Ispunjava sve uslove: Nova Zemlja koju bismo možda mogli da naselimo

Oko svoje matične zvezde, na udaljenosti od 111 svetlosnih godina od Zemlje, planeta orbitira u zoni u kojoj bi bilo spektakularno naći bilo kakvu drugačiju planetu osim onih čiju površinu prekrivaju stene, prenosi B92.

Osim toga, velika je verovatnoća da na njoj vladaju uslovi u kojima je moguće postojanje okeana, odnosno pijaće vode. Do ovakvog otkrića došli su astronomi sa Univerziteta u Teksasu, koristeći podatke koje je svojim posmatranjima svemira prikupila Južna evropska opservatorija (ESO), navodi „Indipendent“.

Da li bi na toj planeti moglo da bude vode ili ne, osim od položaja orbite oko zvezde, zavisi i od toga da li planeta ima dovoljnu masu i o kakvoj matičnoj zvezdi je reč.

Promeniće se i putovanje kroz vreme...

Sigurno je da planeta ima atmosferu, a pošto kruži oko zvezde klasifikovane kao crveni patuljak, to znači da po svoj prilici ima i uslove za vodu. Time se dolazi se do zaključka da je na njoj moguć život. Crveni patuljci su, inače, zvezde čije mase iznose između 8 i 57 odsto mase Sunca.

Niža masa znači i mnogo slabiji, odnosno sporiji proces nuklearne fuzije u njima, zbog čega je crveni patuljak dosta hladniji od Sunca. On zrači i do 10.000 puta manje energije, što u konačnom znači da takve zvezde traju neuporedivo duže od najmasivnijih. Jedna takva je i Proksima Kentauri, koja je prva „komšinica“ Sunca, a od Zemlje je udaljena samo četiri svetlosne godine.

U nastojanju da izmere masu i druge karakteristike planete, astronomi su uočili još jednu planetu oko iste zvezde. Ona je dobila ime K2-18c.

„To što smo uspeli da izmerimo masu i gustinu K2-18b je genijalno. Ali to što smo uspeli da pritom otkrijemo još jednu planetu bilo je čista sreća, ali i podjednako uzbudljivo“, izjavio je vođa projekta iz Montreala Rajan Kloutje.

Jedina razlika u odnosu na Zemlju, onoliko koliko se zasad zna o planeti „b“, jeste to što je nešto veća od Zemlje. Postoji mogućnost da je čak reč i o vodenoj planeti, potpuno ili uglavnom prekrivenom okeanom, ali sa ledenim pokrivačem na površini.

Takav je, na primer, Jupiterov satelit Evropa, koji je Artur Klark još pre skoro pola veka predvideo i iskoristio u svojoj trilogiji o „Odiseji u svemiru“. Planeta „c“ je, u ovom sistemu koji astronomi sada prate, najverovatnije tako blizu svojoj matičnoj zvezdi da je previše vruća da bi se na njoj moglo živeti.