11:20
Poznati
Foto: EPA-EFE/JAGADEESH NV
Više od 55 miliona ljudi širom sveta živi sa demencijom, poremećajem koji vam može lišiti pamćenja i drugih kognitivnih funkcija, kao što su razmišljanje, donošenje odluka, jezik i druge.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, svake godine u svetu ima 10 miliona novih slučajeva demencije i trenutno je demencija sedmi vodeći uzrok smrti i jedan od glavnih uzroka invaliditeta i nesamostalnosti među starijima na globalnom nivou.
Demencija se javlja kada dođe do oštećenja ili gubitka nervnih ćelija u mozgu i kada ćelije više ne mogu da komuniciraju jedna sa drugom.
Iako je reč o sindromu koji prvenstveno pogađa osobe starije od 65 godina, on se ne smatra normalnim delom starenja, a ima i slučajeva kada su obolele mlađe osobe. Pored toga, razvoj bolesti može početi ranije nego što mislite. Demencija, naime, počinje mnogo ranije nego što osoba doživi prvi simptom. U stvari, to je dvadesetogodišnji proces koji može da počne već četrdesetih godina. Dobra vest je da, uz pravilan način života, imate dovoljno vremena da sprečite razvoj bolesti ili ga bar odložite.
Kineski stručnjaci razvili novi model predviđanja rizika od demencije
Ne postoji lek za demenciju, ali postoje načini da se smanji rizik od razvoja bolesti. Štaviše, moguće je obrnuti proces. Postoji najmanje 36 faktora rizika koji svi zajedno dovode do kognitivnog pada. Iz pouzdanih naučnih istraživanja znamo da ako uzmemo sveobuhvatan pristup, možemo uspešno sprečiti, odložiti, pa čak i preokrenuti početak demencije, piše Živim.hr.
Šta treba da znate o demenciji
– Postoji mnogo različitih tipova demencije, uključujući i demenciju uzrokovanu otvrdnjavanjem krvnih sudova mozga (vaskularna demencija) koja je česta kod osoba sa perifernim vaskularnim oboljenjima i dijabetesom; Demencija Levijevog tela (karakterisana prisustvom gustih plakova uglavnom u prednjem režnju mozga) koja izaziva promene u pamćenju, emocijama i ponašanju; Alchajmerova demencija (uzrokovana progresivnim stvaranjem plaka na moždanim ćelijama hipokampusa i kortikalnih oblasti) koju karakteriše početni gubitak kratkoročne memorije koja kasnije napreduje i postaje sve izraženija, sposobnost razmišljanja, planiranja i emocionalna stabilnost, i Korsakovova demencija (uzrokovana metaboličkim promenama u apsorpciji i upotrebi vitamina B) koju karakterišu poremećaji pamćenja i promene ličnosti, a najčešće se javlja kod alkoholičara – objašnjava dr. Džejms Đordano, profesor neurologije i biohemije u Medicinskom centru Univerziteta Džordžtaun. Čini se da postoji određena genetska predispozicija za demenciju Levijevog tela i Alchajmerovu demenciju, iako faktori životne sredine i način života igraju značajnu ulogu u nastanku i napredovanju svih oblika demencije.
Demencija je zapravo krovni termin za više od 50 različitih tipova degenerativnih bolesti mozga. Često počinje sa nekoliko simptoma koji se ne prepoznaju uvek odmah, a vremenom se broj i težina simptoma povećava. Važno je razumeti potrebe osoba sa demencijom. Primeri ponašanja koji odgovaraju na potrebe osoba sa demencijom su prepoznavanje, pregovaranje, saradnja, igra, prihvatanje stvarnosti druge osobe i, konačno, obezbeđivanje bezbednog okruženja za takve osobe.
Promene u načinu života koje mogu smanjiti rizik od demencije
Prema dr. Đordano, generalno održavanje dobrog kardiovaskularnog zdravlja i izbegavanje faktora rizika vezanih za način života (ishrana sa visokim sadržajem masti i šećera, pušenje, prekomerni unos alkohola, sedentarni način života) može doprineti boljem zdravlju mozga.
Pored toga, angažovanje u izazovnim kognitivnim zadacima tokom života (kao što su učenje novih veština, sticanje novih informacija i održavanje fizičke aktivnosti) važno je i za kardiovaskularno i cerebralno vaskularno zdravlje, kao i za očuvanje svih funkcija mozga.
Do 30 odsto svih slučajeva demencije moglo bi se sprečiti ako bi ljudi počeli da žive zdravijim načinom života i da se bolje brinu o sebi. Istraživanje predstavljeno na Međunarodnoj konferenciji Alchajmerove asocijacije otkrilo je da je više od 20 procenata ukupnog dnevnog unosa kalorija sačinjenog od ultra-prerađene hrane povezano sa kognitivnim padom.
Rezultati nedavnih studija pokazuju da redovna fizička aktivnost, čak i ako je samo umerenog ili niskog intenziteta, kao što je istezanje, može usporiti kognitivni pad kod starijih osoba sa blago oštećenim kognitivnim sposobnostima.
Studija: Kafa i čaj možda smanjuju rizik od moždanog udara i demencije
Znaci demencije
– Znaci demencije uključuju progresivne promene u kognitivnim sposobnostima, kao što su pamćenje, planiranje, suočavanje sa svakodnevnim zadacima, neobične promene raspoloženja, poremećaji spavanja i povećani nivoi frustracije. Većina oblika demencije uključuje početno slabljenje kratkoročne memorije, praćeno povećanim gubitkom pamćenja, dok dugoročna memorija ostaje relativno nepromenjena barem tokom prvih nekoliko godina bolesti. Pacijenti se lako frustriraju, veoma su emotivni i mogu postati uznemireni ili letargični. Međutim, važno je napomenuti da jednostavna zaboravnost, blaga rasejanost, periodične promene raspoloženja i promene uobičajenog ritma spavanja nisu odmah razlog za zabrinutost. Međutim, ako ovi znaci i simptomi postanu sve prisutniji, preovlađujući ili ozbiljniji, bilo bi mudro potražiti savet lekara – kaže dr Đordano.
Znaci demencije se razlikuju od osobe do osobe.
Uobičajeni simptomi uključuju česte probleme sa pamćenjem, probleme u ponašanju i promene ličnosti.
Na primer, kada osoba postane apatična i izgubi sposobnost da preuzme inicijativu, to ima dubok uticaj na njeno fizičko i mentalno zdravlje.
Još jedan znak demencije su problemi sa pisanjem, čitanjem i govorom. Osoba u ranim stadijumima demencije može imati problema da pronađe prave reči tokom razgovora ili ima problema da razume šta druga osoba govori.
Zašto je demencija uobičajena
– Teško je utvrditi da li je demencija sve češća ili je samo sve češće prepoznajemo. Izvesno je da se životni vek ljudi povećava, a samim tim i rizik za mogućnost promene kognitivnih sposobnosti povezanih sa starenjem. Takođe, ljudi duže žive sa čitavim nizom hroničnih bolesti (kardiovaskularne bolesti, dijabetes…), što može doprineti promenama u funkciji mozga koje u kombinaciji sa genetskim i drugim faktorima sredine mogu dovesti do razvoja demencije – objašnjava dr Giordano.
Demencija je posledica kako genetskih faktora, tako i izbora određenog načina života. Neke vrste demencije, na primer demencija frontalnog i temporalnog režnja, imaju veću verovatnoću da budu nasledne od Alchajmerove demencije. Upornost u nezdravom ponašanju, kao što su pušenje, prekomerna konzumacija alkohola i nedovoljna fizička aktivnost, takođe je faktor rizika za razvoj demencije.
Savet za one koji brinu o osobi sa demencijom
Kako objašnjava dr Đordano, mnogi ljudi sa demencijom postaju lako zbunjeni, uznemireni i uznemireni zbog frustracije svojim kognitivnim poteškoćama ili promenama u ponašanju. Oni mogu postati veoma rasejani, izgubljeni u svetu oko sebe i zaboraviti odnose i veze sa nekim ljudima, kao i izgubiti veštine potrebne za održavanje veza sa okolinom.
Takođe, mnogi ljudi sa demencijom imaju takozvani sindrom zalaska sunca, odnosno postaju nešto aktivniji u kasnim popodnevnim i ranim večernjim satima (verovatno zbog promena u opštem i moždanom metabolizmu usled metaboličkih uticaja izazvanih cirkadijalnim ritmom). ). Negovatelji treba da budu strpljivi i otvoreni za promene u svom razmišljanju, emocijama i ponašanju koje zapravo odražavaju individualne varijacije u fiziologiji i samoj bolesti.
Ako brinete o osobi sa demencijom, ključno je shvatiti da je apatija najznačajnija prepreka visokom kvalitetu života. Celodnevno nepomično sedenje i nekomunikacija sa drugima, kao i neučestvovanje u bilo kakvoj fizičkoj aktivnosti, negativno utiče na zglobove, mišiće i mozak. Kada ne radite ništa po ceo dan, mozak se još brže pogoršava.
Ljudi imaju primarnu potrebu da pripadaju grupi. Bez obzira da li vaša voljena osoba živi u instituciji ili još uvek živi sa vama, ključno je da im pružite priliku da budu u kontaktu i interakciji sa drugim ljudima jer će to imati veoma dubok pozitivan uticaj na njihovo emocionalno zdravlje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
Foto: Unsplash/Solen Feyissa
Ukoliko imate problema sa otvaranjem Instagrama i pristupanjem svom nalogu, niste jedini, jer brojni korisnici širom sveta prijavljuju probleme i pitaju se kako da povrate svoj nalog.
Instagram je prestao da radi, mnogi ljudi ne mogu da se loguju i dobili su poruku kako su im nalozi suspendovani, ail to nije zbog toga što su oni prekršili neka pravila, nego je u pitanju tehnički problem, ili se bar tako čini.
Ono što je zbunilo mnoge korisnike je to što u poruci piše da su prekršili pravila ove mreže i što više neće moći da je koriste. To su potvrdili i mnogi tvorci sadržaja na srpskom delu Instagrama, koji su primetili drastičan pad pratilaca u poslednjih par sati.
Instagram za sada nije objavio ništa javno povodom ovog pada i zaključavanja naloga, tako da se ne zna da li je u pitanju tehnička greška koja se može ispraviti ili su ovi nalozi izgubljeni. Ukoliko se ovo desilo i vama i pitate se kako da povratite nalog, kontaktirajte Instagramov kontakt centar preko ovog linka.
Ovo je samo poslednji u nizu tehničkih problema u okviru kompanije Meta u poslednje vreme, jer su korisnici aplikacije WhatsApp imali puno problema prošle nedelje.
Izvor: Independent
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
GOTOVO POLOVICA KARCINOMA MOGLA BI SE SPRIJEČITI: Ulaganjem sto milijuna dolara u prevenciju uštedjelo bi se sto milijardi dolara za liječenja
Autor: Sonja Kirchhoffer / 7dnevno
Još prije nekoliko godina znanstvenici su zaključili da će uskoro svaka druga osoba na svijetu oboljeti od raka. Sudeći prema rezultatima najnovije studije, bolest je to od koje obolijevamo u sve većem postotku i krećemo se u smjeru crnih prognoza o učestalosti obolijevanja. Danas gotovo da nema osobe koja nije izgubila nekog iz svog užeg kruga obitelji ili prijatelja od te bolesti. Međutim, još vodeću ulogu među bolestima na globalnoj razini imaju kardiovaskularna oboljenja, nakon kojih po učestalosti obolijevanja slijede karcinomi. Znanstvenici sa Zavoda za zdravlje, metriku i evaluaciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Washingtonu proveli su dosad najveće istraživanje u kojem su u prvi plan stavili međusoban odnos različitih rizičnih čimbenika i oboljenja od karcinoma. Rezultati istraživanja iznenadili su i same znanstvenike jer se ispostavilo da se gotovo polovica smrti uzrokovanih karcinomima mogla spriječiti.
Ta studija, čiji su rezultati objavljeni u uglednom medicinskom časopisu The Lancet, sustavna je analiza Studije o globalnom opterećenju od bolesti, ozljeda i rizičnih čimbenika (GBD) iz 2019. godine. Cilj je ove nove studije bio stvoriti preduvjete za stavljanje karcinoma pod kontrolu na svjetskoj razini, u mjeri u kojoj je to moguće. Nova studija analizirala je dostupne podatke za razdoblje od 2010. do 2019. U prikupljenim podacima analizirano je više od 20 vrsta karcinoma i više od 30 rizičnih faktora u čak 204 zemlje, među kojima je bila i Hrvatska. Ta je analiza pokazala da su među najvećim krivcima za obolijevanje od karcinoma pušenje, alkohol i prekomjerna tjelesna težina. U pojedinim dijelovima svijeta došlo je do varijacija pa se negdje kao jedan od tri temeljna uzročnika karcinoma pojavio i seks bez zaštite, odnosno spolno prenosive bolesti. Ipak, u većini slučajeva čimbenici poput pušenja, alkohola i pretilosti smatraju se odgovornima za pojavu raka u omjeru koji je nešto manji od 45 posto slučajeva u oba spola na svjetskoj razini. Pretvorimo li ove postotke u brojke, dobit ćemo čak 4,45 milijuna smrti od karcinoma u jednoj godini koje su se mogle izbjeći. Studija je pokazala da se veći broj smrti od raka uzrokovanih rizičnim ponašanjem bilježi kod muške populacije u odnosu na žensku. Ovakva se distribucija po spolu povezuje s većom vjerojatnošću rizičnog ponašanja muškaraca nego žena. Uočeno je da su rizični čimbenici odgovorni za oko 50 posto smrtnih slučajeva kod muškog spola, dok je kod žena taj postotak znatno niži i iznosi nešto malo više od 35 posto zabilježenih slučajeva. No, osim ovih rizičnih ponašanja, činjenica je i da muškarci u odnosu na žene znatno češće rade poslove koji im ugrožavaju zdravlje, što je vjerojatno još jedan razlog dosta velike razlike u smrtnosti po spolu, koja se mogla spriječiti.
Studija je pokazala da i muškarci i žene najčešće obolijevaju od raka koji napada dišni sustav, i to od raka dušnika, bronha i pluća, s postotkom većim od 35 posto ukupnog broja svih smrtnih slučajeva od karcinoma. Žene uz spomenute zajedničke vrste raka najčešće obolijevaju od raka vrata maternice, zatim raka debelog crijeva i rektuma i dojke. Kod muškaraca su pak najčešće nakon karcinoma dišnih putova zabilježeni rak debelog crijeva i rektuma, pa jednjaka i želuca. Rizik od oboljenja varirao je u različitim dijelovima svijeta pa je najveća stopa smrtnosti od raka zabilježena u središnjoj Europi, dok sve ostale regije imaju zamjetno manju stopu smrtnosti u odnosu na tu regiju. Po redu učestalosti slijede istočna Azija, zatim Sjeverna i Južna Amerika i na kraju je najniža stopa smrtnosti evidentirana u zapadnoj Europi.
Dim cigarete sadrži više od 5000 kemikalija, od kojih je njih 70-ak kancerogeno. Te kemikalije u cigaretama oštećuju naš DNK u stanicama. Takva se oštećenja zbog kontinuiranog pušenja gomilaju i izazivaju nepopravljivu štetu, što može dovesti do razvoja karcinoma. Pušenje se dovodi u vezu s raznim vrstama raka i nije isključivo vezano uz dišni sustav. U osnovi je opasno konzumiranje bilo koje vrste duhana. Zadnjih godina svjedoci smo raznih novotarija duhanske industrije koje se reklamiraju kao manje štetne, no sve je više pokazatelja koji te tvrdnje dovode u pitanje. Problem kod pušenja je i to što aktivni pušači izlažu većoj opasnosti od obolijevanja one koji samo udišu dim od cigareta, odnosno pasivne pušače. U Hrvatskoj je svaka treća osoba pušač, što nas stavlja na vrh popisa europskih zemalja s najvećim brojem pušača, a to posredno ukazuje i na veliku stopu smrtnosti od karcinoma, koja se jednim dijelom mogla spriječiti.
Etanol u alkoholu razgrađuje se u acetaldehid koji opet oštećuje naš DNK i onemogućuje da stanice same poprave štetu, što povećava rizik od razvoja karcinoma. Alkohol uz to otežava razgradnju važnih nutrijenata za zdravlje organizma poput vitamina A, C, D i E, kao i folne kiseline. Upravo ti nutrijenti štite naše tijelo od raka. Alkohol donosi samo prazne kalorije, što dovodi do debljanja koje dodatno povećava rizik od obolijevanja. Redovita konzumacija alkohola može dovesti do raznih oblika raka poput raka jetara, kao i raka bubrega, debelog crijeva, dojki i drugih. Rizik od obolijevanja, kao uostalom i kod pušenja, proporcionalno se povećava kako se povećava konzumacija. Smanjenje konzumacije alkohola utječe ne samo na smanjenje rizika od karcinoma nego i od prometnih nesreća i nasilja s kojim se alkohol često povezuje, ali i od kardiovaskularnih bolesti. Nažalost, kada je riječ o alkoholu, nismo samo na vrhu europske ljestvice ljubitelja alkoholnih pića nego i one svjetske.
Pretilost je također jedan od rizika razvoja određenih vrsta raka. Višak kilograma često je povezan s hormonskom neravnotežom, a za to su odgovorni brojni hormoni poput hormona štitnjače, spolnih hormona, inzulina i drugih. Hormoni rade za nas, no postoje i slučajevi kada se okrenu u suprotnom smjeru. Tako, primjerice, masno tkivo koje proizvodi hormon estrogen može dovesti do razvoja raka dojke. Da bismo spriječili pojavu karcinoma, trebali bismo regulirati svoju tjelesnu težinu ako je ona iznad preporučene. Najbolje je napraviti jednostavan izračun kojim ćemo svoju težinu podijeliti s visinom. Na brojnim internetskim stranicama nalaze se tablice na kojima možete izračunati indeks tjelesne mase te vidjeti gdje ste u širokom rasponu od pothranjenosti do debljine. Naravno, te se brojke razlikuju prema spolu i dobi. Jedan od pokazatelja pretilosti je i naš trbuh koje je posebno opasno mjesto nakupljanja masnih naslaga. Masno tkivo proizvodi hormone i negativno utječe na cjelokupni metabolizam i imunosni sustav, što dovodi do niza bolesti poput onih kardiovaskularnih i karcinoma. Rizik od raka raste s našom prekomjernom težinom. Što imamo viši indeks tjelesne mase kroz dulji vremenski raspon, to je opasnost od obolijevanja veća. Ako ste pretili, hitno promijenite način prehrane i počnite jesti što više voća i povrća te uvedite obavezno vježbanje od barem 30 minuta dnevno. Isto tako pazite kako jedete, najbolje je jesti laganije, učestalije i manje obroke.
No iako su ove vijesti s jedne strane ohrabrujuće jer ukazuju da je moguće spriječiti određene vrste raka, ipak veliki postotak karcinoma nije poznate etiologije pa je za izlječenje nužna i rana dijagnostika i učinkovito liječenje. Modificiranje našeg ponašanja pomaže u smanjenju broja karcinoma, ali ne iskorjenjuje samu bolest. Zabrinjavajuće je što su provedene analize pokazale da pojava određenih karcinoma bilježi ogroman porast od čak 20 posto u posljednjih nekoliko godina.
Jedan od ključnih faktora koji odmaže u sprečavanju pojave karcinoma, ali i otežava izlječenje je i siromaštvo. Ono onemogućuje pristup obrazovanju, kvalitetnoj prehrani i uopće zdravom životu, a ujedno izaziva veću opasnost od rizičnog ponašanja, a kada do bolesti dođe, teško je uopće doći do adekvatne zdravstvene skrbi. No nije sve ni u siromaštvu, problem je i stres uzrokovan društvom koje teži stalnom povećanju profita, što se održava na sve društvene segmente i izaziva osjećaj nesreće koja se često “liječi” rizičnim oblicima ponašanja.
Kako živimo u komercijalnom društvu koje je velikim dijelom okrenuto brojkama, cijela je studija dobrim dijelom bila usmjerena na mjere štednje u zdravstvu jer bi se sprečavanjem obolijevanja ostvarila ogromna ušteda. Računa se da bi se ulaganjem 100 milijuna dolara u prevenciju karcinoma došlo do uštede od 100 milijardi dolara. U studiji se naglašava da su se dosad različitim intervencijama, poput oporezivanja, zabrane reklamiranja i drugih propisa, rizična ponašanja donekle stavila pod kontrolu, ali se najavljuju istraživanja koja će se pozabaviti osmišljavanjem dugotrajnih strategija borbe protiv karcinoma jer se dosadašnje nisu pokazale dostatnima. Ostaje nam da vidimo hoće li se u zdravstvenim politikama na globalnoj i nacionalnoj razini poraditi i na strategijama koje neće biti samo “palijativnog tipa” već će se usmjeriti na transformaciju društva kojom će se stvoriti čvrsta podloga za promjenu životnih navika.
Autor:Sonja Kirchhoffer / 7dnevno
GOTOVO POLOVICA KARCINOMA MOGLA BI SE SPRIJEČITI: Ulaganjem sto milijuna dolara u prevenciju uštedjelo bi se sto milijardi dolara za liječenja
ŠTO JESTI KADA ŽELIMO SMRŠAVJETI? Sve je u kalorijama, ne treba vam dijeta
LIMUN PROTIV BOLNIH ZGLOBOVA? U kombinaciji s ovim uljem mogao bi vas itekako iznenaditi
(RECEPT) UMORNI STE, A TREBA VAM ENERGIJA? Ovaj napitak podiže raspoloženje i koncentraciju te poboljšava probavu
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article
Vodka za kosu – magična ili štetna?
Autor: Mica Strainovic
Vodka za kosu može se koristiti na nekoliko fantastičnih načina.Ovo su domaći recepti za sjajnu kosu bez peruti i za brži rast koje lako možete napraviti.
Sigurna sam da vam ne manjka domaćih recepata koji obećavaju sjajnu kosu.
Da li je to majonez, pivo ili nešto drugo, tek svaki se opisuje kao čudotvoran.
Neki nam odgovaraju, neki se ne uklapaju u našu rutinu nege kose ili prosto ne ogovaraju tipu kose ili njenim trenutnim potrebama.
U ovoj priči istražujemo tvrdnju da se vodka tradicionalno koristi za negu kose.
Znate li da ljubitelji u vodki uživaju još od ranog srednjeg veka?
Zvanično se pojavila u 11./12. veku i prvobitno je korišćena kao lek.
Ovo je najpopularnije alkoholno piće na svetu. Ipak kada kažemo vodka prvo pomislimo na Ruse i Rusiju. U toj zemlji je ovo piće najcenjenije. Međutim, iako se misli da oni počinju i završavaju dan ispijanjem vodke, ona u njihovim životima često ima i praktične primene za manje tegobe, dezinfekciju ali i za odbijanje insekata. Na sličan način se kod nas koristi rakija komovica za kosu.
Ali, da li ste znali da se votka može korisno upotrebiti u nezi kože i kose?
Zvuči čudno ali zaista radi, evo i zašto!
Ukoliko vodka nije vaše omiljeno piće, možda, kao i ja, niste znali kakvih sve vrsta ima.
Sa druge strane, ukoliko imate celu kolekciju boca ovog pića kod kuće, valjalo bi da znate da se za negu kose koristi samo čista ”premium” vodka kojoj nisu dodate ni veštačke boje ni arome manga, limuna ili ko zna čega već.
Na ovom mestu je važno istaći da je vodka ipak alkohol ma kolika da je njena koncentracija u našim domaćim receptima za kosu.
Ne preterujte sa upotrebom! Na svakom receptu je naznačeno koliko se često primenjuje. Preterate li rizikujete da kosu ozbiljno isušite. Tada ne samo da vam kosa neće izgledati bolje već će biti još oštećenija.
Vodka ima nisku pH vrednost i adstrigantna svojstva. Ove dve osobine je čine efikasnim sastojkom u nezi kose.
Uvođenje vodke u rutinu nege je jednostavno.
Benefit vodke za kosu su sledeći:
Evo na koji način Ruskinje koriste votku u nezi kose.
Dame koje drže do prirodnog izgleda i oklevaju sa farbanjem kose po nekad ipak požele osveženje u vidu malo svetlije nijanse svojih vlasi.
Prirodni načini za posvetljivanje kose su tada dobrodošli.
Kosa se može posvetliti vodkom.
Rastvorite jednu kašičicu soli u pola čaše vodke, dodajte pola čaše vode. Nanesite na kosu i izađite na sunce. Ovaj tretman će vam dati onu divnu nijansu kao kada se vratite sa mora.
So otvara kutikule vlasi i posvetljuje kosu iznutra. Zapravo, so pospešuje delovanje vodke u ovom procesu.
Potrebno vam je
Ovo je brzo tretman protiv mršenja kose za koji vam je potrebno 5 minuta vremena.
Zašto ovo deluje?
Viđena pod mikroskopom površina vlasi kose nalik je ribljim krljuštima. Na zdravoj dlaci kutikule su zatvorene, priljubljene uz površinu. Zdrava kosa je zato blistavo sjajna jer joj je površina glatka i svetlost se sa nje dobro reflektuje.
Oštećena, isušena kosa ne sija, jer su kutikule podignute, otvorene.
Zato se oštećena kosa mrsi jer vlasi ne klize jedna preko druge već se hrapavom površinom kače jedna za drugu.
Vodka svojim adstrigantnim svojstvom zatvara kutikule, priljubljuje taj površinski sloj uz dlaku. Vlas opet postaje glatka, klizi jedna preko druge, ne mrsi se više.
Potrebno vam je:
Za ovaj tretman morate odvojiti 20 minuta, planirajte ga kada ne žurite previše.
Rekli smo već da vodka zatvara kutikule. Ostali sastojci iz ove maske za sjaj kose hidriraju i regenerišu kosu.Nakon primene kosa izgleda zdravo i ima raskošan sjaj.
Potrebno vam je:
Za ovaj tretman vam je potrebno sat vremena s tim što ćete ranije već imati spremljenu vodku sa ruzmarinom.
Nakon masaže i delovanja vodke protiv peruti kosa se pere mlakom vodom i blagim šamponom.
Preporučuje se upotreba prirodnih šampona bez sulfata i parabena. Prirodni šamponi su uvek bolji izbor. No, kada postoji određeni problem sa kosom i kožom glave, ne treba dozvoliti štetnim hemikalijama da ga dodatno intenziviraju.
Uz to prirodni šamponi sadrže ekstrakte lekovitog bilja.
Ukoliko izaberete šampon koji je namenjen uklanjanju peruti, imaćete dva tretmana sa istim ciljem: prvo vodka sa ruzmarinom a potom dejstvo lekovitih esencija u šamponu.
Nakon ovoga perut nema šanse na našoj glavi.
Masirajte vlasište mešavinom od vodke i ruzmarina 2 puta nedeljno.
Ovaj tretman je namenjen masnom vlasištu na kome je prisutna perut.
Votka i ruzmarin dezinfikuju kožu glave. Znamo da je izazivač peruti gljivica Malasezia. Gljivice vole kiselu sredinu a vodka balansira pH vlasište.Ova mešavina čisti i otvara folikule, normalizuje proizvodnju sebuma i tako perut polako ali sigurno više ne može da se se stvara na našoj glavi jer su uslovi postali negostoljubivi. Drugim rečima valasište će vam biti zdravo i otporno na perut.
Sledeći trik za uklanjanje peruti mi mnogo bolje odgovara a i vama će.
Prirodan je, nema bojazni od isušujućeg delovanja vodke, a radi savršeno. Svi mi koji smo probali zaboravili smo šta to beše perut. Zaboravite i vi. Evo Slađanine priče o tome:https://minutzamene.com/pobedila-sam-perut-i-opadanje-kose/
Možete probati i ovaj trik.
Do sada smo zaista svašta dodavali u svoj šampon kako bismo ga još više obogatili materijama koje će podstaći rast kose.
Pantenol, kopriva,beli luk, breza…a sada je vreme da napravimo jedan pijani šampon od koga kosa brže raste
Videli smo već da su recepti sa vodkom za kosu zaista jednostavni, ne zahtevaju ni mnogo sastojaka ni mnogo vremena. Ipak ovaj je ubedljivo najbrži.
Ukoliko već imate svoj favorit među šamponima, super. Ukoliko je on još i prirodni, lekovit i bez hemikalija, sjajno.
Dakle, šamponu koji vam već radi dobar posao dodajte jedan šot vodke.
Promešajte bocu sa šamponom da se sastojci dobro sjedine.
Ne zaboravite da svaki put pre upotrebe još jednom promućkate za svaki slučaj kako biste kosu prali vodkom obogaćenim šamponom.
Perite kosu na uobičajenim način.Ukoliko imate mogućnost, ostavite da se kosa prirodno osuši.
Vodka šampon se koristi jednom nedeljno.
Ostalim danima perite kosu šamponom za rast kose koji u sebi sadrži niz esencija koje pospešuju rast, ali ne sadrži vodku.
Verovatno ste već primetili da najglasnije vičem protiv peglanja kose drugih vrelih alata sa kojima kosa dolazi u kontakt. Zato se posebno radujem prirodnim receptima za ispravljanje kose.
Ukoliko uvek nosite ravnu kosu, dodajte 10ml vodke u svoj omiljeni regenerator.
Ukoliko imate faze sa loknama ili kovrdžama onda odvojite jedan deo regeneratotra i u njega sipajte vodku. U svakom slučaju, vodka ide u regenerator koji koristite kada želite ravnu frizuru.
Postupak je jednostavan. Kosu operete normalno i primenite vodka regenerator na uobičajeni način.
Kosu sušite prirodno kad god je to moguće.
Nemojte koristite vodka-regenerator više od jednom nedeljno.
Ostalim danima kada želite da ispravite kosu poslužite se ovim trikovima za ispravljanje kose bez peglanja.
pH vodke pomaže preoblikovanju strukture vlasi bez upotrebe štetnih hemikalija ili toplote.
Svi imamo po neki problemčić sa kosom od peruti, preteranog mašćenja, suvoće, opadanja i slično. Ipak jako oštećena kosa zahteva najviše pažnje.
Ona je ispucala, previše suva, nemoguće ju je oblikovati. Noj će svaka mala pomoć dobro doći da bar za nijansu izgleda bolje.
Suva i ispucala kosa se ne dobija preko noći i uvek je ogledalo vašeg postupanja sa njom. Agresivni šamponi, jake farbe za kosu, blanš pa na sve to vrele prese za kosu, prečesto feniranje, energično češljanje i tako unedogled.
Većina žena se nauči pametnom postupanju sa kosom, tek kada se dovedu u ovakvo stanje.
Tada naučimo koliko je važan prirodni šampon bez sulfata, prirodno sušenje kose i slično.
Neizostavan korak u oporavku izmučene kose je dubinska regeneracija i hidratacija.
Ovo se postiže maskama i pakovanjima za kosu. Ukoliko kupujete gotovo, birajte prirodne preparate bogate lekovitim ekstaraktima.
Uz to, uvek možete pripremiti i domaće maske za dubinsku regeneraciju.
Jedan od recepata sadrži vodku:
Izgnječite avokado, a zatim mu dodajte ostale sastojke..Mešajte ili blendirajte dok kne dobijete ujednačenu kremastu masu.
Nanesite na kosu od korena ka krajevima
Najbolje je kosu na kojoj je maska pokriti kapom za tuširanje. Još jedan peškir vezan u turban nike na odmet.
Kosa pod maskom se ovako dodatno zagreva što pospešuje prodiranje aktivnih supstanci u središete dlake.
Nakon 30 minuta delovanja, operite mlakom vodom i prirdnim šamponom
Ova maska se upražnjava jednom nedeljno.
Vodka dubinski čisti vlasi od nakupljenih ostataka preparata i skuplja kutikule. Ostali sastojci deluju tako što hrane i hidriraju isušenu kosu.
Nakon ove maske kosa bi trebalo da vam bude živahnija, sjajnija i lakša za oblikovanje.
Imajte strpljenja, oštećena kosa se ne može oporaviti jednom maskom. Ponavljajte proceduru, postupajte nežno sa kosom, dajte joj vremena da predahne od svih uticaja koji su je oštetili.
Svakim danom kosa će vam biti sve lepša i zdravija.
Kada je najzad potpuno oporavite ne ponavljajte više stare greške.
Iako bi votka mogla imati mnogo pozitivnih koristi za vašu kosu, važno je zapamtiti da je treba koristiti umereno.
Ako se prečesto koristi ili ne razređuje, votka bi mogla da u potpunosti isuši prirodna ulja sa vlasišta i kose.
Postoji još nekoliko nedoumica: možete li dodati votku u svoju negu kose ako je vaša kosa farbana?
Vodka kosi daje plavičasti hladni ton. Ukoliko izložite kosu suncu nakon ispiranja vodkom ona bi mogla blago posvetleti.
Da li je sigurno koristiti na kosi zimi, kada vam je skalp već suv?
Ukoliko seumereno koristi i u pravilnoj razmeri nema bojazni od isušivanja kože glave u zimskom periodu.
Da li je vodka za kosu jedan od mnogih neproverenih domaćih recepata saznaćete ukoliko probate da je oprezno i postepeno uključite u negu kose.
Po reakcijama dama na forumima reklo bi se da se baš ne uzdaju previše u vodku kao čarobni lek.
Sve više žena se, kada postoji problem, okreću prirodnim sredstvima za negu kose kose koja u sebi sadrže lekovite aktivne materije.
Tu i tamo vodka se koristi tek povremeno kao dodatno sredstvo.
Osnova tretmana su prirodni šamponi za gušći rast kose, protiv opadanja, protiv peruti kao i gotove prirodne maske za dubinsku regeneraciju i potpuni oporavak kose.
Njazad, uvek imajte na umu da su ranija vremena zahtevala od žena da se snalaze i neguju svoju lepotu onim što su imale. Ukoliko je vodka mogla da im odradi posao, koristile su je.
Danas, kada u svakoj drogeriji imate predivne prirodne preparate za negu kose ne morate da mislite da li je ili ne vodka dobra za kosu.
Preperate za negu kose kreiraju stručnjaci. Oni kombinuju neophodne aktivne materije tako da deluju na određeni problem, a da ne prave dodatnu štetu.
Nemam ništa protiv domaćih recepata tu i tamo samo oprezno sa količinom vodke kojoj izlažete svoju kosu.
POVEZANI ČLANCI
Autor: Mica Strainovic
Autor: Ivana Stojanović
Autor: Biljana Jovanović
Autor: Biljana Jovanović
Kažu da svaki sat sna pre ponoći vredi 2 sata nakon ponoći, ali da biste se dobro naspavali, prvo treba da proverite svoje organe.
“Bright Side” navodi da je svaki sat tokom noći povezan sa određenim organom i sa vama delimo ovu zanimljivu informaciju. Imajte na umu da ono što ćete pročitati nisu medicinski saveti.
Razmak između 21 sat i 23 sata povezan je s našim endokrinim i limfnim sistemom, kažu Kinezi. Oni su aktivniji u to vreme. Ako nisu u ravnoteži, mogli biste da se osećate depresivno i loše spavate u ovo doba večeri.
Takođe, možete doživeti: maniju, osećaj krivice, neravnotežu hormona i poremećaj štitne žlezde. Potrebna vam je bolja rutina odlaska na spavanje i zapamtite da je 22.30 trenutak kada bi trebalo da budete u krevetu kako biste bili sigurni da ćete zaspati do 23 sata.
Ovo doba noći je odgovorno za žučnu kesu. Narušen rad ovog organa dovodi do neuravnoteženog osećaja nesigurnosti, loše procene, poteškoća u donošenju odluka, sramežljivosti, bojažljivosti i visokog holesterola.
Stručnjaci savetuju da izbegavate unos nezdravih pića i transmasti.
U tom razdoblju jetra je aktivnija. Pokušava da detoksikuje vaše telo i obradi emocije nakupljene tokom prethodnog dana. Kad ste budni, mogli biste da se osećate ljutito, neraspoloženo i da imate glavobolje.
Ako se stalno budite u ovo vreme, možda imate previše loših navika, uključujući konzumiranje nezdravih pića i namirnica, posebno ako to činite noću.
Pluća su tokom ovih sati posebno aktivna. Ako imate problema s ovim organom, možete osetiti tugu, plitko disanje, znojenje i bolove u grudima.
Pokušajte da radite vežbe disanja pre spavanja ili razgovarajte s prijateljem ili psihologom.
Debelo crevo ovaj put radi aktivno. Ako postoji poremećaj, možete se osećati odbrambeno ili zaglavljeno u situaciji.
Svaki put kad se probudite, možete da se osećate frustrirano. Kinezi predlažu da u svoju ishranu uključite više vlakana ili vode.
Naučnici su istraživali neuronsku aktivnost i otkrili moždane ćelije koje nas teraju da jedemo masti i šećer, odnosno masnu i slatku hranu.
Posmatrali su kakav efekat na potrošnju energije ima specifična grupa neurona u emocionalnom centru mozga – amigdali, a njihovi nalazi mogli bi da pruže osnovu za nove tretmane protiv gojaznosti. Studija je objavljena u “Nature Neuroscience”.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, gojaznost se skoro utrostručila od 1975. godine. U 2016. godini, 13 odsto odraslih širom sveta klasifikovano je kao gojazno. Neke zemlje imaju veću stopu gojaznosti, poput SAD, gde je 41,9 procenata 2020. bilo uvršteno u kategoriju gojaznih.
Dok gojaznost ima više mogućih okidača, veruje se da je uzrokovana lošim izborom hrane i neprilagođenim ponašanjem u ishrani, kao što je hedonistička ishrana – stanje kada čovek jede iako nije gladan, kao i nedostatak fizičke aktivnosti.
Gojaznost, međutim, nije lako lečiti ograničenjem kalorija i vežbanjem. Kada se leči na ovaj način, metabolizam tela često uravnotežuje i vraća prethodnu telesnu težinu. Farmaceutske intervencije mogu na kraju da se pokažu korisnim za lečenje gojaznosti, iako mnoge, koje su trenutno dostupne, izazivaju značajne neželjene efekte zbog načina na koji deluju.
Istraživanje, koje nastoji da identifikuje mreže mozga koje oblikuju izbor ishrane i samokontrolu, kritično je za razumevanje mehanizama za razvoj novih pristupa lečenju gojaznosti. Nedavno su istraživači otkrili da grupa neurona u amigdali – delu mozga koji je uključen u doživljavanje emocija i odlučivanje, takođe može da izazove hedonističku ishranu.
– Identifikacija neuronskih supstrata, koji posreduju u prejedanju mogla bi da obezbedi nove molekularne mete za osmišljavanje novih tretmana protiv gojaznosti. Specifični biohemijski ciljevi ili psihoterapijske usluge mogu da daju prave rezultate za ljude kojima je potrebna – navode doktori Alesandro Furlan i Džordan Tejlor.
Za ovu studiju, istraživači su sproveli nekoliko eksperimenata na miševima kako bi posmatrali njihovo neuronsko ponašanje. Od prvog eksperimenata, posmatrali su njihovu neuronsku aktivnost kao odgovor na redovno jelo ili ishranu sa visokim sadržajem masti (HFD) nakon ograničenja u hrani.
Kada su jeli masnu hranu, kod miševa je primećen viši nivo aktivnosti među određenim neuronima (IPAC) u delu amigdale. Nalazi ukazuju da se ti određeni neuroni mogu aktivirati nakon konzumiranja ukusne hrane, a ne nužno zbog energetskog deficita. Isti ti neuroni takođe mogu da se aktiviraju u prisustvu masne i slatke hrane i mirisa u odsustvu gladi.
Istraživači su zatim sproveli eksperiment da vide da li bi aktiviranje ovih neurona dovelo do prekomernog konzumiranja hrane. Otkrili su da aktiviranje ovih neurona povećava unos i hrane i tečnosti. Efekat je, međutim, bio veći za masnoće sa aromom kokosa i maslinovog ulja i belu čokoladu nego za mlečnu i crnu čokoladu. U međuvremenu, isključenje neurona dovelo je do smanjenog unosa hrane.
Na kraju, istraživači su istražili da li zaustavljanje, sprečavanje aktivnosti IPAC neurona može da spijreči gojaznost. Kako bi to učinili, onemogućili su aktivnost kod nekih miševa, a kod drugih ne, a zatim su ih hranili hranom koja izaziva gojaznost tokom nekoliko nedelja. Posle 6 nedelja takvog načina ishrane kontrolni miševi postali su gojazni, dok su drugi ostali mršavi.
Dalje su otkrili da oni kod kojih je bila sprečena aktivnost IPAC neurona imaju veću stopu oksidacije lipida – brzinu kojom se sagorevaju masti, kao i veći utrošak energije. Ovi miševi takođe su imali i niže nivoe šećera u krvi od kontrolnih primeraka.
Na osnovu toga istraživači su zaključili da inaktivacija specifičnih IPAC neurona štiti od gojaznosti i povezanih zdravstvenih stanja, podstičući ujedno metaboličke promene koje doprinose potrošnji energije. Mozak, emocije, prejedanje, masti i šećer u velikim dozama – koja je veza?
Druga studija nedavno je otkrila da kod gojaznih ljudi stres može da poveća aktivnost u orbitofrontalnom korteksu – oblasti mozga koja je povezana sa nagrađivanjem. Takođe je otkriveno da, kod mršavih ljudi, stres može da smanji aktivnost u dorsolateralnom prefrontalnom korteksu – oblasti mozga koja je povezana sa kognitivnom kontrolom.
S obzirom na to da istraživanje ukazuje da veća količina stresa uveća i amigdalu, postavlja se pitanje da li prejedanje može da bude povezano sa drugim funkcijama u amigdali, prenosi Telegraf.