Iako kada otvorimo bocu flaširane vode mislimo kako pijemo doista samo vodu, čini se kako to baš i nije tako. Naime, u novom istraživanju znanstvenici su otkrili da flaširana voda koja se prodaje u trgovinama može sadržavati 10 do 100 puta više komadića plastike nego što se ranije procjenjivalo. Te su nanočestice toliko malene da se ne mogu vidjeti pod mikroskopom.
Veličine jedne tisućitine prosječne širine ljudske vlasi, nanoplastika je toliko mala da može migrirati kroz živa tkiva probavnog trakta ili pluća u krvotok i tako distribuirati potencijalno štetne sintetičke kemikalije po tijelu u stanice, kažu stručnjaci, prenosi CNN.
Revolucionarna studija
Jedna litra vode, ekvivalent dvjema flaširanim bočicama vode standardne veličine, sadržavala je u prosjeku 240.000 plastičnih čestica iz sedam vrsta plastike, od kojih je 90% identificirano kao nanoplastika, a ostatak je mikroplastika, pokazala je nova studija.
Mikroplastika su polimerni fragmenti čija veličina može biti manja od 5 milimetara do 1 mikrometra. Sve manje od toga je nanoplastika koja se mjeri milijarditim dijelovima metra.
“Ova je studija iznimno impresivna, nazvala bih to revolucionarnim”, rekla je Sherri Mason, direktorica održivosti u Penn State Behrendu u Pennsylvaniji.
Ovo novo otkriće potvrđuje dugogodišnje savjete stručnjaka da se pije voda iz slavine iz staklenih ili nehrđajućih posuda, a taj se savjet odnosi i na drugu hranu i piće pakirane u plastiku.
“Na gotovo isti način na koji mi neprestano odbacujemo stanice kože, plastika neprestano odbacuje male komadiće koji se odlome, primjerice kada otvorite plastičnu posudu za salatu iz trgovine ili sir zamotan u plastiku”, dodaje Mason, čija je studija iz 2018. prva otkrila postojanje mikro i nanoplastike u 93 posto uzoraka flaširane vode koju prodaje 11 različitih robnih marki u devet zemalja.
Nova tehnologija broji i analizira kemijsku strukturu nanočestica u flaširanoj vodi
Međutim, u novoj studiji objavljenoj jučer u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, istraživači sa Sveučilišta Columbia predstavili su novu tehnologiju koja može vidjeti, prebrojati i analizirati kemijsku strukturu nanočestica u flaširanoj vodi.
“Umjesto 300 po litri, tim koji stoji iza najnovije studije otkrio je da je stvarni broj plastičnih komada u tri marke vode koja se prodaje u SAD-u između 110.000 i 370.000, ako ne i veći. Međutim, nova je tehnologija zapravo uspjela vidjeti milijune nanočestica u vodi, koje bi mogle biti anorganske nanočestice, organske nanočestice i neke druge plastične čestice koje nisu među sedam glavnih vrsta plastike koje su istraživači proučavali”, rekao je koautor studije i kemičar za okoliš Beizhan Yan.
Nove tehnike predstavljene u studiji otvaraju vrata za nova istraživanja kako bi se bolje razumjeli potencijalni rizici za ljudsko zdravlje, rekla je Jane Houlihan, direktorica istraživanja za Healthy Babies, Bright Futures, savez neprofitnih organizacija, znanstvenika i donatora posvećenih smanjenju izloženosti beba neurotoksičnim kemikalijama.
“Najveći su rizici za dojenčad i malu djecu budući da su njihovi mozgovi i tijela u razvoju često osjetljivi na utjecaje izloženosti toksičnim tvarima. Nanoplastika je vrsta onečišćenja plastikom koja je najopasnija za ljudsko zdravlje zbog toga što sitne čestice mogu napasti pojedinačne stanice i tkiva u glavnim organima, potencijalno prekidajući stanične procese i taložeći kemikalije koje ometaju endokrini sustav kao što su bisfenoli, ftalati, per- i poliflourirane tvari ili teški metali.
Voda može biti itekako štetna: Evo što se može dogoditi ako je popijete previše
Niže razine mikroplastike u vodi sa slavine
“Sve te kemikalije se koriste u proizvodnji plastike, tako da, ako plastika uđe u nas, ona sa sobom nosi te kemikalije. A budući da je temperatura tijela viša od vanjske, te će kemikalije migrirati iz plastike i završiti u našem tijelu”, objašnjava Mason i dodaje: “Kemikalije se mogu prenijeti u vašu jetru, bubrege i mozak, pa čak i proći u posteljicu i naštetiti nerođenom djetetu.”
Sada, kada se nanoplastika može identificirati i klasificirati, moguće je istražiti odgovore na razna pitanja. Tim Ciolumbije sada istražuje hipotezu da bi nanoplastika iz izvorske vode mogla potjecati iz nekog dijela proizvodnog procesa.
Nekoliko je studija izvijestilo i o nižim razinama mikroplastike u vodi iz slavine, a u tijeku su istraživanja i o tome.
Dok znanost istražuje ovo pitanje, postoje stvari koje ljudi mogu učiniti kako bi smanjili izloženost plastici, kažu istraživači.
“Možemo izbjegavati konzumiranje hrane i pića u plastičnim posudama, nositi odjeću od prirodnih materijala i kupovati proizvode od prirodnih materijala. Možemo pronaći alternative kad god je to izvedivo”, kaže Houlihan.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.