Ljubav može postati najsnažnija motivacijska sila za razvoj ili najdestruktivnija snaga u vašem životu – sve zavisi kakvu ste vrstu ljubavi prigrlili.
Ljubav, iako se opsesija cesto brka s njom, u potpunosti se razlikuje od opsjednutosti. Ljubav je obostrana i karakterizira je velika briga i dubina osjecaja za dobrobit voljene osobe.
Opsjenutost je s druge strane stanje kada strastvena ljubav podivlja. Zapocinje iskrom interesa i u pogodnim okolnostima može doseci ogroman intenzitet. Što je najbitnije opsesija se temelji na nerealisticnoj nadi o reciprocnom uzvracanju osjecaja. Pa ce tako svaka beznacajna rijec ili potez objekta (ne osobe, jer njeni osjecaji se ne uzimaju u obzir) naše neuzvracene ljubavi biti krivo protumacena kao znak ljubavi – koji drži na životu nerazumnu nadu. I najmanja povratna informacija, makar bila motivirana sažaljenjem ili taštinom rezultirat ce osjecajem euforije koja se neizbježno pretvara u ocaj i jad. Medutim i opsesija može prerasti u ljubav, naravno, tek i ako se u potpunosti ispuni.
Kako dakle prepoznati je li rijec o zavisnost ili pravoj stvari?
Zavisnost kao ljubav pojavljuje se kada je osoba u potpunosti absorbirana u voljenoj osobi (objektu) jer želi pobjeci inace besmislenoj i nesretnoj egzistenciji. Ovakva opsesija dovodi do zanemarivanja važnih aspekata vlastitog života. Duže odvajanje ili okoncanje veze može rezultirati simptomima odvikavanja slicnim kao kod ovisnika o narkoticima.
Pokušajte se zato prepoznti u ovih 6 klasicnih tipova ljubavi:
1. Eros – kada ljubavnici tragaju za nekim specificnim fizickih karakteristika, strastvena i romanticna ljubav
2. Pragma – kada se potraga za potencijalnim objektom naše ljubavi racionalno razmatra
3. Agape – temeljno nacelna ljubav koja ne ocekuje povrat, nesebicna ljubav
4. Ludus – ljubav prema ljubavi, ljubav je igra
5. Storge – slican dubokom suosjecanju, mješavina prijateljstva i ljubavi
6. Mania – oblik ovisnosti kojeg karakterizira opsesija i ekstremne promjene u raspoloženju koje se krecu od duboke depresije do euforije
Neuzvracena ljubav
Manicni ljubavnici ekstremno su posesivni i zahtjevni. I ako u vezi nisu dva jednako manicna ljubavnika najvjerojatnije ce biti vrlo nezadovoljni. Naime ni jedna druga vrsta ljubavi ne trpi njihovu pretjeranu posesivnost i duboku nesigurnost.
Literatura, glazba i filmovi neprestano oplakuju neuzvracene osjecaje, a sudeci prema psihološkim kolumnama i knjigama za samopomoc problem neuzvracene ljubavi cini se i ozbiljan i vrlo raširen. Daleko cešce nego cemo to priznati pridobiti srce osobe naših snova pokazat ce se nedosticnim i rezultirati velikim bolom.
A kada do bola dode naši osjecaji ljubavi tako se cesto deformiraju u salvu negativnih emocija. U ekstremnim slucajevim osoba ce se u nastojanju da izbjegne neizdrživ bol dovesti do samoubojstva pa cak i do ubojstva voljene osobe (ako nece biti moja nece biti nicija). No cak i u daleko blažim slucajevim neuzvracena ljubav donosi puno boli i može poremetiti svakodnevne aktivnosti. Nažalost tako važna i uobicajena ljudska reakcija nije postala tema dovoljnom broju teoretskih ni empirijskih analiza.
Klasicna neuzvracena ljubav, kako je poznata, ukljucuje situaciju u kojoj jedna osoba strastveno voli no objekt ljubavi ne uzvraca jednakom mjerom. Uvijek je u pitanju intenzivna žudnja za intimnošcu, neodoljiva kognitivna opsesija prema objektu ljubavi i produžen period patnje uzrokovan odbacivanjem i ljubomorom. Pokretacka sila nije seksualno zadovoljenje nego potreba za jednakomjernim romanticnim interesom i odanošcu.
Postoji i drugi tip neuzvracene ljubavi koja ukljucuje drugaciju dinamiku. Uglavnom je rijec o ženama koje ‘vole previše’. Iako ovo iskustvo nije iskljucivo rezervirano za ženski spol daleko je rasprostranjenije baš kod žena. Ovaj tip žena neprestano traži nesretne veze s muškarcima koji su cudljivi, loše naravi, neosjecajni ili cak zlostavljaci. Zanimljivo ali u slucaju da se muškarac reformira i pocne pokazivati ljubav i nježnost žena ga može ostaviti i potražiti novu destruktivnu vezu. Ocito je, ove žene ne zanima reciprocnost osjecaja.
Zašto? Strucnjaci smatraju da ove žene namjerno traže bezosjecajne i destruktivne osobe jer ih je iznimno negativno iskustvo iz djetinjstva ucinilo neprikladnim za bilo kakvu pravu intimnost. Najcešce su odrasle u obiteljima kod kojih je bar jedan roditelj pokazivao znakove nasilja, bezosjecajnosti ili alkoholizma. Ove žene možda žele ponovno proživljavati istu situaciju kako bi sad mogle popraviti što god da je bilo krivo tijekom njihovog odrastanja i zaraditi ljubav koja im je bila uskracena. Još jedna sila koja ih pokrece je potreba da ih netko treba, a koja im daje osjecaj samopoštovanja. Iz tog razloga preferiraju ‘nejednak jaram’ u kojem igraju ulogu spremnog mucenika.
Cilj osobe koja mora biti potrebna nije jedinstvo kao u slucaju klasicne neuzvracene ljubavi vec ispunjnje želje za potrebom, ma koliko nevrijedna i bolna veza u stvari jest.
Treca vrsta neuzvracene ljubavi manje je intenzivna pa stoga i nosi naziv Blaže neuzvracena ljubav. Nju karakterizira osjecaj percepcija da partner ne uzvraca ljubav u jednakoj mjeri. Možda se radi tek o krivoj percepciji ili je rijec o tocnom portretu situacije. U svakom slucaju može doci do osjecaja nezadovoljstva i zabrinutosti. A cak i manji osjecaji nezadovoljstva mogu dovesti do raskida bracnih/ljubavnih veza i utjecati na cjelokupni život neke osobe.
Nažalost velika vecina, onih u vezi ili onih koji za savršenom vezom tek tragaju, još nije naucilo što ljubav jest. Pokrecu nas sebicni interesi i prirodna potreba za osjecajem pripadanja no ono što od drugih zahtjevamo jest nesebicno davanje – agape.
