Međusobno dejstvo hrane i lekova

Odavno je poznato da su određeni lekovi u međudejstvu sa hranom i obrnuto – da određene namirnice i nutrijenti utiču na delotvornost pojedinih lekova. Amfetamini utiču na gubitak apetita, ili smanjena apsorpcija tetraciklinskih antibiotika koju uzrokuju mlečni proizvodi i druge namirnice bogate kalcijem.

Svaki lek je otrov, u zavisnosti od doze. Paracelsus.

Učinak specifičnih međudejstava hrane i lekova je različit za svaku osobu, a u zavisnosti od doze leka, sastavu obroka, dobi, polu, građi tela i i zdravstvenom statusu pojedinca. Konzumacija alkohola i pušenje takođe mogu pridoneti pojavi interakcija. Osobe koje su najpodložnije interakcijama su osobe starije životne dobi, deca i adolescenti, loše uhranjene osobe i hronični bolesnici.

Posebno su ugrožene skupina osobe starije starije od 65 godina, budući da moraju da uzimaju celi niz propisanih lekova a često koriste i lekove koji se kupuju bez recepta. U poodmakloj dobi često dolazi i do slabljenja funkcije bubrega i jetre što uzrokuje slabije varenje i eliminaciju lekova iz organizma starijih osoba. Kao rezultat te pojave, lekovi se duže zadržavaju u organizmu i imaju jače dejstvo nego što je potrebno. Naučnim studijama dokazan je smanjen nivo vitamina B grupe, vitamina C i A u grupi ljudi od 65 do 93 godina, što se, uz neadekvatnu ishranu, velikim delom može pripisati interakcijama lekova i nutrijenata. Vrste interakcija

Postoji nekoliko vrsta interakcija između lekova i hrane. Neke interakcije se temelje na uticaju hrane na terapijski učinak leka. U drugačijem slučaju, lek izvršava svoju medicinsku misiju, ali se pritom upliće u metabolizam i sposobnost tela da koristi nutrijente što može voditi ka pojavi deficita u ishrani. Mnogi lekovi i njihove kombinacije utiču na apetit, a njihova učestala uporaba može pro uzrokovati pothranjenosti.

Kad hrana menja učinak leka

Lekovi koji se uzimaju oralno prolaze kroz jednjak i stižu do želutca gdje bivaju u potpunosti ili delimično razgrađeni. Kroz sluznicu tankog creva lekovi se apsorbuju u krvotok,a deo koji se ne apsorbuje, kroz debelo crevo završava u fecesu.

Lek koji se apsorbuje putuje krvotokom do jetre, gdje se razgrađuje uz pomoć jetrinih enzima. Nemetabolizirani lekovi i njihovi razgradni produkti sprovode se kroz krvotok do organa i ćelija u kojima je potrebno njihovo delovanje.

Tokom čitavog puta leka kroz organizam može doći do izvesne interakcije između hrane i leka. Čak i tempiranje i sastav obroka može znatno utiecati na brzinu pražnjenja želutca,a time i na apsorpciju leka. Masna hrana usporava pražnjenje želutca, što uzrokuje duže zadržavanje leka i duže izlaganje želudačnoj kiselini. Ovo dejstvo može dobro da deluje na iskorišćenje nekih lekova, dok nekim lekovima (npr. antibioticima) ne pogoduje intenzivna razgradnja, jer se tada umanjuje njihovo delovanje.

Kad lek utiče na nutrijente

Prisustvo hrane ili dodataka ishrani u sistemu za varenje može može imati međusobno dejstvo sa apsorpcijom leka, a isto tako i lek može ometati apsorpciju nutrijenata. Najbolji primjer je preterana upotreba laksativa koji ubrzavaju prolazak crevnog sadržaja kroz sistem za varenje što onemogućuje adekvatnu apsorpciju nutrijenata, posebice vitamina A, D, E i K.

Uticaj leka na apetit

Mnogi lekovi mogu prouzrokovati pothranjenosti, budući da utiču na unos hrane. Lekovi mogu utiecati na apetit, menjati osećaj ukusa i mirisa, smanjiti izlučivanje sline ili izazvati mučninu i povraćanje. Lekovi poput amfetamina uzrokuju gubitak apetita, dok druge vrste lekova mogu stimulisati apetit što prouzrokuje neželjen porast telesne mase (npr. lijek protiv alergije – hismanal).