Bipolarni poremećaj – uzroci, simptomi, lečenje i iskustva


Share

Promene raspoloženja su normalna pojava kod svake osobe i deo su naše svakodnevice. Međutim, kada emocije nisu u skladu sa realnom situacijom i životnim okolnostima i kada se osoba ne ponaša adekvatno, u pitanju je takozvani bipolarni ili afektivni poremećaj. Bipolarni poremećaj predstavlja promene raspoloženja, koje varira od depresivnog do maničnog, pa se stoga ova pojava naziva i manično-depresivni poremećaj. U stanju depresije, osoba je tužna, oseća se nemoćno i nema interesovanja ni volje ni za šta.

Sa druge strane, kada se raspoloženje popravi, osoba oseća snažan priliv energije i ponaša se euforično. Bipolarni poremećaj predstavlja trajno stanje, ali ipak uz pomoć određenih lekova i psihoterapije, bolest se može održati pod kontrolom.

Uzroci

Faktori koji mogu uticati na pojavu bipolarnog poremećaja su najčešće stresni periodi u životu, kao i konzumacija droge i alkohola. Uzrok može biti i smrt bliske osobe, ali i neki genetski faktori, odnosno srodstvo sa osobama koje već pate od bipolarnog poremećaja. Nekada na bipolarni poremećaj može uticati i neki drugi poremećaj koji je takođe prisutan u organizmu, pa je zato potrebno ove udružene poremećaje lečiti istovremeno. Često je u pitanju anksiozni poremećaj ili takozvani hiperkinetički poremećaj, čiji su simptomi gotovo isti kao simptomi bipolarnog poremećaja. Često se dešava da osobe sa bipolarnim poremećajem imaju problema i sa srcem, gojaznošću ili sa štitnom žlezdom.

Bipolarni poremećaj – uzroci, simptomi, lečenje i iskustva

Simptomi

Bipolarni poremećaj podrazumeva postojanje dve faze, a to su manična ili hipomanična i depresivna faza, i svaka od njih ima svoje simptome. Naime, u toku manične ili hipomanične faze dolazi do stanja euforije, povišenog raspoloženja i energije, kao i do povišenog samopouzdanja. Osim što je raspoloženje na visokom nivou, osoba takođe u momentu može postati razdražljiva ili se ljutiti bez razloga. Plač i suze takođe mogu biti prateća pojava. Osoba je preterano uznemirena, brzo govori, a često se ponaša agresivno. Seksualni nagon je u tom slučaju takođe povećan, kao i potreba za fizičkim aktivnostima. Koncentracija je slaba i smanjena je potreba za spavanjem. U ovakvom stanju dešava se da osobe preterano troše novac i da se ponašaju rizično kako u vožnji, tako i u drugim situacijama.

U stanju depresivne faze, simptomi su suprotni od onih u stanju manije. Osoba se oseća beznadežno i tužno, a česte su i suicidalne misli. Apetit može biti drastično smanjen ili drastično povećan, ali to sve zavisi od osobe do osobe. Osoba ima konstantan osećaj krivice i gubi volju za obavljanjem bilo kakvih aktivnosti. Poslove koje je nekada obavljala sa lakoćom i entuzijazmom, osoba će sada obavljati otežano i bez volje. Dolazi i do poremećaja sna i gubitka koncentracije. U takvom stanju osobe uglavnom doživljavaju neuspehe kako u školi, tako i na poslu, a često je i odsustvovanje sa radnog mesta.

Postoji više tipova bipolarnog poremećaja, pa se prema tome i simptomi razlikuju. Naime, prvi tip bipolarnog poremećaja je stanje kada promene raspoloženja imaju veliki uticaj na posao i školu, kao i na odnose sa ljudima. U tom slučaju manična faza može biti teško podnošljiva i opasna. Drugi tip bipolarnog poremećaja je nešto blaži i podrazumeva povišeno raspoloženje i preteranu osetljivost, a periodi depresije su dosta duži od perioda manije. Ipak, u tom slučaju je osoba sposobna da obavlja uobičajene aktivnosti. Treći tip bipolarnog poremećaja je takozvana ciklotimija, u kojoj se depresija i manija naglo smenjuju, ali nisu toliko jako izražene.

Simptomi bipolarnog poremećaja variraju od jedne osobe do druge, a mogu se javljati više puta na dnevnom, mesečnom ili na godišnjem nivou. Promene raspoloženja prema godišnjim dobima su jako česte. Naime, manija se najčešće javlja u leto ili u proleće, dok je depresija karakteristična za jesen ili zimu, mada situacija može biti i obrnuta. Kod nekih osoba se periodi manije i depresije smenjuju više puta u toku godine, pa se takvo stanje stručno naziva ,,rapid cycling”. Nije redak slučaj ni da se promene raspoloženja smenjuju i više puta u roku od samo nekoliko sati. Ukoliko su epizode manije i depresije praćene jako izraženim simptomima, u tom slučaju može doći do psihoze, odnosno do toga da osoba potpuno izgubi osećaj za realnost. Naime, kod osobe se mogu javiti neke sumanute ideje i stavovi, a može se desiti i da dođe do halucinacija.

Osim kod odraslih osoba, simptomi manije i depresije se mogu javiti i kod dece i adolescenata. U tom slučaju, obično se radi o nekim naglim ispadima u ponašanju i o nepromišljenoj agresivnosti. Promene raspoloženja su nagle, pa dete u jednom danu može da se ponaša agresivno i nerazumno, a da ubrzo nakon toga počne da plače ili da se glupira.

Lečenje i iskustva

Ne postoji neki poseban način da se bipolarni poremećaj spreči, ali lečenje je potrebno početi čim se pojave prvi simptomi. Bipolarni poremećaj se mora lečiti na vreme, jer u suprotnom može dovesti do brojnih komplikacija koje mogu otežati svakodnevni život. Ukoliko se ne leči, ovaj poremećaj dovodi do problema u vezi i u odnosu sa ljudima, do usamljenosti i izolacije, problema sa zakonom i finansijskih problema, a nije redak slučaj ni da se ovakve osobe odluče na samoubistvo. Zato je potrebno što pre prepoznati simptome i započeti adekvatnu terapiju. Ono što je od ključnog značaja je da je kod bipolarnog poremećaja potrebno neprekidno lečenje, čak i kada naizgled dođe do poboljšanja.

Prvi korak u lečenju je svakako uzimanje medikamenata prepisanih od stane lekara, kao i odgovarajuća psihoterapija. Psihoterapija je veoma važan deo lečenja bipolarnog poremećaja, a ona može biti individualna ili zasnovana na porodičnom psihološkom savetovanju. Cilj psihoterapije je da se identifikuju sve nezdrave misli i verovanja i da se otkrije koji su uzroci promene raspoloženja. Osoba se uči pravim vrednostima i zdravim stavovima, a uči i tehnike kako da se izbori sa stresom i sa lošim situacijama. U toku porodičnih seansi psihoterapije, svi članovi porodice uče dosta o bipolarnom poremećaju, što im olakšava da prepoznaju simptome ukoliko se ovaj poremećaj javi kod nekog od članova njihove porodice.

Takođe, kada obolela osoba zna šta je bipolarni poremećaj i kada je svesna da ima problem, ona će moći na vreme da potraži stručnu pomoć. Bilo bi dobro da obolela osoba u proces lečenja uključi i članove svoje porodice koji će joj pružiti podršku i pomoći joj da se laše izbori sa periodima manije ili depresije.

Pošto se bipolarni poremećaj često javlja u kombinaciji sa još nekim poremećajem, onda ih treba istovremeno lečiti. Potrebno je što pre prestati sa konzumiranjem alkohola i droge, jer oni mogu samo još više pogoršati stanje i dovesti do još nekog poremećaja. Alkohol i droga mogu u početku učiniti da se osećate malo bolje ali to je samo prolazno stanje, nakon čega će simptomi postati još izraženiji, a zavisnost od alkohola i droge sve veća.

Lekove je potrebno uzimati prema uputstvima lekara, a iskustva su pokazala da se mogu javiti i neka neželjena dejstva u početku korišćenja ovih lekova. Kao što je već rečeno, najvažnije je da se lečenje ne prekida ni kada se pacijent oseća bolje. O tome koliko je ova bolest opasna i koliko ljudi gube kontrolu najbolje svedoče iskustva samih pacijenata. Jedna pacijentkinja je opisala svoje manične epizode kao periode kada je išla ulicom uverena da je neverovatno privlačna i da je svi muškarci žele. U tim trenucima je rado pristajala na seksualne odnose i sa osobama koje nije dobro poznavala. Telefonirala je satima i zvala sve osobe iz imenike, čak i one sa kojima nije bliska. Trošila je novac na sve strane i zaduživala se bez potrebe.

Takođe, ova pacijentkinja navodi da je po ceo dan u stanu slušala glasnu muziku i vikala na sav glas, a po nekoliko puta dnevno je imala potrebu da se kupa. Tako je izgledala manična faza kod ove pacijentkinje, a slična je situacija i kod ostalih pacijenata, dok je depresivna faza sušta suprotnost tome.

Ono što je važno da svaki pacijent zna jeste da je bipolarni poremećaj bolest, a ne krivica bilo kog pojedinca. Stoga, ako i vi prepoznate simptome ove bolesti, nemojte oklevati i osećati bilo kakvu krivicu ili stid, već potražite pomoć kod stručnjaka i započnite lečenje na vreme.