Naucnici ispituju razloge koji život cine sretnim. Razmotrili su koliko na vagi srece znaci 10 najcešce spominjanih – novac, žudnja, pamet, geni, izgled, prijateljstvo, brak, Bog, cinjenje dobra i starenje.
Zaradite više novca ?
Može li se novcem kupiti sreca? Kratko receno – može – ali vrlo malo. Naime, koliko god da su istraživali, naucnici su naišli da su bogatiji ljudi u prosjeku ipak ponešto sretniji. Iako postoje bogati ocajnici i siromašni ljudi koji se neprestano vesele, ipak je nesretnom bogatašu lakše nego nesretnom siromahu, tvrdi Roberz Frank, ekonomist sa sveucilišta Cornell.
Andrew Oswald, ekonomist sa sveucilišta Warwick kaže: U licnoj sreci novac je bitan, ali ne toliko koliko to prosjecna osoba možda misli.
Žudite manje
Pametniji ljudi znali su reci da je put do srece ne toliko u debelom novcaniku koliko u jednostavnom oku. Moderni naucnii ne mogu, a da se s tim ne slože.
Pocetkom 80-tih politolog Alex Michalos sa univerziteta Northern British Columbia u Prince Georgu ispitao je 18.000 studenata u 39 zemalja koji su trebali na numerickoj ljestvici ocijeniti koliko su sretni. Zatim su morali odgovoriti koliko su blizu ostvarenja svih svojih životnih snova. Alex Michalos ustanovio je da su ljudi kod kojih je jaz izmedu želja i ostvarenog bio veci osjecali manje srece. Zapravo, velicina jaza 5 je puta bolje ukazala na osjecaj licne srece, nego visina osobnog dohotka.
Ovo bi moglo objasniti zašto povišenje dohotka ne donosi jednaki rast u osjecaju osobne srece. Naime, umjesto da zadovolje postojece želje prilikom povišice, dolazi do stvaranja novih želja. Zapravo, što više posjedujemo, veca je i lista novih stvari koje jednostavno moramo dobiti.
Pamet ne donosi srecu
Iako je ovo bila tema tek malom broju istraživanja, uglavnom je ustanovljeno da inteligencija ne igra nikakvu ulogu u stepen licne srece. Na prvi pogled ovo se pokazalo neobicnim buduci da pametniji ljudi obicno zaraduju više, a bogatiji su ipak za dlaku sretniji. Istraživaci su došli do zakljucka da mora postojati neki nemjerljivi faktor koji remeti sretan život pametnih osoba, no za sada o pravom uzroku nesrece uglavnom špekuliraju. Pametniji možda imaju i veca ocekivanja, dakle osjecaju manje radosti kod postizanja osrednjih rezultata ili su naucnicici merili krivi oblik inteligencije. Naime, neki su ubjedeni da IQ nema veze s uspjehom u životu pa ni sa srecom te da je daleko presudnija društvena inteligencija koja je po njima pravi kljuc za licnu srecu. Što se tice starih mudraca, Salamun je davno zakljucio: Ko umnožava znanje, umnožava muku.
Iskoristite svoje gene
Jesu li neki ljudi rodeni nesretni, a neki sretni? David Lykken, psiholog i geneticar sa sveucilišta Minneapolis smatra da su za naš osecaj zadovoljstva 50 posto odgovorne životne okolnosti, a 50 posto naslede od kojeg 90 posto otpada na gene. Svoje zakljucke temelji na studiji napravljenoj na 4000 odraslih blizanaca rodenih u Minnesoti u razdoblju izmedu 1936. i 1955. Ustnovio je da su geni odgovorni za 44 do 55 posto razlika u osjecaju osobne srece, dok razina osobnog dohotka, bracno stanje, religija ili obrazovanje nisu utjecali na više od 3 posto.
Osobnost i sreca dosta idu ruku pod ruku: mnoge studije utvrdile su da su ekstroverti uglavnom sretniji od drugih osoba, i daleko sretniji od introverta. Možda jer ce ekstroverti lakše ciniti stvari koje pridonose osjecaju srece poput druženja s prijateljima, napredovati na poslu ili osnivanje obitelji.
Ili osjecaj srece koji cini ljude otvorenijima? Nekoliko studija ukazuju da dobro raspoloženje cini ljude društvenijima. Primjerice Michćl Cunningham sa sveucilišta Louisville u Kentuckyju pokazao je da su ljudi razgovorljiviji i otvoreniji nakon gledanja sretnog filma.
No to što ste ekstrovert ne cini vas automatski sretnim, mnogo zavisi i od okoline. Primjerice druge su studije ustanovile da su u zatvoru introverti sretniji od ekstroverta.
Prestanite uporedjivati svoj izgled s drugima
Prvo, loša vijest: lijepi ljudi su zaista sretniji. Možda zato jer je život blaži prema lepima ili je stvar suptilnija. Vecina lijepih lica je vrlo simetricna, a dokazi iz podrucja životinjskog svijeta ukazuju da simetrija ukazuje na dobre gene i zdrav imunosistem. Dakle, možda su lijepi sretniji jer su zdraviji, a sreca i zdravlje idu ruku pod ruku.
Dobra vijest jest da nije potrebno biti zaista lep, glavno je zaista vjerovati u vlastitu atraktivnost. No to je teže nego što bi pomislili. Nažalost tek 1 od 20 osoba objektivno ocjenjuje svoj vanjski izgled, vecina nas sklonija je lošijoj ocijeni i prevelikoj samokritici. Žene uglavnom smatraju da su predebele, a muškarce brine što izgledaju jadno, a ne kao da su u top-formi.
Plasticna hirurgija može se ciniti dobrim riješenjem, no podaci pokazuju da iako su ljudi sretniji nakon operacije nosa ili nekog drugog djela tijela, isti pacijenti ponovno se vracaju na nove operacije, što ukazuje da još uvijek nisu zadovoljni svojim izgledom.
Mintz preporucuje manje dramaticne korake: Želite li biti sretni, izbjegavajte neralisticne snimke koje možete naci u casopisima. Shvatite da su one cesto proizvod photoshopa koji ih je dotjerao do savršenstva i cijenite svoje tijelo zbog onoga što vam omogucuje, a manje zbog izgleda.
Sklapajte i cijenite prijateljstva
Teško je zamisliti jadniju egzistenciju od one na ulicama Calcutte, u jednom od njezinih slamova ili zaradujuci za život kao tamošnja prostitutka. Ipak unatoc siromaštvu i jadu s kojim su suoceni, najjadniji stanovnici ovog grada svoju srecu ocjenjuje bolje nego bi to pomislili.
Diener je intervijuirao 83 ljudi iz sve tri nabrojene grupe mjereci osjecaj zadovoljstva na temelju skale na kojoj je 2 oznacavao neutralno polje. Sveukupna ocjena koju su si dali oni s dna Calcutte nije velika, samo 1,93, no uporedujuci je s grupom studenata iz srednjeg staleža iz istog grada koja je iznosila 2,43 i nije tako loše. Posebno kad se uporedi s ocjenom stanovništva slamova, koji su najsretniji od 3 najbijednije grupe, koji su svoju srecu odmjerili ocjenom 2,23, ne znacajno razlicitom od ocjene kojom i studenti procjenjuju svoju srecu.
Pokušavajuci objasniti ove rezultate Diener je ukazao na društvene veze. Naime sve 3 potlacene grupe imaju velike ocjene na podrucju zadovoljstva unutar obitelji (2,5) te medu prijateljima (2,4). Stanovnici slamova posebno su zadovoljni s meduljudskim odnosima. To je ono što americki beskucnici nemaju pa su nesretniji unatoc boljem materijalnom statusu, tvrdi Diener.
Brak
Analizirajuci izvještaje iz 42 zemlje americki tim je ustanovio da su oženjeni u pravilu sretniji od samaca. Djelovanje na srecu nije veliko, otprilike 1 do 2 posto, no ipak poteže pitanje: Jesu li vjencani doista sretniji ili se sretniji ljudi odlucuju na brak?
Obje tvrdnje mogu biti istinite. U studiji koja je pratila više od 30.000 Nijemaca tijekom 15 godina, Diener i njegove kolege, ukljucujuci Richarda Lucasa sa sveucilišta Michiganu, ustanovili su da sretniji ljudi imaju vece šanse da stupe i ostanu u braku. No vjencanjem svatko može popraviti svoje raspoloženje. Efekt pocinje djelovati nekih godinu dana prije sretnog dana i traje još nekih 365 dana nakon njega. U prosjeku, osjecaj srece vraca se na prirodno stanje, no istraživaci dodaju da dobar brak ima stalan pozitivni efekt na osjecaj osobne srece. Uz to, oni koji su na pocetku nesretniji sa stupanjem u brak osjecaju i vecu srecu.
Zanimljivo, ali unatoc popularnosti ‘divljeg braka’, još uvijek ima nešto u potpisivanju vjencanog lista. Istraživanja pokazuju da zajednicki život jednostavno ne donosi jednake koristi. Imam osjecaj da onima u ‘divljem braku’ nedostaje dublji osjecaj sigurnosti koji dolazi uz zlatni prsten i zato i nisu sretni kao vjencani, rekao je Oswald. Nesigurnost, govore svi izvori, loše djeluje na ljudska bica, dodaje.
Pronadite Boga (sistem vjerovanja)
Karl Marx u slobodnom citiranju simbola otkrivenja nije bio daleko od istine kada je rekao: Religija je opijum za mase. (u slici iz otkrivenja religiozni sustavi ljudima daju vino pijanstva). Naime, od silnih studija koje su promatrale utjecaj religije na srecu pojedinca koji joj pripada vecina je pronašla pozitivan utjecaj. Harold Koenig s Duke University Medical Centera u Durhamu, Sjeverna Karolina proucio je 100 studija na tu temu i pronašao 79 koje ukazuju da ljudi koji se ukljuce u život religiozne zajednice postaju sretniji i zadovoljniji životom ili iskazuju više pozitivnih emocija nego ostali.
Ali zašto, pitaju se znanstvenici? Vjera u Boga ili u život nakon smrti ljudima daje smisao i osjecaj zajedništva, posebno u poznijim godinama. Posebno tijekom životnih nevolja vjera u Boga može biti iznimno snažna sila koja daje snagu da se izdrži.
Zanimljivo, cini se da je bolje vjerovati u nešto s potpunom sigurnošcu nego baš u ništa s potpunim uvjerenjem. Gary Reker sa sveucilišta Trent u Peterboroughu, Ontario, tvrdi da je to najocitije prilikom suocavanja sa strahom od smrti. Vrlo religiozni i vrlo neriligozni iskazuju najmanje straha, najviše se boje oni koji su nesigurni, oni koji sumnjaju u svaki od ponudenih sistema vjerovanja.
No najviše koristi religioznost daje lepezom socijalnih interakcija i to ne zbog primanja koliko zbog davanja na koji upucuje. Studije su pokazale da oni koji tješe i pomažu drugima osjecaju više radosti i žive duže od drugih. Baš zbog davanja, a ne samo druženja, religija ima bolji efekt na srecu pojedinca nego bilo kakav klub poput sportskog društva ili zbora.
No utjecu li neke religije više na srecu od drugih? Abbott Ferriss sa sveucilišta Emory u Atlanti, Georgia, proveo je istraživanje širom SAD-a i ustanovio da su iako ne znacajno sretniji, za truncicu svoju srecu ocjenili najviše protestanski kršcani. Posebno sretni bili su fundementalisti koji vjeruju da se nalaze na jedinom pravom putu, oni su se pokazali daleko najsretnijim vjernicima.
Cinite dobro
Vjera uci da je veca sreca u davanju nego u primanju, a niz znanstvenih studija ustanovilo je: ili da cinjenje dobra cini sretnim ili su sretni ljudi skloniji altruizmu. Opet i jedno i drugo može biti istinito. Tijekom studije na 3617 osoba, koje su intervjuirane jednom i onda opet nakon 3 godine, Peggy Thoits i Lyndi Hewitt sa sveucilišta Vanderbilt u Nashilleu, Tennessee, ustanovile su da su sretni ljudi skloniji ukljucivanju u volonterske radove. No ustanovile su i da su volonteri s vremenom sretniji te da s povecanjem volontiranja raste i sreca.
James Konow ekonomist sa sveucilišta Loyola Marymount u Los Angelesu, Kalifornija, pokušao je razluciti što je uzrok, a što posljedica.
Za potrebe istraživanja regrutirao je osobe koje su odgovarale na upitnik na kojem su trebali ocijeniti zadovoljstvo i srecu koju osjecaju. Pred kraj obavljenog ispitivanja polovini je dao 10 dolara, a polovinu ostavio bez novcane naknade. Zatim je onima koji su bili placeni objasnio da svojih 10 dolara mogu podijeliti s onima koji nisu dobili ništa. Konow je ustanovio da su studenti koji su u upitnicima pokazali veci osjecaj zadovoljstva bili skloniji podijeliti novac, no to što su neki na dan testiranja bili dobro raspoloženi nije ih nagnalo na dijeljenje. Zacudo, ali studenti koji su podijelili novac nisu prijavili nikakvo trenutacno poboljšanje po pitanju osjecaja osobne radosti – u stvari, oni su odmah nakon diobe osjecali nešto manje srece.
No oni koji su bili darežljivi s novcem uglavnom su bili osobe zainteresirane za osobni razvoj i kultiviranje dobrih osobina. Izmedu ostalog, pojedinci iz darežljive grupe iskusili su duboke meduljudske odnose te razvili suosjecanje prema drugima.
Konov zakljucak? Iako jedan cin dobrocinstva nije usrecio sudionike eksperimenta, darežljivost koja se neprestano cini i postaje dio osobnosti s vremenom osobu ipak cini sretnijom.
Starite dostojanstveno
Starija dob i ne mora biti tako loša kako se ljudi pribojavaju. Naime stariji ljudi u prosjeku su jednako sretni koliko i mladi te opcenito vlastitu srecu ocjenjuju vecom ocjenom.
Ljudi ovo nazivaju paradoksom starenja. Uzimajuci u obzir sve probleme povezane sa starenjem, kako to da su zadovoljniji od mladih?, pita se Laura Carstensen profesorica psihologije sa sveucilišta Stanford, California.
Nakon istraživanja koje je provela na 184 osobe u dobi od 18 do 94 ustanovila je da stariji i mladi jednako cesto osjecaju pozitivne emocije, no stariji nešto rjede one negativne. Slicne podatke dobili su i Daniel Morczek i Christian Kolarz sa sveucilišta Fordham u New Yorku koji su proveli nešto opsežnije istraživanje na 2727 osoba u dobi od 25 do 74 godina. No oni su ustanovili i to da na osjecaj srece kod starijih utjecu i razni drugi faktori poput spola, osobnost te razni društveni faktori. Primjerice, i muškarci i žene s godinama osjecaju više pozitivnih emocija, no samo oženjeni muškarci s godinam osjecaju i manje negativnih.
Zašto su stariji toliko sretni? Neki smatraju da su se s godinama navikli na teške životne okolnosti i naucili živjeti s njima. Ili da su realisticniji s obzirom na ciljeve postavljajuci si samo one koje mogu postici. Carstensen je pak uvjeren da je kljuc u mudrosti s kojom sad lakše reguliraju vlastite osjecaje, koncentrirajuci se na stvari koje ih usrecuju i ostavljajuci one koje nemaju taj efekt.
Ne samo da shvacaju što imaju, shvacaju i da to nece trajati zauvijek. Poljubac prlikom rastanka u dobi od 85 može izazvati daleko drukcije i kompleknije emocije nego onaj koji primate ili dajete u dobi od 20, zakljucio je Carstensen.
