Koliko je bezbedna genetski modifikovana (GM) hrana

Skoro se već čitavu deceniju, proizvodi genetski modifikovana hrana. GM hrana preuzima primat sa 75%, preradjene hrane koja ima neke komponente GM u Americi uključujući hranu kao što je: ulja za kuvanje, konzervirane cerealije, mlečni proizvodi i svi proizvodi koji u svom sastavu imaju soju ili kukuruz. 80% soje i kukuruza koji se gaje u Americi su genetski modifikovani varijeteti.

Genetski modifikovani organizmi se mogu definisati kao organizmi u kojima je genetski materijal (DNK) izmenjen na veštački način. Tehnologija kojom se to postiže se često naziva moderna biotehnologija, genetska tehnologija, rekonbinujuća DNK tehnologija ili genetski inženjering. Ovom tehnologijom je takođe moguće selektovani gen iz jednog organizma uneti u drugi, takođe među vrstama koje nisu srodne.

Proizvodnja i prodaja genetski modifikovane hrane se razvila zbog prednosti koje ima i za proizvođače i za kupce. Proizvodi su jeftiniji, trajniji i veće nutricionalne vrednosti. Što se proizvođača tiče GM usevi su otporni prema biljnim bolestima koje izazivaju insekti ili virusi i imaju veću toleranciju prema biljnim pesticidima. Cilj je bio da se eliminiše korišćenje pesticida i postigne produktivnija i jeftinija proizvodnja. Otpornost ovih biljaka na insekta je postignuta tako što im je usađen gen za proizvodnju toksina iz bakterije Bacillus thuringiensis. Ovaj toksin se inače koristi kao insekticid u poljoprivredi i nije štetan za ljude. Otpornost na viruse je postignuta korišćenjem nekih gena iz virusa koji inače izazivaju biljne bolesti i otpornost na herbicide je postignuta korišćenjem gena iz bakterija otpornih na herbicide.

Kakvi su mogući ngativni efekti genetski modifikovane hrane na ljudsko zdravlje?

Dok neki eksperti smatraju da bi genetski modifikovana hrana mogla jednog dana da služi u prevenciji nekih bolesti kao što je kancer ili osteoporoza, kritičari tvrde da GM hrana može da prouzrokuje ozbiljne probleme sa zdravljem.

Do sada je utvrđeno da GM hrana može da ima: (a) direktno negativan efekat na ljudsko zdravlje – može da izazove toksičnu reakciju, (b) tendenciju da izazove alergijsku reakciju, (c) sadrže komponente sa toksičnim svojstvima, (d) negativne efekte vezane za nestabilnost gena unetog u biljku, (e) lošiju hranjivu vrednost vezanu za genetsku modifikaciju.

Zabeleženi slučajevi:

Najveća japanska hemijska kompanija Showa Denko je 1994 godine platila 2 biliona $ oštete američkim građanima od kojih je na desetine umrlo a nekoliko stotina obolelo zbog genetski promenjene verzije L-tryptophan.

1996 godine konpanija Pioneer Hi-Bred je gen iz brazilskog oraha inplantirala u soju. Inače brazilski orah kod nekih osoba izaziva jaku alergijsku reakciju pa mogu da upadnu u anafilaktički šok koji može da se završi smrću. Na svu sreću testovi izvršeni na životinjama su dokazali da ova soja može da izazove alergijsku reakciju i povučena je sa tržišta pre nego što se desio i jedan smrtan slučaj.

1994 g.,FDA je odobrila kompaniji Monsanto’s rBGH da genetski proizvodi hormon rasta koji je ubrizgavan kravama iako su naučnici upozoravali da će on 400-500% povećati rizik kod ljudi koji su konzumirali mleko i mlečne proizvode od ovih krava od raka dojke, prostate i debelog creva. Tvrdnja je kasnije i dokazano eksperimentima na pacovima.

Nekoliko drugih GM proizvoda koriste herbicide koji su poznati kao karcinogeni kao što je bromoxynil korišćen kod genetski izmenjenog pamuka, glufonsinat korišćen kod genetski modifikovane soje i kukuruza. Prema istraživanju naučnika Sharyn Martin zahvaljujući fragmentima strane DNA koje se potpuno ne razgrade u procesu varenja se absorbuju u krvotok i potencijalno mešaju sa normalnom DNK, što može izazvati brojne autoimune bolesti.