Izrael: Lekovito Mrtvo more

Postoje zapisi da je još od starih, biblijskih vremena nazivano raznim imenima: Slano more, Istočno more, Staro more. Istoričar Flavije iz prvog veka n. e. naziva ga Asfaltnim morem, a u Talmudu, svetoj jevrejskoj knjizi, pominje se kao Slano i Sodomino more. Arapi su ga nazivali Mrtvo more zato što u njemu nije bilo živih organizama zbog koncentracija soli i raznih minerala. Kad je jednom pronađena neka alga, nije se moglo verovati da je opstala.

Ogromni salinitet, čak do 35 odsto, što je u odnosu na okeane (4 odsto) velika razlika, zatim znatne koncentracije kalcijuma, magnezijuma, kalijuma, natrijuma, hlora i drugih soli – učinili su da u vodi ne možete potonuti, već plutati, tako da taj fenomen izaziva interes brojnih turista i pacijenata.

Naročito onih koji imaju probleme sa kožnim bolestima i kostoboljom. Naučna istraživanja su pokazala da su prisutni minerali i crno blato izuzetno lekoviti. Minerali se prerađuju i upotrebljavaju za agrikulturu i druge industrijske namene, posebno one kozmetičke.

Sa komercijalnog stanovišta, Mrtvo more je i te kako živo. Brojni kozmetički proizvodi, sapuni, kreme, maske, razne vrste soli i drugih proizvoda prodaju se u velikim količinama i izvoze po celom svetu. S obzirom na suvu i toplu klimu sezona traje preko cele godine i sve je u ponudi, bilo da je reč o banjskom turizmu ili obilasku ovog čudesnog i jedinstvenog jezera. Boje i svetlost podneblja su toliko raskošne i različite u pojedinom dobu dana, da ovo more uz celu njegovu obalu čine nestvarnim.

Gomile kristaliziranih formi od soli vire iz vode kao svojevrsne skulpture, kao nemi svedoci nekih drevnih vremena i prirodnih procesa.

Mrtvo more je dugo 75 kilometara a široko 15 kilometara, sa dubinom do 400 metara. Podeljeno je između Izraela i Jordana. Danas se nivo vode drastično smanjuje i preti da ugrozi ili potpuno nestane ovo čudo prirode, u čijem se južnom delu, u dolini reke Jordan, nalaze ostaci dva drevna ozloglašena grada iz bronzanog doba, poznata pod imenom Sodoma i Gomora. Oni su mitske metafore za porok i blud. Pominjani su u Knjizi Postanja, Hebrejskoj Bibliji, Novom zavetu i Kuranu.

Uništeni su, navodno, božjom kaznom zbog svojih grehova, a verovatnije u kataklizmi ispod zemlje gde je eksplodirao plin zbog blizine nalazišta nafte. Kataklizmična je i današnja situacija jer čovek grabeći za profitom eksploatiše i uništava prirodne resurse ne mareći za ishod. Druga vrsta zaključka na ovaj kratak osvrt o davno beživotnom jezeru, o nadaleko poznatom Mrtvom moru, verujemo da nije potrebna.

Original Article