Moderni čovek loše zube može zahvaliti – kuvanju

Sledeći put kada sednete za sto, razmislite o ovom: Istraživanja pokazuju da su razvoj kuvanja i prerade hrane možda glavni razlog zašto ljudi imaju najgore zube u životinjskom carstvu.

Ljudska vilica i zubi smanjili su se od vremena kada su zemlju naseljavali praljudi. Njihove isturene čeljusti nama možda ne izgledaju privlačno, ali njihovi zubi bili su bolje razmešteni. Naši su zubi manji, ali su još uvek smešteni u malim, često iskrivljenim čeljustima. Za razliku od drugih sisavaca, naši treći kutnjaci često uopšte ne izrastu jer za njih nema mesta u čeljusti. Antropolog sa univerziteta George Washington Peter Lucas kaže da u ustima modernog čoveka – vlada nered.

To je zapravo postalo pravilo. Zubi nisu u pravom položaju, često su iskrivljeni, pa treba pomoć zubara. U vilici nema dovoljno mesta za zube, a bolesti zubnog mesa su učestale.

Profesor Lucas smatra da je za ovakvu situaciju kriv izum kuvanja i drugih metoda za pripremu hrane, kao što su rendanje i seckanje. To čini naše obroke znatno ukusnijim i mekšima od hrane koju naši rođaci primati jedu u divljini. Kuvanje i drugo pripremanje hrane, rekao je na nedavnoj konferenciji u Washingtonu, koštalo nas je – zdravih čeljusti.

Tehnike pripremanja hrane, koje smanjuju veličinu zalogaja vrlo su brzo dovele do smanjenja prednjih zuba i vilice. Smanjili su nam se i kutnjaci, jer je hrana mekša. To sve se nije dogodilo istovremeno. Prednji zubi smanjuju se brže od zadnjih, što uzrokuje gužvu, objasnio je.

Bernard Wood, takođe antropolog sa univerziteta George Washington, slaže se da se moderni čovek prilagodio mekoj hrani. Takođe ističe, međutim, da je moderni čovek opstao, dok su njegovi preci s jačim vilicama i zubima izumrli.

Upravo ono što nam je omogućilo da opstanemo uprkos malim zubima je ono što je dovelo do problema u rasporedu zuba u vilici. Da danas izgubimo znanje kuvanja, ne bismo više opstali s našim malim zubima, kaže profesor Wood.

Peter Ungar sa univerziteta iz Arkansasa proučava zube fosila da bi doznao više o razvoju ishrane modernog čoveka. Uz pomoć laserskog skenera i mikroskopa, profesor Ungar sastavlja trodimenzionalne karte na kojima se vidi istrošenost zuba, što mu, kako kaže, pomaže da otkrije što su naši preci jeli.

Životinje koje jedu lišće i sličnu tvrdu hranu, obično imaju ogrebotine na gleđi zuba. Primati koji jedu tvrdu, lako lomljivu hranu imaju udubljenja u gleđi koja nastaju dok zubi drobe i melju hranu, kaže naš sugovornik.

Oslanjajući se na lasersku dentalnu topografiju, profesor Ungar se nada da će otkriti razlike u načinu ishrane između raznih ranih primata i naših predaka