Ako ste ikada osjetili jezivu prisutnost u prostoriji kada ste bili sami, zasigurno niste jedini.
Istraživanja sada pokazuju da takvo “nadnaravno” iskustvo možemo razumjeti koristeći znanstvene modele uma, tijela i njihova međusobnog odnosa.
Jedno od najvećih istraživanja o toj temi provedeno je još 1894. godine. Društvo za psihološka istraživanja (SPR) objavilo je svoj popis halucinacija, anketu među više od 17.000 ljudi u Velikoj Britaniji, SAD-u i Europi. Zaključeno je da se takva iskustva događaju prečesto da bi bila posljedica slučaja (jedan od svakih 43 ispitanika).
Ljudi prestravljeni prizorima snimljenim u tijelu čovjeka: ‘Ovo će me proganjati i u snovima’
Mnogi od izvještaja koje je SPR prikupio zvuče kao hipnagogija: halucinacijska iskustva koja se događaju na granicama sna. Predloženo je da neka religijska iskustva zabilježena u 19. st. imaju osnovu u hipnagogiji.
Neobična povezanost
Osjećaj prisutnosti ima posebno snažnu vezu s paralizom u snu, koju je iskusilo oko 7% odraslih barem jednom u životu. Istraživanja ukazuju na to da više od 50% ljudi s paralizom u snu prijavljuje osjećaj prisutnosti.
Kulture diljem svijeta imaju svoje priče o noćnim prisutnostima ,od portugalskog “malog fratra s probodenom rukom” (fradinho da mão furada) koji je mogao prodrijeti u snove ljudi, do bića zvanog Ogun Oru naroda Yoruba u Nigeriji, za kojeg se vjerovalo da potječe od uroka.
Hrvatu u tri ujutro uletjela u sobu, i dalje ne vjeruje: Javili se i drugi sa sličnim iskustvom
No zašto bi iskustvo poput paralize stvorilo osjećaj prisutnosti? Neki istraživači su se usredotočili na specifične karakteristike buđenja u takvoj neobičnoj situaciji. Većina ljudi doživljava paralizu sna zastrašujućom, čak i bez halucinacija.
Godine 2007., istraživači sna J. Allen Cheyne i Todd Girard zaključili su da kada se probudimo paralizirani i ranjivi, naši instinkti čine da osjetimo prijetnju pa naš um ispunjava tu prazninu. Ako smo plijen, mora postojati i grabežljivac.
Drugi je pristup ispitati zajedničke karakteristike osjećaja prisutnosti tijekom paralize sna. Istraživanja tijekom posljednjih 25 godina pokazala su da takvi osjećaju nisu samo redoviti dio hipnagogijskog spektra, već se javljaju i kod Parkinsonove bolesti, te iskustava bliske smrti i tuzi. To sugerira da vjerojatno nije riječ o fenomenu specifičnom za san.
Kako prevariti mozak?
Znamo iz neuroloških studija slučaja i eksperimenata sa stimulacijom mozga da osjećaji prisutnosti mogu biti izazvane tjelesnim znakovima.
Primjerice, 2006. godine neurolog Shahar Arzy i njegovi kolege stvorili su “sjenoviti lik” koji je doživjela žena čiji je mozak električno stimuliran u lijevom temporoparietalnom spoju (TPJ). Lik je izgledao kao žena, a TPJ je kombinirao informacije o našim osjetima i našem tijelu.
Niz eksperimenata iz 2014. godine također je pokazao da ometanje osjetilnih očekivanja čini da se osjećaj prisutnosti javlja kod nekih zdravih ljudi, npr. kada vas istraživači prevare da osjećate kao da dodirujete vlastita leđa, sinkronizirajući vaše pokrete s robotom koji je izravno iza vas.
Naš mozak razumije tu sinkronizaciju tako da zaključuje da mi sami stvaramo tu senzaciju. No kada se ta sinkronizacija prekine, tako da dodiri robota nisu sinkronizirani, ljudi odjednom mogu osjetiti kao da je prisutna druga osoba – duh u stroju. Promjena osjetilnih očekivanja situacije stvara nešto poput halucinacije.
Tek smo na početku istraživanja
Taj logički zaključak može se primijeniti i na situaciju poput paralize sna. Sva naša uobičajena saznanja o našem tijelu i osjetilima poremećena su u tom kontekstu pa možda i nije iznenađujuće da možemo osjećati da je netko “drugi” s nama.
Možda ćemo osjećati kao da je prisutnost tuđa, ali zapravo smo to mi.
“Unatoč stoljetnim korijenima, znanost o osjećaju prisutnosti tek je započela. Na kraju, znanstvena istraživanja mogla bi nam dati jedno sveobuhvatno objašnjenje ili bi mogli biti potrebni različiti teorije za objašnjenje svih ovih primjera osjećaja prisutnosti”, zaključuje psiholog Ben Alderson-Day sa Sveučilišta u Durhamu (Engleska, UK), autor lanjske studije na tu temu.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
