Pet sovjetskih filmova koji su uzdrmali svet (video)

„Ždralovi lete“ 1957.

Ova vojna drama, zasnovana je na predstavi „Večito živi“ Viktora Rozova u produkciji studija „Mosfilm“ a u režiji Mihaila Kalatozova. „Ždralovi lete“ je prvi i za sada jedini sovjetski film koji je dobio Zlatnu palmu — glavnu nagradu na filmskom festivalu u Kanu.

Sa iznenađujuće emocionalnom energijom, film otkriva tragičnu priču o dvoje ljubavnika, koji su okrutno i trajno razdvojeni ratom. Nakon gledanja filma i sam Pikaso je bio šokiran, rekavši da sto godina nije video ništa slično.

Da bi se snimile neke od epskih scena, ruski snimatelj Sergej Urusevski je izumeo i izgradio prve filmske kružne šine. Neki od kamena-temeljaca koje je on postavio koriste se i danas u filmskoj industriji. Prema priznatom američkom filmskom kritičaru Todu Mekartiju, uticaj Kalatozova i Urusevskog je jasno vidljiv u filmu „Povratnik“, nagrađenom Oskarom 2015.

„Oklopnjača Potemkin“ 1925.

Godine 1958. ovaj sovjetski nemi film u režiji Sergeja Ajzenštajna i u produkciji „Mosfilm“ proglašen je na Svetskom festivalu u Briselu najvećim filmom svih vremena. I u 2009. godini ruska drama se navodi kao jedan od 15 filmskih hitova koji su imali najveći uticaj na svetsku kinematografiju.

„Andrej Rubljov“ 1966.

Iskrena biografska istorijska drama u režiji Andreja Tarkovskog, a u saradnji sa scenaristom Andrejom Končalovskim, zasnovana je na životu Andreja Rubljova, velikog ruskog ikonopisca 15. veka. Jedna verzija filma prikazana je 1969. na KAnskom festivalu, gde je osvojio nagradu Organizacije filmskih kritičara i novinara — Fipresci.

Tarkovski je pokušao da stvori film koji prikazuje umetnika kao „svetsku istorijsku ličnost“, a hrišćanstvo „kao aksiom ruskog istorijskog identiteta“ tokom turbulentnog perioda ruske istorije. On je postao pravi „otvarač očiju“ za zapadnu publiku koja je smatrala Sovjetski Savez bastionom ateizma i bezbožnosti.

Kod kuće, film je često označavan kao antiruski, antipatriotski i neistorijski. Sovjetska vlada je odbijala da pusti film sve do 1971, kada je objavljena cenzurisana verzija. Prema istraživanju svetskih filmskih kritičara 1978, film je postao jedan od stotinu najboljih filmova u istoriji kinematografije. Evropska filmska akademija 1995. ga je uključila u deset najboljih filmova svetske kinematografije.

Film Branioci

„Rat i mir“ 1966/67

Tolstojev besmrtni roman je adaptiran nekoliko puta za platno. Ratna drama, čiji je scenarista i režiser Sergej Bondarčuk, osvojila je Zlatni globus 1969. za najbolji strani film. To je bio prvi sovjetski film koji je dobio Oskara za najbolji strani film, a takođe je i najduži film nagrađen Oskarom ikada snimljen.

Produciran u „Mosfilm“ studiju i objavljen u četiri dela, postao je najskuplji film ikada napravljen u SSSR-u, po ceni od 8.291.712 sovjetskih rubalja, što je jednako 9.213.013 dolara 1967. ili preko 66 miliona dolara u današnjem novcu. Godine 1967, film je otišao na Kanski festival, a tamo je poslat umesto filma Andreja Tarkovskog „Andrej Rubljov“.

Bondarčukov „Rat i mir“ je postao poznat po svojim širokoskaliranim scenama i korišćenju inovativnih panoramski snimanja ratišta. Nekoliko scena je snimljeno ručnom kamerom, koja je težila oko deset kilograma i bila je potrebna neobična fizička snagu u rukama filmskog operatera Anatolija Petritskog.

Zaщitniki – Tizer-Treйler (2017)

Neobične tehnike su usvojene od strane filmskih stvaralaca tokom snimanja. Neke scene u bici kod Borodina su snimili kamerom pričvršćenom na kabal dug 120 metara, koji se pružao preko bojnog polja. Kako bi „uronili“ u atmosferu prve lepote Nataše Rostove, Petritski je stajao na rolšuama a vozili su ga asistenti kroz parove koji su igrali valcer. Ove tehnike su navedene u dokumentarcu o snimanju filma, a kasnije se on koristio kao studijski materijal za obuku budućih filmskih operatera.

„Jež u magli“ 1975.

Ovaj sovjetski animirani film je režirao Jurij Norštejn. Godine 1976. crtani je osvojio prvu nagradu na festivalu animiranih filmova u Frunzeu i na Festivalu filma za decu i mlade u Teheranu. Godine 2003, ovaj crtani film je proglašen najboljim animiranim filmom svih vremena u Japanu i širom sveta u konkurenciji 150 filmova, na listi koju je stvorilo 140 kritičara i animatora iz različitih zemalja.

Glavni junak ovog animiranog filma, Jež, dobio je svoju skulpturu u Kijevu, a Hajao Mijazaki, japanski reditelj i jedan od najpoznatijih i najpoštovanijih stvaralaca anime proglasio je ovaj crtani svojim omiljenim.

Prilikom izrade crtanog filma korišćene su zanimljive tehnike. Efekti magle su nastali tako što je veoma tanak papir stavljan na vrhu scene i polako podizan prema kameri malo po malo sve dok u pozadini sve ne postane mutno i belo. Film je takođe koristio trik kombinovanog snimanja. Na primer, voda je bila stvarna, iako ju je umetnik dorađivao.