Nakon što je Aleksis, žena iz Pitsburga, doživela traumatično iskustvo da njena beba nije mogla da diše tokom porođaja, prilično se promenila. Krenula je da tone u sve negativnije stanje, a njen muž Stiven je video koliko ona izgubljeno izgleda.
Odjednom je njegova vesela i nasmejana žena postala previše umorna i tužna.
– Bio je to početak kraja – rekao je Stiven.
Kada su se vratile kući, Aleksis nije mogla da se navikne na malu Andrijanu koja je neprestano plakala, a ona nije ni pokušavala da je doji.
– Aleksis je plakala i plakala. Pronalazio sam je u dnu ormara, na podu s crvenim i uplakanim očima – rekao je suprug.
Žena je znala da je tu nešto više od roditeljske nervoze i zatražila je pomoć. Lekari su ih uveravali da je reč „samo“ o postporođajnoj depresiji i da će se uskoro osećati bolje. Međutim, ništa se nije popravilo a posetili su sedam različitih centara i bolnica kako bi pronašli pomoć.
Stiven je vremenom shvatio da njegova žena ima postporođajnu psihozu, retko, ali izuzetno ozbiljno psihičko stanje nakon porođaja, koje izaziva zablude, halucinacije, a vrlo često rezultira i samoubistvom.
Doktorka je samo udvostručila dozu antidepresiva, zbog čega se Aleksis osećala sve gore i gore, prenosi „Today“.
Priznala je Stivenu da se posle terapije oseća sve gore i da su joj misli sve strašnije.
Konačno, na njihovu godišnjicu braka u oktobru 2013., Aleksis je molila svog muža da poseti bolnicu gde je rekla doktoru da ima samoubilačke misli i čak ima plan kako da to uradi.
Bila je svesna koliko je loše i očajnički je želela pomoć.
– Doktor me je pomerio u stranu i rekao da će sve biti u redu. Ne mogu da verujem da sam bio dovoljno glup da ga slušam – rekao je Stiven.
Sledećeg meseca, Aleksis je izvršio samoubistvo. Kada se probudio i nije je zatekao pored sebe u krevetu, znao je da nešto nije u redu.
– Čula sam bebu kako histerično plače. Srce mi je toliko lupalo, znao sam da se dogodilo nešto strašno – dodao je.
Pozvao je hitnu pomoć i pokušao da je oživi. Lekari su uspeli da je održe u životu još dva dana, nakon čega je preminula. Adrijana je imala samo šest meseci. U tim trenucima Stiven se osećao užasno i besno, pokušavao je da pronađe razlog i smisao za sve ovo.
“Kako je moguće da ne postoji podrška za majke kada imaju bebu. Koliko to nije fer.”
Odlučio je da se posveti stvaranju promena u postporođajnoj zaštiti mentalnog zdravlja, kako druge porodice ne bi morale da dožive ovo tragično iskustvo.
– Želim rešiti problem. Moja ćerka nije jedino dete bez roditelja, a nisam ni ja jedini muž bez supruge (zbog samoubistva) – rekao je za kraj.
Stiven je osnovao neprofitnu „Alexis Joy“ Fondaciju, te je zajedno sa zdravstvenim organizacijama pomažu ženama koje se bore sa postporođajnom depresijom.