Europski tjedan borbe protiv raka u organizaciji Europskog udruženja liga protiv raka svake se godine održava u posljednjem tjednu svibnja, pri čemu je svaki dan u tom tjednu posvećen jednom području važnom u borbi protiv raka. Sve završava 31. svibnja na Svjetski dan nepušenja. U tom tjednu organiziraju se razne aktivnosti s ciljem podizanja svijesti građana o važnosti prevencije raka, pristupu liječenju i podršci osoba koje su preživjele rak.
U Europskoj uniji je, prema podacima HZJZ-a, 2020. godine preminulo 1,17 milijuna osoba od raka i to je bio drugi vodeći uzrok smrti. I naša zemlja bilježi oboljele od raka pa tako godišnje dijagnozu te bolesti dobije otprilike 25 tisuća osoba. Istodobno, otprilike 13 tisuća osoba premine od neke zloćudne bolesti.
U 2021. godini rak pluća bio je šesti, a rak debelog i završnog crijeva sedmi pojedinačni uzrok smrti u Hrvatskoj. Ipak, velik broj slučajeva raka, a time i smrti, može se spriječiti.
Europska komisija ima inicijativu Europski kodeks protiv raka (ECAC) koju je razvila Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) Svjetske zdravstvene organizacije. Cilj Europskog kodeksa je informirati ljude o mjerama koje mogu poduzeti za sebe ili svoje obitelji kako bi smanjili rizik od raka.
Dvanaest preporuka
Kodeks su sastavili vodeći znanstvenici iz područja raka na temelju najnovijih znanstvenih dokaza te osmislili 12 preporuka koje većina ljudi može slijediti bez posebnih vještina ili savjeta. Procijenjeno je da bi se gotovo polovina svih smrtnih slučajeva uzrokovanih rakom u Europi mogla izbjeći ako bi se svi pridržavali preporuka.
Preporuke su: nemojte pušiti i ne koristite duhanske proizvode, nemojte dopustiti pušenje u svojem domu i poduprite politiku nepušenja na radnome mjestu, održavajte zdravu tjelesnu težinu, budite tjelesno aktivni u svakodnevnom životu i ograničite vrijeme koje provodite sjedeći, hranite se zdravo, budite umjereni u konzumaciji alkohola, izbjegavajte prekomjerno izlaganje suncu, poštujte zdravstvene i sigurnosne upute na radnome mjestu kako biste se zaštitili od tvari koje uzrokuju rak, saznajte jeste li u svom domu izloženi zračenju od prirodno visokih razina radona i poduzmite mjere za njihovo smanjenje. Zatim, žene bi trebale što dulje dojiti svoju djecu jer se time smanjuje rizik od nastanka raka, uključite djecu u program cijepljenja protiv hepatitisa B za novorođenčad te humanog papiloma virusa za djevojčice i djevojke te na kraju sudjelujte u organiziranim programima za rano otkrivanje raka debelog crijeva, dojke i vrata maternice.
Među raznim vrstama raka, onaj koji naročito napada žene jest rak dojke koji nastaje kada normalne žljezdane stanice dojke promijene svoja svojstva te počnu nekontrolirano rasti, umnožavati se i uništavati okolno zdravo tkivo. Takve promijenjene stanice mogu potom otići u limfne i krvne žile te tako proširiti bolest u druge dijelove tijela.
Uzrok nastanka raka dojke uglavnom je nepoznat. Mnoge epidemiološke studije pokazuju da postoji više poznatih rizičnih čimbenika koji su nedvojbeno povezani s nastankom raka dojke. Od raka dojke najčešće obolijevaju žene iznad pedesete godine života, ali u najnovije vrijeme sve češće obolijevaju i mlađe žene, pogotovo u četrdesetim godinama. Muškarci također mogu oboljeti od raka dojke, ali znatno rjeđe nego žene. Jedan posto svih zabilježenih slučajeva raka dojke zabilježen je kod muškog spola.
Povećan rizik
Najznačajniji rizični čimbenici koji povećavaju rizik od nastanka raka dojke su: dob, prva menstruacija prije 12. godine života, menopauza nakon 50. godine života, nerađanje ili rađanje poslije 30. godine života, pojavnost raka dojke i/ili raka jajnika kod bližih srodnika, prethodna bolest dojke. Povećani rizik za rak dojke vezan je i uz određene životne navike i stil života koji se smatraju nezdravima: prehranu bogatu masnoćama i šećerima, pretilost, povećanu konzumacija alkohola, pušenje, izloženost radioaktivnom zračenju.
Postavlja se pitanje i je li rak dojke nasljedan. U HZJZ-u odgovaraju kako je od pet do 10 posto svih karcinoma dojke nasljedno, a jedan dio njih je nositelj genske mutacije. Najčešće prepoznate genske mutacije su BRCA1 i BRCA2. Procjenjuje se da imaju životni rizik između 45 i 87 posto za razvoj raka dojke.
Kako bi se prevenirao rak dojke, važan je samopregled, odnosno da žena i sama pregledava svoje grudi. Preporuka je da žena obavi pregled 5 do 10 dana od početka mjesečnice, a ako više nema mjesečnicu, najbolje je odrediti jedan dan u mjesecu kada će to učiniti. Prilikom samopregleda posebnu pozornost treba obratiti na sljedeće znakove: otkrivanje kvržice pri opipu, zadebljanje ili udubljenje u dojci, povećanje jedne dojke, bilo kakve promjene na koži bradavica i dojki, iscjedak iz bradavice, bolove u dojci. Ako žena uoči bilo koji od navedenih simptoma, obavezno se treba obratiti liječniku.
Za pregled dojki kod liječnika treba napraviti mamografiju i ultrazvuk. Mamografija je rendgenski pregled dojki kojim se otkrivaju tumori i druge promjene dojke koje su premalene da bi se mogle napipati. Dokazano je da mamografija bilježi promjene na dojci oko dvije godine ranije od kliničkog pregleda zasnovanog na pojavi simptoma ili opipljive kvržice.
Ultrazvuk je radiološka dijagnostička metoda koja za snimanja koristi zvuk visoke frekvencije. Smatra se potpuno neškodljivom metodom, pri čemu nema izlaganja ionizirajućim zračenjima.
Psihološka podrška
Ultrazvuk, uz mamografiju, znatno povećava točnost dijagnosticiranja dobroćudnih i zloćudnih bolesti dojke. Metoda je izbora za prikaz dojki u žena mlađe životne dobi te bitna pomoćna metoda koja se nastavlja na mamografiju. Kombinacijom mamografije i ultrazvuka dobivaju se pouzdaniji rezultati. U žena mlađih od 40 godina mamografija se u pravilu ne preporučuje kao rutinska pretraga. U ovoj dobnoj skupini može se jedanput godišnje obaviti ultrazvučni pregled dojki. Međutim, kod žena kod kojih postoji sumnja na neku zloćudnu pojavu u dojci, mamografiju ipak valja obaviti, bez obzira na životnu dob.
U HZJZ-u su naglasili kako je prema posljednjim podacima međunarodne studije CONCORD-3 o preživljenju, petogodišnje preživljenje žena kojima je rak dojke dijagnosticiran u Hrvatskoj od 2010. do 2014. iznosilo 79 posto. U tijeku je prikupljanje podataka za novi val CONCORD istraživanja.
Preživljenje jako ovisi o stadiju u kojem je bolest otkrivena (i drugim rizičnim faktorima poput tipa tumora), pa tako prema podacima iz stranih istraživanja petogodišnje preživljenje kod bolesti u lokaliziranom stadiju iznosi oko 98 posto, kod regionalno proširene bolesti više od 80 posto, a kod metastatskog oblika bolesti oko 25 posto.
Onkološka dijagnoza neosporno ima potencijal biti ogroman stresor i zahtijeva prilagodbe oboljelih i njihovih bližnjih. Na početku, kad se nakon dijagnoze javi cijeli niz emocija i stanja, kad oboljeli imaju dojam da im je nestalo “tlo pod nogama”, izuzetno su važne kvalitetne, strukturirane i pouzdane informacije koje mogu smanjiti strah i nelagodu, umiriti ih i malo vratiti osjećaj kontrole. Prva je razina podrške ona koju mogu pružiti obitelj, prijatelji, druge bliske osobe ili druge osobe koje su oboljele i liječene od raka. Međutim, podrška najbližih ponekad izostane ili nije odgovarajuća.
Prva linija
Najbliže osobe također su na različite načine pogođene bolešću bliske osobe te i njima treba podrška. Oni nerijetko na sebe preuzimaju različite uloge koje je do tada imala oboljela osoba te logističke i različite praktične zadatke koje treba obavljati. Također su prva linija emocionalne podrške i ponekad ni sami nemaju kapaciteta nositi se sa svime što bolest u danom času donese u njihove živote. Ponekad je potrebna i pomoć stručnjaka koji imaju određena znanja o bolesti, terapijama i nuspojavama liječenja.
“Najčešće su to psiholozi koji se bave zdravstvenom i kliničkom psihologijom, ali to mogu biti i educirani socijalni radnici, medicinske sestre i drugi. Ako je potrebno intenzivnije praćenje ili je psihičko stanje teže, potrebna je psihoterapija ili farmakoterapija, što je u domeni psihoterapeuta i psihijatara. U stvarnosti, svi se ovi oblici podrške isprepliću ovisno o utjecaju same bolesti, načinu na koji se bolesnik s time nosi i kapacitetima njegove okoline. Istraživanja pokazuju da tri od pet osoba oboljelih od raka trebaju stručnu pomoć u nošenju s bolesti”, rekla je Maja Erceg Tušek, mag. psych., voditeljica Centra za psihološku pomoć.
Oboljele osobe možda nisu svjesne da bi im podrška pomogla, može im biti nelagodno u poziciji traženja pomoći ili i ne znaju gdje je mogu dobiti. Psihološka podrška mora biti dostupna osobama oboljelima i liječenima od raka jer je to integralni dio liječenja i rehabilitacije.
Međunarodno psiho-onkološko društvo (IPOS) prepoznaje i ističe psihosocijalnu skrb za oboljele od raka kao univerzalno ljudsko pravo i naglašava da opću psihičku uznemirenost (distres) treba mjeriti kao šesti vitalni znak.
Erceg Tušek ističe kako je smanjivanje distresa koji može umanjiti ili ometati sposobnost učinkovitog suočavanja s rakom, njegovim tjelesnim simptomima i liječenjem, dobrobit za oboljelu osobu, obitelj/njegovatelje i za medicinsko osoblje jer pomaže unaprijediti učinkovitost postupaka skrbi.
Distres treba prepoznati, pratiti i na njega intervenirati odmah u svim fazama bolesti tijekom različitih medicinskih postupaka. Na portalu psihoonkologija.hr aktivna je poveznica s upitnikom Toplomjeri emocija putem kojega oboljele osobe mogu provjeriti kako su i naći informacije gdje mogu potražiti stručnu podršku u zdravstvenom sustavu i civilnom društvu.
Znak mudrosti
Kako bi se pomoglo oboljelima, osnovana je udruga “Sve za nju”. Tu su udrugu prije 15 godina osnovale tri žene koje su se i same liječile. Temeljni ciljevi udruge su pružanje informacijske, psihološke i logističke pomoći oboljelima i liječenima od bilo koje vrste raka, kao i njihovim bližnjima kroz projekt Centar za psihološku pomoć, prvi takav projekt u Hrvatskoj koji djeluje već 13 godina i zahvaljujući kojem je do danas usluge primilo više od 2600 osoba.
“U Centru se provodi informiranje, podizanje zdravstvene pismenosti, između ostalog predavanjima stručnjaka i korisnim materijalima, individualnim savjetovanjima, grupnom podrškom, savjetovanjem o prehrani, informiranjem o nasljednim karcinomima, ostvarivanjem različitih prava. U provođenju aktivnosti sudjeluju psiholozi, psihoterapeuti, nutricionisti, liječnici te drugi stručnjaci koji se skrbe za oboljele, a jako su važni i tzv. komplementarni programi vježbanja i različite, pa tako i kreativne radionice. Sve usluge su za korisnice i korisnike besplatne”, rekla je voditeljica Centra za psihološku pomoć.
Udruga redovito provodi brojne preventivne kampanje i aktivnosti obilježavajući važne datume, sudjelovala je u izradi Nacionalnog plana protiv raka i u kreiranju platforme Hrvatska protiv raka s ciljem promicanja pozitivnih promjena koje omogućuju bolje ishode liječenja u onkologiji, te je dio Mreže psihosocijalnih savjetovališta za korisnike u riziku, čime se zalaže za dostupnost ovih usluga u zajednici.
Kako je istaknula Erceg Tušek, razdoblje pandemije dovelo je do toga da briga o mentalnom zdravlju dođe više do izražaja u javnom prostoru te su građani više nego ikad prije otvoreni prema ideji traženja psihološke pomoći, pa se i broj korisnika Centra znatno povećavao. Pomoć je općenito dostupnija nego što je prije bila, međutim, potrebe u društvu, a pogotovo ranjivih skupina kao što su osobe oboljele i liječene od raka, mnogo su veće od trenutnih kapaciteta javnog i privatnog sektora te civilnog društva.
Nacionalna strategija
“Naše klinike i bolnice pomalo uvode psihoonkološka savjetovališta za bolesnike, ali je zaposlenih stručnjaka i dalje premalo. Usvajanjem Nacionalnog strateškog okvira protiv raka i ova tema trebala bi dobiti zasluženo mjesto u skrbi za oboljele osobe. Svatko od nas, bilo da smo ‘obični građani’, dio zdravstvene administracije, zdravstveni radnici ili predstavnici medija, u nekom se trenutku može susresti sa zloćudnom bolesti”, naglasila je voditeljica Centra za psihološku pomoć.
Svatko od nas ima svoj zadatak i ulogu u borbi protiv raka. To su liječnici, to je zdravstveni sustav, ali to smo i svi mi kao pacijenti, obitelj i bližnji oboljelih osoba. Erceg Tušek smatra kako su to i mediji koji mogu pridonijeti prenošenjem pouzdanih i korisnih informacija građanima.
Svi snosimo dio odgovornosti za uspješniju provedbu nacionalne strategije protiv raka – svatko od nas može biti rakoborac!
Glumila sam Lili Marlen i to me održalo
Ovo je priča o jednoj sasvim neobičnoj, a zapravo savršeno “običnoj” osobi koja razmišlja na pozitivan način i kroz život je vodi optimizam. Jer da nije takva, vjerojatno bi sve kroz što je prošla završilo na drugačiji način. Ona je Ljerka Jazbec, članica Udruge “Sve za nju”.
Prvi karcinom dojke dijagnosticiran joj je prije 18 godina, kada je imala 58 godina. I to je sasvim slučajno otkrila na pregledu na putujućem mamografu koji je došao u Zapruđe. Kada je dobila nalaz, shvatila je da nešto nije u redu. Sjeća se kao danas da je to bilo 25. rujna 2004. godine. Nakon toga sve se brzo događalo i operirana je 10. siječnja 2005. godine.
“Kad sam se probudila, mislila sam da će mi parcijalno odstraniti taj dio, ali onda me dočekao šok jer sam shvatila da sam ostala bez dojke! Pitala sam doktora kako je to moguće, a on mi je odgovorio da mi je tim činom ‘poklonio 20 godina života’. Iako sam bila šokirana, nije me napustio vedar duh pa sam mu odgovorila kako to nije loše jer to znači da ću živjeti do 78. godine”, prepričava uz smijeh Ljerka Jazbec.
Nakon toga nije bila u velikom stresu jer nije mogla toliko o sebi razmišljati. Naime, u međuvremenu joj se suprug razbolio, imao je moždani udar i morala se brinuti o njemu. No, vjerojatno je očvrsnula i zbog još jednog događaja. Još 1992. godine njezina prijateljica iz Zadra operirala je obje dojke i tada je bila kod nje jer je to bilo u doba Domovinskog rata. Vidjevši nju kroz što prolazi, očvrsnula je.
Mjesec dana nakon operacije, Ljerka je krenula na kemoterapije i zračenja. Imala je 36 zračenja. I to je, ističe, relativno dobro podnosila. Znala je da srijedom ujutro mora ići na kemoterapiju te da se do 14.30 mora vratiti kući jer će joj kasnije biti loše. Prije toga bi skuhala ručak suprugu, ali pomagala joj je i jedna susjeda. Ona bi im pripremila jelo. Od tada su postale gotovo nerazdvojne.
Ljerka naglašava kako bi petkom nakon zračenja sjela u automobil i odvezla se u Zadar te se za nekoliko dana vraćala u Zagreb. Znala je da se ne smije predati melankoliji. Isto tako, subotom bi odlazila na Zrinjevac na promenadne koncerte i sudjelovala na njima. Pjevala bi i plesala, glumila Lili Marlen. I to ju je, kaže, održalo.
Ništa joj nije bio problem, ali najveći šok joj je bio kada je ostala bez kose. Nije znala kako će svojoj majci, koja je bila u domu, reći za svoju bolest.
“Moja je mama bila gluha, ali vrlo lucidna, i nisam znala kako ću joj priznati da sam teško oboljela. Bojala sam se da joj to saznanje ne izazove srčani ili moždani udar. Imam sijedu kosu, ali jednom sam k njoj došla sa smeđom perikom. Rekla sam joj da je jedna učenica koja uči za frizerku morala nešto napraviti pa je to isprobavala na meni. Mama se nasmijala i rekla mi da se ne brinem jer će mi kosa narasti”, priča Ljerka.
Otad bi stalno dolazila k njoj vesela, sretna i zadovoljna.
Nakon toga umro joj je suprug, ali i majka koja nikada nije doznala da je njezina kći imala rak dojke jer ju je ona htjela sačuvati od tog saznanja.
No tu nije kraj priče. Nakon 11 godina od prve operacije, na drugoj dojci je napipala kvrgu veličine oraha ispod bradavice.
I tada je bila u Udruzi “Sve za nju” i nikada nije trebala psihološku pomoć, možda stoga, kako sama kaže, što je takva pozitivna osoba. Bila je svjesna činjenice da je ponovno u pitanju karcinom jer se kvržica nije micala. Pregledala ju je dr. Ljerka Eljuga i rekla kako ne može vjerovati da je riječ o čak tri karcinoma.
“Odmah sam otišla u bolnicu k dr. Rothu. Napravili su mi mastektomiju. I tada sam se šalila s doktorom jer sam mu rekla da imam silikonske grudi te da ću, kada budem čistila stan, imati ‘trojku’, a kada budem plesala trbušni ples, stavit ću ‘peticu’. Doktor se nasmijao i rekao da mu je barem više takvih pacijenata poput mene”, prisjeća se Ljerka Jazbec.
No ipak je nešto muči. A to je spoznaja da joj je u teškim trenucima izostala podrška prijatelja i osoba u koje je vjerovala. Onda je našla neke druge ljude, prijatelje i društvo. Ljerka je vrlo aktivna i pokretljiva, pjeva, pleše u nekoliko folklornih društava, članica je nekoliko udruga i ništa je ne može zaustaviti u njezinu optimizmu i borbi protiv raka.
“Mi smo u Ligi za borbu protiv raka imali klub žena operiranih od raka dojke. Nalazile smo se na kavi i pomagale si u teškim trenucima. Imala sam sreću što me moj pokojni suprug razumio, ali mnoge žene njihovi supruzi nisu razumjeli i one su ostajale bez njih. Često mi govore da sam ‘žena zmaj’ jer se nalazim u ‘njihovim cipelama’. Mene njihove cipele ne žuljaju, ali njih žuljaju i mogu razumjeti kako im je pa im nastojim pomoći koliko god mogu”, naglasila je Ljerka.
Sada ima 77 godina, njezin karcinom miruje, ali se nikada ne zna kada će se pokrenuti. Ipak, kako sama kaže, o tome ne treba razmišljati. S pjesmom i osmijehom treba pogledati u daljinu i poželjeti Ljerki i ostalima koji se bore s bilo kojim oblikom raka još puno radosnih i sretnih godina.
Objavljeno veliko otkriće o Chronovoj bolesti: Čini se da su njeni uzročnici u ustima
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
