijskih režima.

Kontrolni pregledi podrazumevaju:

1. Za obolele I stadijuma, kontrole su na svakih 3 do 6 meseci, ovo se odnosi i na pacijente bez terapije

2. Pacijenti pod terapijom kontrolišu se na mesec dana, odnosno dva, u zavisnosti od terapijskog režima i njegovog doziranja.

3. Kontrolni pregled podrazumeva fizikalni pregled, radiografiju grudnog koša, merenje parametara disajne funkcije. U zavisnosti od stadijuma bolesti kod nekih bolesnika treba insistirati na difuziji, kao i dopunskim metodama CT grudnog koša.

4. Svi pacijenti se moraju nadalje pratiti tokom trogodišnjeg perioda od obustave terapije.

Značenje recidiva – relapsa sarkoidoze

Recidiv, odnosno relaps bolesti definisan je kao:

– ponovna pojava simptoma bolesti, nakon što je prvobitno lečenje završeno

– ponovna pojava bolesti pod morbostatskim dozama kortikostereoida (10 – 5mg ) dnevno ili alternativno

Za Top Vitu:

Prof. dr Violeta Mihajlović Vučinić
Institut za plućne bolesti i TBC KCS,
predsednik Jugoslovenskog udruženju za sarkoidozu