Ovo je hrana za dušu

Canon 700 D

Kuva i piše:
Ana Ćubela

 

 

 

 


hrono-kuhinja-kuvar-ana-cubela


 

 

 

Ovo je prava hrana za dušu. Ili što bi Englezi rekli – comfort food.

Ima onih dana, kao što su sada, sivih i hladnih. I tih dana se svima nama jede nešto toplo, na kašiku ili viljušku. Nešto mekano. Nešto sočno. Nešto puno ukusa koji će nam izmamiti osmeh na licu. I učiniti da se makar na kratko osećamo ušuškano.

Na spisku moje hrane za dušu nalazi se mamina supa, tetkin prebranac, restovan krompir, gibanica, burek, kari, zapečene slane palačinke, sarma i, naravno, pasta.

 

Ne volim kada je pasta skuvana al dente, iako je to najispravnije, volim kada je malo mekša. I volim kada ima dosta fila/sosa da može maltene i kašikom da se jede. Nemam ništa protiv paste sa malo sastojaka, samo sa maslinovim uljem i začinima, ali to nije hrana za dušu. Ovo jeste. Posebno u decembru, kada je hladno i tamno.

Potrebno vam je (po osobi):

  • 2 – 4 šake integralne paste (zavisi od vašeg gabarita i apetita)
  • Oko 100 gr sira
  • 1 kašika maslinovog ulja
  • 3 kašike paradajz sosa
  • 1/2 glavice luka
  • Začini po ukusu: morska so, šareni biber, origano

Pastu skuvajte prema uputstvu, ali imajte na umu da joj je potrebno mnogo manje vremena da se skuva nego klasičnoj pasti, pravljenoj sa belim brašnom. A pasta, iako volim kada je mekša, ne treba da bude raskuvana.

U šerpici zagrejte maslinovo ulje i dinstajte luk sve dok ne počne da se otapa. Zatim ga pomešajte sa pastom, sirom (ostavite malo za posipanje) i paradajz sosom. Dodajte začine koje volite. I sve stavite u rernu na nekoliko minuta da se sir otopi.

Oni koji prate pravila restrikcije mogu da stave i mlad sir. Jako je ukusno i tako. Ili svežu mocarelu. Oni van restrikcije mogu bilo koji sir po želji da ubace.

Kada se otopi, uzmite činiju, uvucite se u ćebence i zaronite viljušku ili kašiku u činiju. Savršenstvo! Prava hrana za stomak i dušu.

Prijatno!