Indonezija (3): U odajama Predsedničke palate

Indonezija (3): U odajama Predsedničke palate 1Foto: Iz lične arhive

Druga turistička atrakcija u Bogoru je Predsednička palata (Istana Bogor), na severozapadnim obodima Botaničke bašte.

Građena između 1745. i 1750, kao letnja rezidencija holandskog generalnog guvernera Jave, sada je dom predsednika Indonezije tokom sezonskih žega.

Prvi indonežanski predsednik Ahmed Sukarno (1901-1970) je veoma voleo da bude u Istana Bogor dok nije izgubio vlast 1967. Od tada Palata uglavnom nije korišćena. Tek u februaru 2015. je novi i sadašnji predsednik Joko Vidodo premestio kancelariju iz Palate Merdeka u Džakarti u Palatu Bogor.

Istana Bogor je verovatno najatraktivnija zgrada u gradu, a i najveća je među svim predsedničkim rezidencijama. Predsedniku Indonezije su tokom najviše dva petogodišnja mandata na raspolaganju šest rezidencija.

Besprekorni travnjaci Predsedničke palate su puni replika poznatih skulptura, poput male sirene koja sedi na steni, kao i originalna u Danskoj. U palati postoji obimna umetnička zbirka – 448 slika, 216 skulptura i 196 keramika – čijih je 90 odsto prikupio Sukarno. Originalnu istorijsku kolekciju palate opljačkale su japanske i savezničke snage za Drugog svetskog rata, ne ostavljajući ništa osim pet ogledala.

Sukarno, diplomirani arhitekta koji se zvanično osam puta ženio, prikupljao je naročito figure žena. U kolekciji se našla i „Kupačica“, bronzana statua ispred beogradskog hotela Metropol. Sukarno, odsevši u Metropolu ubrzo posle otvaranja 1957, bio je oduševljen statuom i domaćin Josip Broz mu je ispunio želju da ista takva bude i u Istani Bogor.

Decenijama je „Kupačica“ dočekivala goste u glavnoj dvorani palate. Onda su mediji objavili kako je figura dobila haljinu jer, prema zvaničniku palate, tadašnja prva dama Ani Judojono ne voli obnaženost. Kada se ovaj autor raspitivao za statuu tokom posete palati 2013, još za mandata predsednika Judojonoa, saznao je da je sklonjena u magacin.

Od Bogora na putu ka Bandungu, trećem po veličini gradu u Indoneziji, naš mini-bus se peo ka prevoju Punćak. Punćak (što znači Vrh) čija je najviša tačka oko 1.500 metara nadmorske visine, popularno je ime za područje oko vrhova vulkana blizanaca, Gede (2.958 m) i Pangrango (3.019 m). U toj zoni je sedam vulkanskih kratera.

Punćak je još od holandskih kolonijalnih dana poznato planinsko letovalište. Bogati žitelji Džakarte grade vile na brdima sa veličanstvenim vidicima ka Gedeu i Pangrangu i planini Salak, zelenim pirinčanim poljima koja napajaju klokoćući potoci ili plantažama čaja. Dok putovanje traje sporo uskim zavojitim brdovitim putem, drumski prodavci nudeći banane, drugu jeftinu hranu i svakodnevne potrepštine trče pored autobusa ili uskaču u vozilo kad god dodatno uspori da pokupi putnike.

Tokom vikenda i praznika se, zbog mnoštva posetilaca iz Džakarte, formiraju duge kolone vozila koja hrle ka Punćaku. Zato lokalna uprava primenjuje sistem jednosmernih puteva. Iako je Punćak udaljen samo 90 kilometara od Džakarte, ponekad treba pet ili šest sati da se do njega stigne zbog mnoštva vozila i zatvaranja puta radi jednosmernog saobraćaja. Ukoliko imate sreće da stignete kada saobraćaj ide u pravcu u kome ste se namerili, uspeli ste. U suprotnom, možda ćete morati da čekate više od jednog sata na promenu smera.

Original Article