Japanka u Rusiji: Ko je uzdržan, a ko strastven

Šta je od toga istina, za Sputnjik otkriva Japanka Naoko Kodama koja u Rusiji živi više od 20 godina. Udata je za Rusa i imaju dvoje dece. Predaje japanski jezik u okviru Japanskog centra kulture na Fakultetu žurnalistike na Moskovskom državnom univerzitetu „Lomonosov“ i uživa u svom poslu.

Kako je sve počelo

Ruskinje na prazniku cveća

Naoko je živela u gradu Saporo u Japanu i studirala ruski jezik na Univerzitetu Hokaido.

„Rusija je za mene bila potpuno nova zemlja, ruska kultura me je privlačila. Što sam više učila i znala, sve su me više interesovali jezik i kultura“, kaže Naoko.

Kada se 1992. godine, preko grupe za ruski jezik u kojoj je studirala, pojavila mogućnost da otputuje u Moskvu i provede mesec dana živeći sa ruskom porodicom, Japanka ju je oberučke prihvatila.

Rusi su se jako dopali Naoko, uvek su joj prilazili na ulici ili u metrou i pitali da li joj treba pomoć. Dobrota i briga Rusa su je duboko dirnuli.

„Ta vrsta pažnje uvek prija“, priznaje uz osmeh Japanka.

Jedanaestogodišnji Svjatoslav i sedmogodišnja Anastazija

Jednostavno volim muža jer je takav kakav je

Kada je shvatila da o Rusiji želi da sazna više, priključila se društvu u okviru kojeg su Japanci mogli da komuniciraju sa Rusima. Jednom prilikom je to društvo organizovalo zabavu na kojoj su se upoznali Naoko i njen budući muž Denis Isajev, koji je tada stažirao na Univerzitetu Hokaido. Vremenom je njihovo prijateljstvo preraslo u ljubav. Sve se dešavalo spontano i prirodno, kaže Naoko.

„Denis je dobar čovek. Uvek sam želela da se udam za čoveka koji će me podržavati u mojim namerama, čak i ako svi ostali budu protiv. Denis je upravo takav čovek. Nacionalnost mi uopšte nije važna. Nije presudno to što je on Rus, već zato što je takav kakav je.“

Manon Masset

Naoko je 1994. godine došla u Moskvu kako bi nastavila svoje školovanje. Upisala je Fakultet ruskog jezika i književnosti na Ruskom univerzitetu prijateljstva naroda. Denis i Naoko su se 1997. godine venčali i do danas žive u Moskvi. Denis radi kao komentator sumo rvanja za ruski kanal „Evrosport“.

Nacionalnost nije važna

Na pitanje koje verovatno mešoviti parovi ne vole: „Kako se vaši prijatelji i vaše porodice nose sa tim što je vaš partner iz druge države?“, Naoko odgovara:

„U mom slučaju niko nije bio protiv. Pre nego što smo se venčali, Denis i ja smo bili u vezi 4 godine i za to vreme sam ga upoznala sa svojom porodicom. On se svima dopao. To što potiče iz druge države i kulture, nikome nije smetalo.“

Deca govore i ruski i japanski

Naoko, doduše, dodaje da postoje određene razlike koje se tiču ishrane. Na primer, pirinač je za Ruse tek dodatak nekom drugom jelu. U Japanu pak ako neko ne pojede pirinač do kraja, to ostavlja vrlo loš utisak. Japanci imaju mnogo veće zahteve u smislu toga šta jedu i kako spremaju hranu.

U globalu, ako se porede odnosi prema braku u ove dve kulture, onda se može reći da u Japanu postoji mnogo veći broj pravila, a u Rusiji postoji veća sloboda u svakodnevnom životu.

„Pa ipak, ne mogu reći da su te razlike tako drastične. Verovatno bi neko želeo da čuje da su naše kulture potpuno različite, ali to nije tako. Nikada u odnosu sa mužem nisam osećala te neke kulturološke razlike. Na kraju krajeva, ljubav je ono što spaja ljude“, dodaje Naoko.

Antuan Dukatel

Uzdržani Japanci i strasni Rusi: Istina ili mit?

Uvreženo je mišljenje da Japanci nisu skloni da pokazuju svoja osećanja u javnosti, dok je u Rusiji potpuno normalno videti parove koji se grle ili ljube na ulici. Naoko komentariše:

„Japanci zaista jesu skromni. Ne ljube se pred drugim ljudima i najviše što mogu da urade u javnosti to je da se drže za ruke. O tome da je neko zaljubljen ili da voli može se kod Japanaca videti u očima. Ipak, ne mislim da to zavisi od mentaliteta nacije, pre mislim da to ima veze sa vaspitanjem. U Rusiji na primer ima ljudi koji se rado grle ili ljube na ulici, ali i ljudi koji nisu spremni to da rade u javnosti.“

Po mišljenju Naoko, Japanci su praktičniji od Rusa jer kada pozovu devojku na sastanak oni tačno sve isplaniraju i uvek znaju kuda će sa svojom izabranicom ići i šta će raditi. Sa druge strane, Naoko je primetila da devojke u Rusiji vole kada im se poklanja cveće, a priznaje da i ona sama to voli. Japanke pak nekako racionalnije gledaju na to i smatraju da je sa buketom cveća nezgodno šetati se po gradu. U celini, Rusi i Japanci su, smatra Naoko, zapravo slični, posebno danas kada je sve više uobičajeno da oba pola ravnopravno učestvuju u održavanju doma.

O vaspitavanju dece

Naoko i Denis imaju dvoje dece — sina Svjatoslava od 11 i kćerku Anastaziju od sedam godina. Deca rastu u mešovitom braku i zato govore dva jezika. Sa ocem i bakom deca razgovaraju na ruskom, a sa majkom samo na japanskom. Međusobno deca govore japanski. To pravilo važi čak i kad je cela porodica za stolom.

Kinseki turisti ispred Crkve spasa na krvi u Sankt Petrburgu

„Mi slavimo i ruske i japanske praznike, pa tako, na primer, 3. februara slavimo Secubun, a u proleće Uskrs kada bojimo jaja i idemo u crkvu“, govori Naoko i nada se da njena deca neće osećati bilo koju vrstu diskriminacije.

„Decu učim da budu dobri ljudi. Želim da cene čoveka, a ne njegovo poreklo ili nacionalnu pripadnost. Zato činim sve kako bi oni postali pametni, a ne površni ljudi“, kategorična je Naoko.

Strpljenje je jemstvo uspeha

Naoko za kraj govori šta je tajna uspeha opstanka mešovitih parova:

„Neophodno je strpljenje i umeti praštati. U principu, to važi apsolutno za svaki brak, ne samo mešoviti. Ako je vaša ljubav prava, onda je sve moguće i sve teškoće se mogu podneti i prebroditi.“