Bulimija

Bulimija (bulimia nervosa) je poremećaj ishrane koji je, slično anoreksiji, psihološkog porekla, a što se tiče efekata može biti opasna po zdravlje. Bulimija je poremećaj ishrane u kome osoba gubi kontrolu nad ishranom, prejeda se, a potom pokušava da sanira štetu povraćanjem. Osobe koje pate od ovog poremećaja takođe mogu upotrebljavati diuretike i laksative, kao i sredstva za suzbijanje apetita. Ovako bulimičari sprečavaju gojenje i ublažavaju depresivna stanja koja prate ovaj poremećaj.

Bulimija je stanje koje pogađa uglavnom žene i to 8-9 puta češće nego muškarce. Bulimija se pojavljuje rano, već u adolescenciji, a često se javlja u kombinaciji sa anoreksijom (u oko 20% slučajeva). Ipak, ovaj poremećaj se uglavnom samostalno javlja. Ako osoba prihvati da ima problem, ona se može izlečiti uz stručnu pomoć, i moguće je da se bolest neće vratiti godinama. Ponekad se, doduše ne često, bolest vrati u odraslom dobu.

Tipovi bulimije

Postoje dva osnovna tipa bulimije, od kojih je jedan direktno vezan za vežbanje i trčanje.

  1. Tip čišćenja – bulimičarke svesno izazivaju povraćanje da bi se rešile hrane pre nego što se ona svari i tako sprečile dobijanje na težini. Uz to koriste i druga sredstva poput laksativa i diuretika, a rade i klistiranje.
  2. Tip vežbanja – Ovaj tip bulimije je dosta ređi, javlja se u svega 7% slučajeva. Kod ovog tipa bulimičarke pokušavaju da ponište efekat unete hrane, tako što se posle epizode prejedanja bace na preterano vežbanje, trčanje ili  aerobik. Prvi “tip čišćenja” takođe može da upražnjava vežbanje, kao sekundarni vid kontrole kalorija.

Tip čišćenja – simptomi

Devojka se jedno vreme uzdržava od uzimanja hrane, a priprema se za epizodu u kojoj gubi kontrolu i prejeda se. Ponekad se služi i laksativima, ali i preparatima za mršavljenje. Anoreksičarke se ponašaju slično, s tom razlikom što potiskuju svoje porive, dok ih bulimičarke ispoljavaju. Osobe koje imaju bulimiju mogu imati epizode povremeno (1 mesečno) ili jako često (više puta dnevno). U zavisnosti od učestalosti epizoda mogući su različiti zdravstveni problemi. Mogu stradati: želudac, jednjak, gušterača, pljuvačne žlezde, mogu se pojaviti karijes i paradentoza, kao i grčevi u rukama i nogama. Zbog povraćanja, gube se elektroliti što je udar na kardiovaskularni sistem, pre svega na srce, ali i na nervni sistem – može dovesti do depresije.

Bulimija “tipa vežbanja”

Bulimija “tipa vežbanja” razlikuje se po tome što se efekti vezani za povraćanje ne javljaju. Samim tim srce i nervni sistem su manje na udaru, ali je ceo digestivni trakt pod jakim uticajem prekomerne količine hrane. Javljaju se i problemi sa tvrdom i neredovnom stolicom, čirom… U pitanju je ozbiljan poremećaj ishrane i za njegovo lečenje je potrebno pre svega razumeti da problem nije jednostavan, pa da ni rešenje ne može biti jednostavno.Bulimija se leči psihoterapijom. Uzroci bulimije nisu pouzdano jasni, ali se smatra da su pritisci i sukobi unutar familije neki početni preduslov za nastanak bulimije. Kada se bolest otkrije obavezna je poseta lekaru,nutricionisti i psihologu, ali tu je i problem što osoba koja ima bulimiju ne želi da prizna da je nešto loše sa njom i vešto krije svoj problem.

Dijagnoza

Lekar može da dijagnostifikuje bulimiju ako su zadovoljeni neki uslovi od kojih je najvažniji da postoje bar dve epizode nedeljno u trajanju od najmanje 3 meseca. Ovde se kao terapija koristi Kognitivna bihevioralna terapija – Cognitive behavioral therapy (CBT). Ova terapija uči obolele da se ne prepuštaju automatskom razmišljanju, već da budu potpuno svesne svakog svog postupka. Terapijom se pokušavaju promeniti navike (prejedanje i čišćenje), a analizira se ponašanje i predlažu rešenja kako se ono može promeniti. Između seansi, pacijentkinja dobij tačno određena uputstva šta da čini. Drugi cilj je usredsrediti se na problem i suprotstaviti se negativnim mislima koje doprinose destruktivnosti ovog poremećaja. Psihoterapija može uključivati pojedinačne, porodične ili grupne seanse. Uz ovo mogu, a ne moraju da se koriste i lekovi antidepresivi. S obzirom da je vežbanje, tj. trčanje jedan vid terapije depresije, bulimičarke “tipa vežbanja” obično ne koriste medikamente, ili makar u manjoj meri.

Pokazatelji bulimije: Emotivne karakteristike: Telesne karakteristike:
Osobe su često idealne težine česta promena raspoloženja gubitak zubne gleđi
jak strah od gojaznosti depresija, neraspoloženje problemi sa zubima, karijes, itd.
preterano konzumiranje hrane impulsivnost ispucale usne
tajno konzumiranje hrane zloupotreba lekova i alkohola problemi sa štitnom žlezdom
jak i čest osjećaj gladi samopovređivanje bolovi u grlu i stomaku
preokupacija mislima o hrani, totalan gubitak samopoštovanja neredovan menstrualni ciklus
nedostatak kontrole u blizini hrane potreba za prihvatanjem od strane okoline problemi sa srcem i mišićima