Bolesti koje češće ostaju bez prave dijagnoze

Neke bolesti češće ostaju bez prave dijagnoze nego druge. Ne dijagnostikovanje nekih bolesti je često kod onih koje se javljaju bez simptoma ili ih prate blagi, netipični simptomi. Drugi razlog je nedovoljno razumevanje nekog oboljenja ili stanja kako u društvu tako i među medicinskim radnicima. Razlog za propuštanje dijagnoze neke bolesti može da bude i kod takvih bolesti koja su ređe od drugih pa se prilikom postavljanja dijagnoze ne razmatra kao mogućnost od strane lekara i samog pacijenta.

Bolesti kod kojih se često ne postavi dijagnoza usled toga što nisu praćene izraženim simptomima:

Dijabetes tipa2 i smanjena tolerancija na glukozu: Dijabetes tipa1 retko ostaje ne dijagnostikovan za razliku od dijabetesa tipa2 koji se često javlja u zelim godinama i to veoma postepeno. Godinama ga prate veoma blagi simptomi, često počinje sa smanjenom tolerancijom na glukozu i s obzirom na veoma blage simptome većina pacijenata nije ni svesna da nešto nije uredu sa njihovim zdravljem pa se i ne obrate za lekarsku pomoć. Kada se nađete kod lekara s obzirom da su simptomi dijabetesa veoma dobro proučeni, i požalite na simptome kao npr. sporo zarastanje rana na koži lekar će preduzeti testove za potvrdu dijabetesa, pa se onda retko dešava da ostanete bez prave dijagnoe.

Visok nivo holesterola u krvi: Provlači se u odsustvu bilo kakvih simptoma a predstavlja stanje kome treba obratiti pažnju jer je najčešći uzrok kardiovaskularnih oboljenja. Najčešće biva otkriven analizom krvi tokom sistematskih pregleda.

Povišen krvni pritisak – ne prate ga rani simptomi pa biva otkriven tek tokom sistematskih pregleda.

Osteoporoza – mnoge žene ali i muškarci pate od osteoporoze, zbog toga što je ne prate nikakvi simptomi biva tek dijagnostikovana posle preloma.

Seksualno prenosive bolesti – kod velikog broja ljudi infekcija hlamidijom, HPV infekcija, trihomonijaza, bakterijski vaginitis ili čak gonoreja su praćene veoma blagim simptomima koji takođe mogu da izostanu, iznenađujuće je da i genitalni herpes može da prođe bez ikakvih simptoma. HIV ima dugogodišnju latentnu fazu do pojave pvih ranih simptoma.

Hronična oboljenja bubrega – mnoga hronična oboljenja bubrega mogu dugo da postoje bez primetnih simptoma, pa ih većina pacijenata nije ni svesna.

Hipotiroidoza – početak ove bolesti je sa veoma blagim simptomima kao što je osećaj umora i slabosti pa često ostaje ne dijagnostikovana dok se bolest ne razvije.

Glaukom – postepeno povećanje pritiska u oku koji vodi ka glaukomu dugo ostaje bez ikakvih simptoma pa dugo ostaje bez dijagnoze.

Odsustvo dijagnoze zbog slabe obaveštenosti:

Depresija – iako je veoma česta većina ljudi nije svesna da je zapala u to stanje već se javlja lekaru žaleći se na osećaj zamora, bolove, nesvesni svog stanja ne traže pomoć kod psihologa i psihijatra koji bi mogli jedini da im pruže pravu pomoć.

Infektivna diarea – većina ljudi kada ih spopadnu iznenada stomačni problemi (proliv, povraćanje, mučnina) smatraju da je u pitanju trovanje hranom. Iako ovo može biti ispravno takođe se može raditi o zaraznoj inekciji digestivnog trakta virusima ili parazitima. Zbog ovaoga neke zarazne infekcije digestivnog trakta ostaju ne dijagnostikovane.

Zatvor – ovo stanje je moguće lečiti ali većina ljudi nije toga svesna i izbegava savet od strane lekara.

Ne tolerancija na laktozu – iako stvara jasne simptome većina ljudi nedovoljno zna o ovom stanju pa simptome pripisuje lošem varenju.

Sindrom policističnih jajnika – ovo oboljenje je praćeno brojnim simptomima i predstavlja veoma ozbiljno stanje koje može da dovede do steriliteta ali većina žena nije svesna neophodnosti lečenja ovog oboljenja.

Ravna stopala – ratko ko zatraži pomoć od lekara kako bi otklonio ovaj deformitet.

Nedostatak pažnje i hiperaktivnost – treba dijagnostikovati u detinjstvu, većina ostaje bez dijagnoze.

Hrkanje – javlja se tokom sna pa je većina ljudi nije svesna.

Ređa oboljenja

Veliki kašalj – retko se javlja kod dece zbog redovne vakcinacije ( DTP or DTPa), zaštita nestaje posle desetak godina pa se može javiti u zrelim godinama, ipak retko ko zatraži pomoć, niti se posumlja na ovo oboljenje.