Kašalj

ašalj je najčešći simptom zbog koga pacijenti odlaze na pregled kod lekara. Kašalj inače predstavlja odbranbeni refleksni mehanizam kojim se odstranjuje sekret i strana tela iz disajnih puteva. Međutim može da prati niz različitih akutnih i hroničnih oboljenja, ukoliko postane neefikasan, ekcesivan i stalan može u velikoj meri da utiče na kvalitet života pacijenta i da dovede do mnogih komplikacija.

Kašalj može da bude započet voljnim ili refleksnim putem. Stimulacija receptora za kašalj može da bude zapaljenska, mehanička, hemijska i termalna.

Zapaljensku stimulaciju koju izaziva – otok i proširenje krvnih sudova sluzokože disajnih puteva – javlja se kod zapaljenja grkljana-larngitis, bronhija-bronhitis, zapaljenja pluća, lokalizovanih gnojnih kolekcija u plućima, bronhijalne astme.

Mehanički nadražaj receptora za kašalj nastaje udisanjem različitih čestica npr. prašine, kompresije vazdušnih puteva, koja može da bude spoljašnja (proširenja aorte, lokalizovanih zapaljenja poput tuberkoloze, tumori pluća i unutrašnji-karcinom bronha, strana tela kontrakcije glatkih mišića tokom napada astme.

Udisanje iritantnih gasova npr dim cigarete, hemijskih isparenja, hemijskim putem dovode do nadražaja receptora. Udisanjem toplog ili hladnog vazduha dolazi do termalne stimulacije receptora za kašalj.

Ukoliko duže traje kašalj postaje štetan i može da dovede do iscrpljivanja organizma. Procena dužine trajanja kašlja predstavlja prvi korak u sužavanju liste njegovih mogućih uzroka. Može biti akutan – traje manje od tri nedelje, subakuan – traje između 3 i 8 nedelja i hroničan kašalj koji traje duže od 8 nedelja.

Najčešći uzroci akutnog kašlja su: infekcije gornjih disajnih puteva kao što su nazeb, prehlada i akutno bakterijsko zapaljenje seinusa, veliki kašalj, pogoršanje htoničnr opstruktivne bolesti pkuća – HOBP, koja obuhvata opstruktivni bronhitis i emfizem pluća, alerijska kijavica.

Virusne infekcije gornjih disajnih puteva su najčešći uzročnici akutnog kašlja. Nazeb predstavlja akutni zapaljenski proces sluzokože nosa, pacijentu je zapušen nos, može biti i bez povećane temperature – ona je obično između 37,2 i 37,5 stepena celzijusa, suzenjem očiju, iritacijom oćiju i grla, grloboljom i opštom malaksalošću. Pored kašlja fizikalan nalaz na plućima normalan. Akutna kijavica može biti i alergijska, vazomotorna i ona koja prati grip.

Hroničan kašalj je dugotrajan kašalj gde se rutinskom dijagnostičkom procedurom ne može otkriti njegov uzrok. Detaljnim pregledima se otkriva njegov glavni uzrok od kojih je u preko 90% slučajeva varijanta astme sa suvim kašljem, GEARD – gastroezofagealna refluksna bolest i sindrom slivanja sekreta niz zadnji zid jednjaka. Ostali uzroci mogu da budu pušenje, iritansi iz spoljašnje sredine, hronični bronhitis, kao i manje česti uzroci – zastojna srčana slabost, karcinom pluća ili jednjaka, sarkoidoza, tuberkuloza, strano telo u disajnim putevima, psihogeni ili TIC kašalj.

Osobe sa varijantom astme sa suvim kašljem naješće nemaju prethodno dijagnostikovanu astmu, trajanje kašlja traje bar tri ndelje, nemaju ostale simptome astme kao što su stezanje i sviranje u grudima,nedostatak vazduha, imaju normalne nalaze na fiziološkom pregledu i normalne vrednosti parametara plućne funkcije, dobro reaguju na antiasmatičnu terapiju.

Sindrom slivanja sekreta niz zadnji zid ždrela čini da se pacijenti osećaju kao da im se nešto stalno sliva niz grlo, mogu da osećaju čestu potrebu za nakašljavanjem, imaju gušobolju a nos im je zapušen i curi.

Gastroezofagijalna refluksna bolest je čest uzrok hroničnog kašlja koji može da bude i jedini simptom. Nastaje usled vraćanja želudačne kiseline u jednjak i grlo. Pacijenti često imaju gorušicu i kašalj kao i kiseo ukus u ustima. Refluks želudačne kiseline je izraženiji u ležećem položaju pa je potrebno izbegavati jelo makar dva sata pred spavanje. Lekovi koji pomažu u ovakvim slučajevima su antacidi koji neutrališu želudačnu kiselinu i blokatori želudačne kiseline ( omeoprazol, lansoprazo, pantoprazol).

Specifična terapija kašlja podrazumeva eliminaciju njegovog uzroka (npr. infekcije), dok nespecifična – simptomatska terapija obuhvata primenu antitusika. Po pravilu, antitusicima se leči samo neproduktivan, suv kašalj koji smeta pacijentima dok se kod vlažnog kašlja uglavnom primenjuju lekovi za stimulaciju iskašljavanja – ekspektoransi i sekretolitici.