Foto: Poliklinika
Perić – Staničić
Inzulinska rezistencija – sve prisutniji poremećaj u modernom društvu! Evo kako ju prepoznati!
Autor: Daniela Delale
Debljate se? Ponekad imate nagle napadaje slabosti, drhtavice i osjećaja gladi? Smetnje se pogoršavaju nakon obroka? Moguće je da imate inzulinsku rezistenciju!
U mnoštvu rastućih zdravstvenih poremećaja, povezanih s modernim načinom života, prvenstveno pomanjkanjem kretanja, nezdravom prehranom i rastućom pojavom stresa, nalazi se i sve prisutnija inzulinska rezistencija. Riječ je o dosta čestom poremećaju metabolizma ugljikohidrata koji pogađa sve dobne skupine. Zanimljiv je uzrok nastanka inzulinske rezistencije.
Naime, zbog oslabljenog perifernog odgovora na djelovanje inzulina, dolazi do reaktivne hiperinzulinemije (relativnog suviška inzulina u cirkulaciji). Uzrok do kraja nije razjašnjen, no jednim dijelom ga se povezuje s različito izraženom genetskom predispozicijom, tim više ukoliko više članova obitelji boluje od šećerne bolesti tipa 2. Drugim dijelom se uzročno povezuje s općenito lošim životnim navikama poput loše prehrane opterećene prekomjernim unosom ugljikohidrata, nedostatnim kretanjem, a poveznice ima i s utjecajem kroničnog stresa.
“Zbog svoje relativno tihe kliničke manifestacije nije odmah jednostavno prepoznati da se radi o inzulinskoj rezistenciji. Ukoliko je dulje vremena prisutan osjećaj kroničnog umora, prirast na tjelesnoj težini, povremena kratkotrajna lupanja srca (palpitacije), poremećaj menstrualnog ciklusa i mnogi drugi, klinički možemo posumnjati da se radi o inzulinskoj rezistenciji”, pojasnio nam je Božidar Perić, dr.med., spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije iz Poliklinike Perić – Staničić.
U počecima inzulinske rezistencije dominiraju simptomi i znakovi postprandijalne hipoglikemije. Tada još do prirasta na tjelesnoj težini ne dolazi, on nastupa naknadno.
“Ono što bih naglasio, kod pojave inzulinske rezistencije dolazi do pojačanog opterećenja na beta stanice gušterače koje normalno proizvode i luče inzulin. Oslabljeni učinak inzulina na periferiji dovodi i do reaktivne hiperinzulinemije, odnosno relativnog viška inzulina u cirkulaciji, što s vremenom između ostalog dovede do značajnog prirasta na tjelesnoj težini. Dugoročno opterećenje beta stanica gušterače dovodi do postupnog slabljenja njihove funkcije i u jednom trenutku beta stanice ne mogu pratiti dnevne oscilacije glikemije (kod regularne prehrane) s odgovarajućom količinom inzulina i tada dolazi do progresije u šećernu bolest. Ono što šećernu bolest čini “tihim ubojicom” jesu kronične komplikacije do kojih dolazi ukoliko se šećerna bolest ne liječi kako treba. Komplikacije dijelimo na makrovaskuklarne (srčani udar, moždani udar, periferna arterijska bolest) i mikrovaskularne (dijabetička bolest bubrega, dijabetička retinopatija i dijabetička neuropatija)”, naglašava dr. Perić.
Kod postavljene kliničke sumnje u inzulinsku rezistenciju, potrebno je učiniti 2-satni OGTT (eng. oral glucose tolerance test) s određivanjem vrijednosti šećera i inzulina natašte i dva sata nakon ugljikohidratnog opterećenja.
Kod liječenja je važan kontinuitet
Osnova kod liječenja inzulinske rezistencije je promjena životnih navika. Jedan od ključnih poteza u prehrani je smanjenje unosa ugljikohidrata, izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata i prehrambenih sastojaka s visokim glikemijskim indeksom, tvrdi naš sugovornik. Drugi jednako važan korak je uvesti neki oblik tjelesne aktivnosti. Manje je bitno što, kako i s čim krenuti, bitniji je kontinuitet. Ukoliko ove dvije terapijske mjere nisu dale zadovoljavajući rezultat, onda je vrijeme za uvođenje lijekova iz skupine metformina s glavnim ciljem povećanja inzulinske osjetljivosti.
“Neprepoznata inzulinska rezistencija neće nikoga “koštati glave” i s te strane to nije akutno ugrožavajuća bolest. Ono što pati jest kvaliteta života, a zbog značajnog prirasta na kilaži povećan je rizik za kasnije javljanje drugih bolesti poput visokog krvnog tlaka”, upozorava dr. Perić.
Kada se postavi pitanje koliko ljudi u Hrvatskoj ima ovaj poremećaj, odgovor nije jednostavno dati. Naime, teško je procijeniti točnu učestalost inzulinske rezistencije, no uzevši u obzir incidenciju i prevalenciju šećerne bolesti tipa 2 i debljine, posredno se može zaključiti da se radi o dosta raširenom metaboličkom poremećaju. Dr. Perić smatra da tu možda i leži jedan od odgovora na pitanje zašto imamo stalni porast broja osoba sa šećernom bolesti tipa 2, a raspolažemo s nikad boljim terapijskim mogućnostima.
Perić – Staničić
Važno je reducirati unos ugljikohidrata
S obzirom da je jedan od mnogih uzroka inzulinske rezistencije prekomjerni unos ugljikohidrata, to se direktno dovodi u vezu sa sve većom konzumacijom proizvoda od žitarica, a samim time i do pretjeranog konzumiranja pekarskih proizvoda. Radi se o izravnoj posljedici ubrzanog i modernog načina života, gdje premalu pozornost usmjeravamo na kvalitetu prehrane.
“Osobno ne zagovaram nikakve radikalizme u prehrani u bilo kojem pogledu. Ono što s kliničkog stajališta smatram nužnim jest reducirati unos ugljikohidrata, izbjegavati rafinirane ugljikohidrate i prehrambene sastojke s visokim glikemijskim indeksom. Problem debljine ima dosta elemenata interdisciplinarnosti, tako da oko plana jelovnika uvijek savjetujem i konzultaciju s nutricionistom”, savjetuje ovaj liječnik.
Osim prehrane, važno je i dovoljno se kretati. Za one koji se uopće ne kreću, za početak se bitno uopće pokrenuti, bez ikakvog forsiranja, tempo će doći s vremenom.
Kao i kod profesionalnih sportaša, tempiranje forme je stvar dugotrajnog i upornog treninga. Ne preporuča se krenuti naglo u neku aktivnost poput vježbanja u teretani (anaerobni treninzi). Za početak je bitno uvesti redovitu tjelesnu aktivnost. Idealno je vježbati svaki dan po pola sata, a ista se može postupno povećavati prema vlastitom izboru i prema mogućnostima. Ključan je kontinuitet.
Češće se javlja u nekim obiteljima
Kao što smo već spomenuli, za inzulinsku rezistenciju svakako postoji genetska predispozicija. Naprosto šećerna bolest se češće javlja u nekim obiteljima i s te strane gledano, predstavlja pojedinačni rizični čimbenik. Nema govora o nekom klasičnom genetskom nasljeđivanju gdje dolazi do oštećenja nekog gena.
“Ono što bih dodatno htio naglasiti jest da je do 20% trudnoća opterećeno gestacijskim dijabetesom. Inzulinska rezistencija, koja je u podlozi gestacijskog dijabetesa, je zastupljena još i u većim razmjerima. Osim pridržavanja istih preporuka u trudnoći, važno je u odgoju djece dodatno voditi računa o prehrani djece, pogotovo u prevenciji debljine”, kaže dr. Perić.
Uzevši u obzir šarolikost kliničkih manifestacija i njezinu učestalost, definitivno možemo govoriti o rastućem poremećaju. Pogađa sve dobne skupine i njezin porast u učestalosti koincidira s drugim boljkama suvremenog života poput nekvalitetne prehrane preopterećene unosom ugljikohidrata, nedostatne tjelesne aktivnosti, a ni utjecaj kroničnog stresa ne smijemo zanemariti.
Oprezno s hranom tijekom blagdana
S obzirom da su pred nama blagdanski dani, koji sa sobom donose i bogatu blagdansku trpezu, u kontekstu problematike inzulinske rezistencije, ali i općenito zdravlja te prevencije pretilosti, valja podsjetiti na neka pravila kojih bi se bilo dobro pridržavati.
Nemojte se zalijepiti za blagdanski stol, jer to obično završava isprobavanjem svega ponuđenog i impulzivnim prejedanjem, koje naknadno rezultira osjećajem krivnje, upozoravaju iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Nakon faze prejedanja slijedi faza u kojoj osjećamo tromost, težinu i nadutost, često udružene s osjećajem bezvoljnosti, samosažaljenja ili čak depresije.
No ne dopustite da vas hrana spriječi u potpunom uživanju u slasnoj trpezi. Dodajte na svoj blagdanski stol svježe voće, povrće i jela od integralnih žitarica, a ograničite unos pržene i masne hrane.
Ne preskačite doručak, najvažniji obrok u danu, jer konzumiranjem doručka stimulirate pokretljivost crijeva. Izbjegavajte prejedanje kasno navečer i odlazak na spavanje punog želuca.
Nakon (pretjeranog) uživanja u blagdanskoj hrani potrebno je vratiti se uobičajenoj prehrani te jesti laganu i lako probavljivu hranu. A potrebno je i kretati se.
Zima nudi mnoge zanimljive aktivnosti poput klizanja, skijanja, sanjkanja, planinarenja i hodanja šumom. Time jačate imunitet, sretniji ste i zadovoljniji pa vas ni poslijeblagdanska depresija neće zahvatiti tako lako, a višak kilograma još teže.
Autor:Daniela Delale
ZADNJE VIJESTI
DAROVI PRIRODEDesetljećima star recept: Izbacuje mnoge toksine iz crijeva i obnavlja kožu
KONTROLIRAJTE ZDRAVLJEInzulinska rezistencija – sve prisutniji poremećaj u modernom društvu! Evo kako ju prepoznati!
BETA VULGARISJEDITE GA! Ovo povrće pomaže u čišćenju organizma te jača imunitet
DAROVI PRIRODEOGROMNE DOBROBITI KISELOG KUPUSA: Rasol je prirodni lijek za brojne bolesti
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article
