FENOMEN FANTOMSKIH POTRESA: Može trajati nekoliko mjeseci, ovo svakako izbrišite!

Photo: Igor Soban/PIXSELL

ŽIVJETI S TRAUMOM

+
AAA
–

FENOMEN FANTOMSKIH POTRESA: Može trajati nekoliko mjeseci, ovo svakako izbrišite!

Autor: Daniela Delale/7dnevno
Nedjelja, 28. veljače 2021. u 09:25

Već više od godinu dana stanovnici naše zemlje suočeni su sa stresnim situacijama. Najprije je to bila pojava epidemije Covid-19, s kojom se još borimo, a zatim potres u ožujku nakon kojeg se tlo svako malo opet trese. Sve su to izazovi koji negativno utječu na naše mentalno zdravlje, a upravo se pod sloganom “Čuvajmo (mentalno) zdravlje”, od 15. do 21. veljače ove godine održava 14. tjedan psihologije u Hrvatskoj. Josip Lopižić, klinički psiholog i predsjednik Hrvatskog psihološkog društva, objasnio nam je kako svi ti stresovi utječu na mentalno zdravlje svih nas.

“Globalna pandemija prouzročila je razvoj osjećaja straha, zabrinutosti i tjeskobe u gotovo svakog pojedinca. S ciljem usporavanja širenja epidemije, brojne zemlje donijele su niz mjera – izolaciju zaraženih osoba, socijalno distanciranje, karantenu i druge nužne mjere. Te su mjere donijele brojne promjene u živote ljudi i njihovu svakodnevicu te stvorile psihički i emotivni pritisak s kojim se mnogi od njih i dalje teško nose. Ljudi su zabrinuti za preživljavanje u ovakvim uvjetima, za budućnost, svoje i zdravlje svojih bližnjih, zabrinuti su zbog financijske nesigurnosti i neizvjesnosti, uz veliki dotok raznih kontradiktornih informacija o epidemiji putem medijskih i društvenih kanala koji ovu situaciju čine još težom. Naravno da se zbog te situacije kod mnogih javljaju vrlo negativne posljedice na mentalno zdravlje. Posljedice prirodnih katastrofa kao što su potresi u našoj zemlji također su doveli do snažnih posljedica na mentalno zdravlje pogođenog stanovništva, riječ je o ogromnoj traumi vrlo visokog intenziteta u dugom vremenskom trajanju, jer se tlo u pogođenom području još ne smiruje, podrhtavanja tla su gotovo svakodnevna, a osjećaj nesigurnosti i bespomoćnosti ne jenjava”, kaže nam Lopižić.

Proaktivni pristup

Psihološka zajednica od samog početka pandemijske krize, ali i krize prouzročene aktualnim potresima, stavila se na raspolaganje zajednici s naglaskom na pružanju psihološke potpore stanovništvu. Još od ožujka prošle godine Hrvatska psihološka komora i Hrvatsko psihološko društvo uspostavili su mrežu telefona za psihološku pomoć koja je još aktivna i ljudi nazivaju osobito iz područja pogođenih potresom. Uz navedeno, psiholozi u gotovo svim područjima prakse, od zdravstva, obrazovanja, socijalne zaštite, skrbi o djeci i starijim osobama, svoje djelovanje dominantno usmjeravaju kako na prevenciju, tako i na pružanje psihološke pomoći traumatiziranima. Psiholozi djeluju i psihoedukativno nastupima u javnosti, u medijima, organizacijom različitih radionica, webinara, kroz trajnu stručnu izobrazbu i praćenje profesionalnih iskustava, ali i rezultata istraživanja kako u svijetu, tako i u našoj zemlji.

“Glede stradanja stanovništva u području pogođenom potresom, u suradnji s kolegama psihijatrima uspostavili smo sustav psihosocijalne pomoći odlaskom timova na teren i djelovanjem prema stradalima. Iz pozicije Hrvatskog psihološkog društva koristim prigodu zahvaliti Društvu psihologa Sisačko-moslavačke županije, Društvu za psihološku pomoć, Hrvatskom crvenom križu i nizu kolegica i kolega koji su se aktivirali. Psiholozi su uspostavili proaktivan pristup i razvijaju ga dalje, kako u pružanju psihološke potpore, tako i u jačanju otpornosti cjelokupne zajednice u kojoj živimo”, naglasio je.

Dodaje i kako psihološko stradanje nije ograničeno samo na djecu ili na odrasle. U slučaju telefonske psihološke pomoći iskustva govore da češće nazivaju roditelji zbunjeni situacijom, gubitkom kontrole nad svakidašnjim životom te opažanjem da se kod djece zamjećuju različite pojave koje govore u prilog razvoju psihičkih poteškoća te posljedica proživljenog ekstremnog stresa. Uopće nije čudno što roditelji češće pitaju stručnjake o promjenama koje opažaju kod svoje djece, ali i promjenama koje opažaju u svojem psihološkom funkcioniranju, u nemogućnosti nošenja s ekstremnim stresnim situacijama kojima svakako treba dodati i dodatne poteškoće koje donose promjene vezane uz slabljenje ekonomske pozicije obitelji, mogući gubitak posla i slično.

“Valja ukazati i na dosta zanemarenu, pa i zapuštenu populacijsku skupinu, a to su osobe starije životne dobi, poglavito one koje su smještene u domove ili druge institucije za starije osobe. Osim što ova skupina ima ograničene mogućnosti, ali i slabije sposobnosti te je nedovoljno educirana u korištenju suvremenih digitalnih sredstava komunikacije, zbog pandemije jako su im ograničeni izravni susreti s članovima obitelji. U medijima nećete naći dovoljno članaka ni dovoljnog ukazivanja na ovu problematiku. Upravo zbog toga Hrvatsko psihološko društvo priprema određene sadržaje i materijale posvećene osobama starije životne dobi, kao i njihovim skrbnicima, njegovateljima i zajednici uopće, čime se želi naglasiti važnost psihološke skrbi o ovoj populaciji”, objašnjava psiholog.

Regresivna ponašanja

Djeca su posebno osjetljiva populacija i reakciju djeteta značajno određuje kvaliteta odnosa s roditeljima, ali i narav traumatskog iskustva, individualne karakteristike djeteta i kvaliteta socijalne podrške. Tu su djeca koja su izravni svjedoci ranjavanja i pogibelji, osobito bliskih osoba, djeca koja su se osjećala zarobljeno i djeca koja su zbog katastrofe odvojena od roditelja/skrbnika. Ranjivija su ona djeca koja otprije imaju neke teškoće mentalnog zdravlja, osobito anksiozna djeca, kronično bolesna djeca, ona koja imaju ranija traumatska iskustva i ona koja su istovremeno žrtve nasilja. Nije svejedno ni kolika je dob djeteta pa tako mala djeca pokazuju strah od odvajanja od roditelja i članova obitelji, razdražljivost, strahove, ali i regresivna ponašanja (npr. mokrenje u krevet), a neka pokazuju povlačenje, depresivne simptome, promjenu apetita, smetnje koncentracije i pažnje, psihosomatske smetnje (glavobolje, trbuhobolje i slično).

“Kao psihološka zajednica i struka više puta, kako globalno, tako i lokalno, susreli smo se s ovako teškim kriznim situacijama. Sjećam se situacije prirodne katastrofe za vrijeme poplava u Gunji, ali i izuzetno teških situacija i stradanja za vrijeme Domovinskog rata, kad smo izuzetno dobro djelovali, srčano i spremno se uključili u pružanje psihološke pomoći brojnim stradalnicima – ranjenim hrvatskim vojnicima, obiteljima poginulih, stradaloj i traumatiziranoj djeci te velikim skupinama prognanika i izbjeglica. Sjećam se kako je tadašnja situacija bila teška i zahtjevna, ali isto tako dijelim ponos sa svim kolegicama i kolegama koji su se i tada uključili u pružanje psihosocijalne potpore stradalima. Djelovanje psihologa tijekom Domovinskog rata neponovljivo je i neprocjenjivo vrijedno iskustvo kroz koje smo kao struka ojačali te razvili kompetencije i vještine za profesionalno djelovanje u kriznim situacijama inače”, naglašava Lopižić.

Pandemija, ali i prirodna nepogoda poput potresa, požara ili poplave može izazvati traumu i doživljaj prijetnje vlastitom životu ili životu bližnjih te materijalnom stradavanju jer je riječ o događanju koje je izvan granica našeg uobičajenog iskustva. U takvoj situaciji, stradalu osobu obuzima intenzivan osjećaj bespomoćnosti, nemoći jer spoznaje da gubi kontrolu nad situacijom, ali i svojim životom. Reakcije na takvu situaciju su vrlo široke i različite i one se manifestiraju na svim razinama, kako u ponašanju, razmišljanju te osobito na planu emocionalnih doživljavanja – od šoka i obuzetosti jakim strahom, ljutnjom, oscilacijama raspoloženja, očajem, plačem do tjelesnih manifestacija – lupanja srca, znojenja, tresavice. Ovdje je važno znati da u takvim situacijama i različito reagiramo. Netko će ostati sabran i reagirati vrlo razborito, a neki će se uspaničariti i ponašati se neorganizirano. Neki će se “zamrznuti” i u dvojbi što učiniti, neće učiniti ništa. Pojedinac najčešće reagira na jedini način na koji može i zna reagirati u takvoj situaciji. Važno je nikada ne okriviti sebe, ne predbacivati sebi i dopustiti da su sve emocionalne, kognitivne i ponašajne reakcije tada dopuštene, nema pravih ni krivih, treba ih pustiti i proživjeti te nikako potiskivati.

Prividan dojam

“Kako će stres utjecati na ljudsko zdravlje ovisi o nizu čimbenika – o genetici, razvoju pojedinca, stresogenim životnim događajima i iskustvima, potpori okoline i životne sredine, ali i psihološkim mehanizmima obrane. Istraživanja su pokazala da stres nastaje kao interakcija između uzročnika stresa, našeg opažanja i procjene događaja te sposobnosti da se nosimo sa stresom. Istraživanja su pokazala da stres ima direktan utjecaj na rizik od pojavljivanja psihosomatskih poremećaja i bolesti, dugodjelujući stres dovodi do fizioloških promjena i oštećenja tkiva i funkcija. One mogu zahvatiti različite organske sustave i uzrokovati bolesti. Mogu, primjerice, zahvatiti kardiovaskularni sustav (hipertenzija, tahikardija, angina pectoris, infarkt miokarda), endokrini sustav (šećerna bolest, bolesti štitnjače), gastrointestinalni sustav (gastritis, ulkus), respiratorni sustav (astma), kožu (akne, neurodermitisi, alopecije), koštani sustav (reumatske bolesti, bolovi u kralježnici), ali izazvati i ostale smetnje (glavobolja, vrtoglavica, migrena, poremećaji spolnog funkcioniranja)”, objašnjava naš sugovornik.

Neki ljudi imaju osjećaj da potres i dalje traje premda ga realno nema. No, činjenica je da tlo na području Banovine i dalje povremeno podrhtava. Psiholog objašnjava da je riječ o fenomenu tzv. fantomskih potresa zbog kojih svako malo imaju prividan dojam stvarnog potresa.

“U strahu od novog potresa i u stanju neprestane pobuđenosti i pripravnosti reagiramo na podražaje koje prije stresnog događaja nismo zamjećivali. U tom stalnom očekivanju potresa, u napetosti i nemiru koji traje, možemo imati osjećaj da tlo drhti premda potresa u stvarnosti nema. Smatra se da je ovaj fenomen fantomskih potresa vezan uz naš sustav održavanja ravnoteže, čije postavke s iskustvom snažnog potresa i gubitka kontrole stabilnosti i privremene uzdrmanosti našeg sustava ravnoteže, svaki, pa i najmanji podražaj koji djeluje u našoj okolini može izazvati zamišljaj potresa, odnosno fenomen o kojem govorimo – fantomski potres, i to može potrajati i nekoliko mjeseci. U takvim trenucima mnogi otvaraju različite aplikacije o potresima i provjeravaju situaciju i taj čin u nama ponovno može buditi ponavljanje osjećaja nelagode i podsjećanja na iskustvo potresa, što nam je najmanje potrebno. Takve aplikacije najbolje je potpuno izbrisati i naučiti živjeti bez njih i stalnog podsjećanja na ekstremno stresno iskustvo”, objašnjava.

Pozitivan stav

“Izbjegao bih uobičajeno klišeizirano i taksativno nabrajanje savjeta što činiti, a čega je medijski prostor danas prepun. Radije bih citirao nedavno promišljanje svoje uvažene kolegice, psihologinje i prve dopredsjednice Hrvatskog psihološkog društva, Ljiljane Mikuš. Dakle, pokušajmo sagledati što se to dogodilo prošle godine. Zemlja, planet na kojem živimo, radila je ono što radi već milijune godina: podrhtava, trese se, tektonske ploče namještaju se, propadaju i uzdižu na način koji ne možemo dokraja objasniti. Potres je prirodna pojava koja se događala prije nego što su se ljudi pojavili i događat će se, vrlo vjerojatno i poslije. U Hrvatskoj živimo na trusnom području, svjesni da će tlo povremeno podrhtavati i da nitko ne može predvidjeti u kojem će se trenutku to dogoditi. Sve što možemo jest prihvatiti neizbježno, pomoći u saniranju posljedica i pomoći ljudima koji su u potresu stradali te uvesti neke promjene u svoj način života kako bismo bolje pripremljeni i spremniji dočekali eventualne buduće neugodnosti.

I virusi su se pojavili milijunima godina prije nas, nesposobni za samostalan život, na granici živog i neživog, ponovno su krenuli u svjetski pohod kao što to čine gotovo u svakoj ljudskoj generaciji. Ne postoji lijek kojim možemo liječiti Covid-19, kao što ne postoji lijek ni za brojne druge bolesti kojima su uzročnici virusi. Jedino što možemo jest cijepiti se i na taj način razviti antitijela koja će spriječiti pojavu bolesti. Dok to ne učinimo, potrebno je mogućnost zaraze svesti na najmanju moguću mjeru. Promijenili smo dosadašnje navike, posebno neke koje se odnose ne higijenu, zdravlje i sigurnost. Osvijestili smo i činjenicu da stil života prije pandemije nije bio i najbolji mogući životni stil, onaj koji vodi računa o zdravlju i sigurnosti.

Čini se da nam planet na kojem živimo ‘daje do znanja’ da ljudi nisu njegovi gospodari, da ga ne mogu kontrolirati i da mu čak nisu ni posebno važni. Ali ljudi su bića prilagodbe, izvanrednih adaptacijskih sposobnosti i sigurno je da zajedničkim snagama možemo savladati i ove neprilike…”, zaključio je naš sugovornik.

Autor:Daniela Delale/7dnevno
Nedjelja, 28. veljače 2021. u 09:25

ZADNJE VIJESTI

ŽIVJETI S TRAUMOM

BOGAT HRANJIVIM TVARIMA

OJAČAJTE NEPCE I GRLO

Viktor Frankl osnivač iste!

Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article