LEPOTA LJUDSKE NESAVRŠENOSTI
Kada bi me pitali šta bih poručio svim ljudima na svetu, bez razmišljanja bih rekao: „Otvorite se i prihvatite svoju ranjivost. Svi smo uplašeni, nesavršeni, isto koliko smo svi vredni poštovanja, ljubavi kao i osnovne potrebe da pripadamo jedni drugima. Umesto da prihvatimo svoje slabosti, mi se pretvaramo, zatvaramo, bežimo od sebe. Rušimo mostove, gradimo zidove, misleći da je naša snaga – naša neranjivost. Naša snaga nije u našoj neranjivosti, ne, ona leži u našoj apsolutnoj ranjivosti, a naša nesavršenost nije naš nedostatak, ona je samo podsetnik da smo u svemu ovome zajedno.“
Kako to znam? Znam po sebi, jer ja sam nekada bežao. Ranjivost sam doživljavao kao mračnu emociju. Povezivao je sa teškim i bolnim osećanjima poput stida, straha, razočaranja i tuge. Doživljavao sam je kao rizik i nesigurnost, kao emotivnu izloženost. Video sam je kao svoju najveću slabost, a ovaj surovi svet slabosti ne prašta, jel’ tako?
Kako sam mogao drugačije, pa ja sam dupla muškarčina – i muškarac i Balkanac? Uz to imam mali milion objektivnih mana. Više puta ranjen, kako da ne pomislim da je moja ranjivost moja slabost? To su mi govorili i ja sam ih slušao. Verovao sam onome čemu su me učili, poverovao i predugo verovao. Predugo se plašio svoje ljudske nesavršenosti, toga da nisam dovoljno dobar. Plašio sam se da odem na posao, sluteći da je danas taj dan – dan kada će me konačno prozreti.
Dan kada će mi skinuti masku nasilne ćutljivosti i čuti moje mucanje. Dan kada će shvatiti da je car go i misleći da mi time čine uslugu, surovo srušiti moje snove. Pronaćiće moje ranjivo mesto i reći: ,,Ti – takav, sanjaš da budeš govornik, maštaš da budeš profesor, za tebe nema mesta ovde, prestani da lažeš sebe!” Takve stvari desile bi se baš kada bih se otvorio, baš kada bih bio ranjiv. Zato sam je prezreo, ranjivost, zato i nisam želeo da je više osećam. Zato sam ćutao iako je svaki atom moga bića želeo da vrisne. Bežao sam od bliskosti, od bilo kakve šanse da budem ismejan ili povređen, jer bliskost je za mene predstavljala samo još jednu priliku da vide moju faličnost i nesavršenost. Da iskoriste moju ranjivost da me povrede, zato sam terao ljude od sebe. Zato sam postao nesposoban da ostvarim emotivnu vezu, nesposoban da osetim bliskost, nesposoban da iskreno volim. Zato sam utrnuo i prestao da osećam. Bio sam siguran, bedan, ali siguran. Siguran, ali poluživ. Čovek kada utrne, istina je da više ne oseća bol, ne oseća ni strah, tugu, stid ni razočaranje. Jednostavno otupi, umrtvi sva osećanja i prestane da oseća. Postane šupalj, krut, prazan i leden, ali ne čvrst i jak. Razlika postoji i ogromna je. Kruto se pod pritiskom lako polomi, dok ga čvrsto dobro podnosi. Želeo sam ovo drugo, a postao ovo prvo. Mislio sam da ću postati snažan i čvrst. Pogrešio sam, baš kao što vidim da danas mnogi greše, dok se kriju iza zidina cinizma.
Od kada sam počeo da savetujem i pomažem ljudima da pronađu blago u svojoj duši, otkrio sam jedan sasvim novi svet. Upoznao sam toliko divnih, vrednih i ranjivih ljudskih bića, koja baš kao nekada ja, imaju sve preduslove za sjajan život, a kod mene dolaze zato što su bolno usamljeni, duboko nesrećni i ozbiljno neispunjeni. Vidim ih kako se, kao i ja nekada, tvrdoglavo opiru i beže od svoje ranjivosti. Guše je, jer ne žele da budu povređeni, prevareni, izigrani i ismejani. Oni zato navlače oklop otupljenosti i kriju se iza štita perfekcionizma. Žele povezanost, žude za bliskošću, a preziru ranjivost. Stide je se, jer su ubeđeni da je slabost, ali ranjivost nije slabost, ne. Ranjivost je najveće merilo nečije hrabrosti. U apsolutnoj ranjivosti je naša nepresušna snaga.
Da bi postao jak, prvo moraš da priznaš koliko si slab
Zapitaj se šta sve žrtvuješ zbog tog straha od tame? Šta sve žrtvuješ zarad svoje samoodbrane i sigurnosti? Zamisli koliko bi ti život bio bogatiji kada bi prestao da gušiš svoju volju da voliš, svoju potrebu da osećaš, želju da se iskreno i intimno povežeš sa drugim ljudskim bićem. Zapitaj se koliko bi ti život bio ispunjeniji kada bi se samo otvorio i prihvatio to što jesi, nesavršen i ranjiv.
Šta znači biti ranjiv?
Biti ranjiv ne znači podeliti svoje polugole slike na društvenoj mreži, niti pijan nasumično prilaziti devojkama na plaži. Biti ranjiv znači reći Pogrešio sam onda kada jesi kriv, znači reći Volim te, onda kada nisi siguran da će uslediti I ja tebe. Biti ranjiv znači pozvati prijatelja čiji je otac umro i reći Tu sam za tebe, biti iskren u vezi svojih osećanja, strahova i potreba, i tražiti da se one ispune. Biti ranjiv ne znači uklopiti se, biti ranjiv znači istinski pripadati, dozvoliti da te zaista vide. Biti ranjiv znači spustiti štit, izložiti se svemu što može da se desi, znači zavoleti bez garancije. Biti ranjiv znači reći: „Ovde sam, i voleću te potpuno i iskreno. Prevariš li me, slomićeš mi srce, povredićeš me, ali se neću suzdržavati samo zato što mi se to nekada davno desilo, ili zato što može ponovo da mi se desi.”
Zapamti da ranjivost ima ukus istine i miris hrabrosti, ne uvek prijatne. „Hrabrost i istina, nikada nisu slabost“, kaže Brene Braun, žena koja je svoj život posvetila proučavanju ranjivosti i stida. Zapamti da iako zna da nas slabim učini, ranjivost nikada nije slabost. Ranjivost je temelj nad kojim se nadvija toranj bliskosti, povezanosti i saosećanja. Danas se taj toranj ozbiljno nakrivio pod pretnjom da se sruši. Šta nam onda preostaje? Društvo ciničnih otuđenika koji umesto jedni ka drugima, hipnotisano jure nekakve pokemone. Da, istina je da nas pokemoni neće povrediti i izdati, ali nas sigurno neće saslušati, zagliti, i iskreno voleti.
Prihvatanje naše ranjivosti jeste rizično, ali ni upola opasno kao odustajanje od bliskosti, radosti i ljubavi – to su osećanja i iskustva koje nas čine najranjivijim. Samo onda kada smo dovoljno neustrašivi da istražimo svoju tamu, otkrićemo beskrajnu moć svoje svetlosti. Biti ranjiv znači pristati na to da ne budeš kul, jer danas je kul biti hladan kao stena, biti bezosećajan. Biti i ostati ranjiv znači biti spreman na rizik koji bliskost sa sobom nosi. Biti ranjiv znači biti čovek. Biti ranjiv znači biti živ!