Teške torbe krive kičmu

• Ortopedi preporučuju da dete ne nosi školsku torbu težu od 15 odsto svoje telesne težine i nikako na jednom ramenu.
Prema nalazima sistematskih pregleda, više od jedne trećine učenika i studenata u Srbiji ima nepravilno držanje. Za to su krive đačke torbe!
Naime, oko 40 odsto dece ima jače izraženu deformaciju stopala, a deformacije kičme češće su kod devojčica. Ortopedi preporučuju da dete ne nosi školsku torbu teže od 15 odsto svoje telesne težine, što znači da dete teško 20 kilograma može da nosi tri kilograma bez opasnosti po zdravlje.
Lekari preporučuju da se pri kupovini školske torbe vodi računa da bude lagana, anatomski oblikovana i napravljena od materijala koji ne propušta kišu, a dno bi trebalo da bude od tvrđeg materijala da ne bi od težine knjiga brzo puklo.
Školska torba trebalo bi da prati proporcije deteta, da ne bude veća od širine leđa, da ne bude iznad nivoa ramena i ispod nivoa struka.
Nošenje torbe na jednom ramenu je najčešći uzrok deformiteta kičme, odnosno skolioze, s kojom se lekari najčešće susreću u svojoj praksi.
Za učenike, pogotovo mlađih razreda, neophodno je nabaviti torbu s čvrstom osnovom na leđima i sa širokim tregerima, a težinu knjiga trebalo bi rasporediti na oba ramena. Neravnomerno raspoređena težina može da dovede do ozbiljnih poremećaja kičme.
Neadekvatne torbe utiču na pamćenje, motoričke sposobnosti, izdržljivost, brzinu i spretnost deteta, upozoravaju lekari. Sve to zajedno može da utiče na celokupan uspeh u školi.
Dakle, prepune đačke torbe, koje su kod prvaka teške i po 3,5 kilograma, negativno utiču na njihov razvoj. Može da nastane krivljenje kičme, zamor, a trpi i kardiovaskularni sistem. Loše držanje udruženo s deformitetima utiče i na ostale unutrašnje organe (pre svega srce), na njihov položaj i normalno funkcionisanje, a sve zajedno na smanjenu otpornost čitavog organizma. Ta deca su slabo fizički razvijena, s malo snage i brzine, nedovoljno izdržljiva i nespretna.
Težini đačke torbe doprinosi i njena veličina, a napadno reklamirane velike pernice koje su pune suvišnog pribora, olovaka i flomastera nekada su teške i kilogram.
Stručnjaci smatraju da bi pri odabiru svezaka trebalo svakako preporučiti one manjeg formata, odnosno A5, a ne A4, iako većina profesora zahteva velike sveske, a šest velikih svezaka dvostruko je teže od šest malih.
Pored toga, deca sve više vremena provode ispred televizora i računara, a posledica nedovoljne fizičke aktivnosti su oslabljeni mišići, povijena leđa, iskrivljena kičma i ravni tabani.
Najčešći deformiteti kičme kod dece su skolioza i kifoza, a kasnije to prerasta u strukturalne promene. Roditelji bi više trebalo da sarađuju sa fizijatrima.
Naravno, tu su i loša ishrana, nagli rast, neadekvatne školske klupe, neaktivnost, neodgovarajuća obuća… Lekari savetuju bavljenje sportom, pogotovo plivanjem i korektivnom gimnastikom.
Prepoznajte deformitete
Svako odstupanje u manjoj ili većoj meri je znak preduslova za nastanak deformiteta ili njegovo postojanje.
• Kifotično loše držanje (pogrbljena leđa, ramena povijena unapred) u predškolskom uzrastu, ako se ne koriguje, može da preraste u kifozu u narednih nekoliko godina.
• Skoliotično loše držanje (skolioza) karakteriše različita visina ramena i lopatica i asimetrija trouglova stasa. Teže se uočava jer dete nije pogrbljeno, pa nekada prođe mnogo vremena dok deformitet ne postane vidljiv.
• Nepravilnosti u razvoju grudnog koša manifestuju se kao kokošje grudi (izbočene) i levkasti grudni koš (udubljene grudi). Ovaj deformitet zbog nepravilnog položaja rebara smanjuje ventilaciju pluća i često je udružen s deformitetima kičmenog stuba.
• Na stopalima se najčešće javljaju spušteni svodovi i ravna stopala. Na pojavu ovih deformiteta utiče pre svega nasledni faktor, ali i fizička neaktivnost, gojaznost, neadekvatna obuća. Posledice su otežano hodanje i stajanje, bolovi u nogama, a ponekad i u krstima.
Pregled
Na pregledu za upis u školu lekari posmatraju dete u stojećem položaju kada je težina tela ravnomerno raspoređena na obe noge. Ako je dete okrenuto leđima, kičmeni stub mora da bude potpuno prav, ramena u istom nivou, donji uglovi lopatica takođe i one moraju da budu na istoj udaljenosti od kičme i priljubljene za grudni koš. Trouglovi stasa koje čini prostor između tela i ruku trebalo bi da budu ravnostrani i simetrični. Kada se dete savije napred (test pretklona), gleda se simetrija leđa i leđne muskulature.