Oskar Vajld: Od obožavanog pesnika do prezrenog zatvorenika

Oskar Vajld: Od obožavanog pesnika do prezrenog zatvorenika 1Foto: Pixabay/ WikiImages

Ovaj irski pesnik rođen je 16. oktobra 1854. godine u Dablinu. Potiče iz intelektualne porodice. Majka mu je bila pesnikinja rodoljubive poezije i borac za ravnopravnost žena, a otac poznati irski hirurg koji se bavio i irskom arheologijom.

Otac mu je, kako je zabeleženo, bio ljubitelj i drugih žena, a majka je u želji da ima žensko dete, Oskara oblačila u ženske haljine sve dok na kraju nije rodila ćerku (nažalost, devojčica je preminula kao mala).

Jedan Oskarov biograf rekao je „jadno dete iz ovakvog braka“. Ipak Oskar je kao mlad izjavio da je „siguran da će biti slavan ili bar ozloglašen“. Postao je i jedno i drugo.

Pohađao je Triniti koledž u Dablinu od 1841. godine do 1845. Godinu dana kasnije, dobija stipendiju za Magdalena koledž u Oksfordu.

Postao je dobar student koji je osvajao i nagrade. Mogao je satima da recituje pesme jer je imao fotografsko pamćenje. Ipak, profesorima je za oko zapao njegov izgled i stil koji im se nije baš dopadao.

Imao je dugu, negovanu kosu koju je uvijao u kovrdže. Soba mu je bila ukrašena perjem i porcelanom, ljiljanima i suncokretima. Smatrao je da i muškarac može da voli ovakve stvari, i kako kažu, mrzeo je nasilne sportove.

Porast popularnosti

Voleo je da uživa, igra, putuje, ide na zabave. Publika ga je volela jer bi često neku priču u trenutku smislio i tako ih zabavio.

Oskar Vajld: Od obožavanog pesnika do prezrenog zatvorenika 2
Foto: Pixabay/janeb13

Bio je predstavnik estetizma. Pisao je priče i poeme u prozi. napisao je samo jedan roman, ali je po njemu možda najpoznatiji. Roman „Slika Dorijana Greja“, doneo mu je veliku slavu i popularnost kod publike, ali za kritičare on je bio pun nemoralnih motiva. Oskar je na kritike odgovorio lako:

“Nema moralnih ili nemoralnih knjiga. Knjige su napisane dobro ili loše. To je sve.”

Pisao je i drame od kojih je najpoznatija “Važno je zvati se Ernest”, ali se izdvajaju i “Lepeza gospođe Vindemer”, “Saloma”..

Zabeleženo je da je premijera jedne njegove drame naišla na slab odziv publike. Oskar je posle toga trebalo da se nađe sa prijateljima koji su ga upitali kako je prošla premijera.

„Oh, komad je bio golem uspeh, ali bojim se da je publika bila potpuni promašaj”, odgovorio je Vajld.

Već kao poznat pisac, prihvata ponudu da putuje i drži predavanja po Americi. Kada su ga na granici pitali ima li šta da prijavi, odgovorio je “ništa sem svog genija”.

Nakon povratka iz Amerike, 1881. godine oženio je Konstant Lojd sa kojom će dobiti dva sina. Njima je posvetio priče za decu “Srećni princ i druge priče”. Takođe se bavio novinarstvom i uređivao je časopis “Svet žene”.

Zarađivao je velike svote novca za to vreme. Jednom je izjavio:

Kad sam bio mlad, verovao sam da je novac najvažnija stvar u životu. Sad kad sam ostario – to znam.”

Afera koja će ga koštati karijere

U trenutku najveće slave i popularnosti, Oskar Vajld upoznaje lorda Alfreda Daglasa, zbog koga će spoznati svoju homoseksualnost. Ovaj dvogodišnji momak, ženske lepote, očaraće Oskara i on će sa njim započeti ljubavnu romansu.

 Spomenik na grobu Oskara Vajlda
Foto: Pixabay/DenisDoukhan/ Spomenik na grobu Oskara Vajlda

U početku su uspevali da kriju svoju vezu. Iznajmljivali bi stanove po evropskim gradovima i tamo se sastajali, a u međuvremenu bi se stalno dopisivali. Ipak, glasine o Vajldovom tajnom životu počele su da se šire.

U jeku Oskarove popularnosti, pred premijeru drame “Važno je zvati se Ernest”, otac Oskarovog ljubavnika, optužuje Vajlda za sodomiju. On se našao pred sudom jer su odnosi između muškaraca u to vreme smatrani nemoralnim i nepristojnim.

Vajld je osuđen na dve godine zatvora, dok je njegov ljubavnik, Alfred Daglas, prošao nekažnjeno.

Njegova popularnost nestala je u trenutku, a njegova porodica izbegla je u Švajcarsku i promenila prezime. Prijatelji su ga se odrekli, a dela mu više nisu bila čitana.

Koliko mu je bilo teško pokazuje njegova izjava:

“Samo jedna stvar je gora od toga da svi o tebi pričaju, a to je da prestanu!”

Njegova iskustva i razmišljanja iz zatvora, kasnije su objavljena pod nazivom “De profundis”, što će ujedno biti i njegovo poslednje delo.

spomenik Oskaru Vajldu u Dablinu
Foto: Pixabay/Medienservice/spomenik Oskaru Vajldu u Dablinu

Zatočeništvo mu je narušilo zdravlje, a po izlasku iz zatvora živeo je u siromaštvu, i što je njemu još gore, bez podrške i divljenja publike.

Umro je 30. novembra 1900. godine, u jeftinoj hotelskoj sobi u Parizu.

Citati Oskara Vajlda

Malo iskrenosti je opasno, a mnogo kobno.

Muškarci uvek žele biti ženina prva ljubav. Žene su u tome prefinjenije: žele biti njihova poslednja ljubav.

Pesimista je čovek koji od dva zla izabere oba.

Prepiru se samo intelektualne nule.

Neprijateljima treba neprekidno opraštati, jer je to upravo ono što ih najviše ljuti.

Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa

U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.

Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.

Učlani seOriginal Article