Ilustracija/iStock
Moždani udar je prvi uzrok invalidnosti u Republici Hrvatskoj i drugi uzrok smrtnosti!
Autor: Zlatko Govedić
Moždani udar je stanje koje nastaje uslijed prekida opskrbe krvi određenog dijela mozga. Poslijedica toga je oštećenje moždanog tkiva i funkcija kojima upravlja oštećeni dio mozga.
Kako bi mozak uredno funkcionirao, potrebna mu je kontinurana opskrba kisikom i hranjivim tvarima putem krvi. Ta se opskrba odvija putem arterija, krvnih žila koje vode krv iz srca prema mozgu. Zbog moždanog udara u zahvaćenom dijelu mozga dolazi do prekida protoka krvi zbog čeka živčane stanice za nekoliko minuta odumiru. Dugo se vjerovalo da ne postoji mogućnost oporavka oštećenih živčanih stanica u mozgu, no danas je razvijen znanstveni stav o tzv. neuroplastičnosti mozga. Taj termin označava sposobnost reorganizacije živčanih stanica mozga i prilagodbu na promjene u okolini nastale uslijed ozljede ili bolesti.
Ovisno o načinu prekida protoka krvi postoji nekoliko oblika moždanog udara:
Ishemijski moždani udar nastaje zbog začepljenja krvne žile putujućim krvnim ugruškom ili putujućim aterosklerotskim plakom (naslagama masti na stijenkama žila) –embolijski tip. Ako se začepljenje formira na jednom mjestu unutar arterije koja opskrbljuje krv za mozak, ovaj tip udara je trombotički tip.
Hemoragijski moždani udar nastaje zbog puknuća krvne žile koja izljeva krv u mozak. Ovaj tip udara najčešće je uzrokovan moždanim aneurizmama (otekline na moždanim krvnim žilama), i visokim krvnim tlakom koji oslabljuje krvne žile. Ako puknuta žila krvari u mozak radi se o intercerebralnom hematomu. Ako krvna žila pukne blizu površine mozga i krv se izlije u likvorski prostor izvan mozga dolazi do povećanog pritiska na mozak i oštećenja moždanih stanica i radi se o subarahnoidalnom krvarenju.
Povodom Svjetskog dana moždanog udara, razgovarali smo s Mašom Ožegović, tajnicom Udruge Moždani val.
Kako je danas živjeti s moždanim udarom, u usporedbi s proteklim godinama/desetljećima? Koliko je medicina napredovala i kako se liječe tegobe?
Doživjeti danas moždani udar i prije 20-ak godina nije isto, jer je medicina napredovala. Osim što je, protekom vremena, veće znanje o funkcioniranju mozga, napredovale su i metode liječenja moždanog udara. Trenutačno se primjenjuju tromboliza ( otapanje krvog ugruška) i tromboektomija ( mehaničko uklanjanje krvnog ugruška) a razmatraju se neuroprotektivni lijekovi u cilju očuvanja moždanih stanica nakon moždanog udara, kao i neke druge, manje invazivne, metode liječenja.
Život s moždanim udarom, je teži, što su psihofizičke posljedice udara veće, i to ne samo za oboljelog već i za njegovu obitelj i bližnje. Naš zdravstveni sustav ne pruža nažalost dovoljno potrebne podrške tako da postoje brojne poteškoće od faze liječenja do rane i kasne rehabilitacije, odnosno sveukupnog života koji slijedi nakon izlaska iz bolnice. No, i u tom segmentu je generalno dostupno sve više informacija i porast razine svijesti o moždanom udaru zahvaljući organizacijama, ustanovama, pojedincimai medijima koji se trude pričati o važnosti prevencije, liječenja i rehabilitacije moždnog udara.
Ima li pravog lijeka za moždani udar?
Lijek za moždani udar ne postoji. Barem ne do ovog trenutka. Nema te „čarobne tablete“ koju možemo popiti, ako nastanu simptomi, i tako spriječiti daljnje razvijanje moždanog udara ili vratiti vrijeme u nazad i poništiti oštećenja koja su nastala. No, postoji toliko toga što možemo poduzeti, a tiče se prevencije, kao što možemo i trebamo biti uporni u procesu rehabilitacije u cilju poboljšanja stanja, tako da je bolje i važnije o tome pričati. Primjerice, samo su 3 rizična faktora na koja ne možemo utjecati u životu a to su dob, spol i nasljedni faktori. Na barem 7 faktora možemo svjesno utjecati a tiču se kontrole tlaka, šećera i masnoća u krvi, konzumacije alkohola i cigareta, prirodne i zdrave ishrane te redovite i godinama prilagođene, tjelesne aktivnosti. Sve od navedenog je u domeni invididualne regulacije i utjecaja.
Može li osoba svojim stilom života utjecati na sprječavanje moždanog udara ili pak ublažavanje tegoba? Što preporučujete ljudima?
Način života koji odaberemo, sve što unosimo u organizam tj. „ gorivo“ za naše tijelo, odabrana radna i životna okolina, čak i način razmišljanja i percepcije okoline i događaja utječe na našu zdravstvenu ravnotežu. Naše tijelo je iznimno složen i precizan mehanizam kojeg čini niz procesa i koje je u stanju puno toga pretrpjeti od onog što mu (ne) dajemo. Kada pretjerano izađemo iz ravnoteže, a granica je za svakog različita, tijelo će upaliti signalne lampice alarma i dati nam do znanja da nešto nije u redu. I to je dobra stvar, no pitanje je možemo li to prepoznati i što ćemo učiniti u tom slučaju.
Za sprečavanje moždanog udara najvažnija je prevencija u području faktora na koje možemo utjecati a , kao što sam prethodno spomenula, takvih je više nego onih koji su izvan našeg utjecaja. Smanjiti poteškoće koje su rezultat moždang udara možemo pravovremenom, individualno prilagođenom i kvalitetnom sveobuhvatnom rehabilitacijom. Pod tim se podrazumijeva suradnja i djelovanje ( rad) s educiranim stručnjacima u neurorehabilitaciji: fizioterapeutima, radnim terapeutima, logopedima i psiholozima za provedbe terapije te liječnicima za potrebe provedbe kontrolnih pregleda i regulacije medikamentne terapije, odnosno nadzora tijeka liječenja i rehabilitacije.
Važno je i znati prepoznati simptome moždanog udara na vrijeme jer se tako mogu sprečiti teže posljedice. Simptomi moždanog udara se označavaju kraticama (engl.) F-A-S-T tj (hrv.) G-R-O-M, pri čemu je G kao govor (otežan i nerazumljiv); R kao ruke (jedna ruka je slaba i “pada”); O kao oduzetost ( lice asimetrično, jedna strana “visi”); M kao minute unutar kojih odmah morate nazvati Hitnu pomoć.
Tko je u rizičnoj skupini?
U rizičnoj skupini su osobe kod kojih su prisutni faktori rizika. Faktori rizika za nastanak moždanog udara su obuhvaćeni poremećajima kardiovaskularnog sustava poput povišenog tlaka, šećera ili masnoća u krvi, zatim fibrilacije atrija, stenoze karotida, ateroskleroze. Pušenje, pretjerana tjelesna težina i nedovoljno kretanje, pretjerana konzumacija alkohola, energetskih napitaka i korištenje droga i sličnoh supstanci neki su od najčešćih uzroka nastanka moždanog udara. Što je više faktora rizika istovremeno prisutno, to je veća mogućnost nastanka moždanog udara.
Što je oboljelima u Hrvatskoj potrebno kako bi lakše živjeli?
Potreban im je pravovremeni, dobro organiziran sustav podrške, jedinstven i jednak na području cijele države, od trenutka nastanka simptoma, preko liječenja do naknadne rehabilitacije (izvankućne i kućne), te finalne resocijalizacije.
Nažalost, naš zdravstveni sustav u ovom trenutku ne pruža dovoljno podrške u navedenim segmentima. To je veliki problem koji bi trebalo sustavno rješavati, i to ne samo na nivou djelovanja neprofitnih organizacija, jer će inače razmjer posljedica biti velik, a pritom će najveći trošak biti za zdravstveni sustav, zbog troškova liječenja i rehabilitacije, i za gospodarstvo i društvo zbog povećanja broja neproduktivnog stanovništva.
Oporavak i život nakon moždanog udara, koji za posljedicu ima neki oblik invaliditeta, zahtjeva cjeloživotnu rehabilitaciju. Ona bi trebala početi već u bolnici, nakon stabilizacije stanja što predstavlja tzv. ranu fazu, te se nastaviti odmah po otpuštanju iz bolnice, bilo da se radi u kućnim ili izvan kućnim uvjetima. Pacijenti uglavnom moraju dugo čekati na slobodan termin za stacionarnu rehabilitaciju u toplicama, a često usluga u toplicama nije adekvatna i prilagođena potrebama bolesnika. Fizikalna terapija u kući tzv. patronaža je također usluga koja se čeka tjednima a ponekad i mjesecima nakon što oboljeli stigne u kućne uvjete. I sve te zdravstvene usluge imaju određeni rok u kojem se provode (nekoliko dana ili tjedana), a zatim je oboljeli opet prepušten sebi, tj, obitelji na snalaženje.
Mogućnost resocijalizacije i npr. povratka na posao nakon moždanog udara je individualna i ovisna o stupnju funkcionalnog oštećenja osobe. Uglavnom su rijetki slučajevi povratka na posao nakon nastanka većeg invaliditeta iz jednostavnog razloga što osobe više nisu fizički u mogućnosti raditi svoj prijašnji posao. Poslodavci rijetko kad izlaze u susret u smislu prilagodbe radnog mjesta (ne)mogućnostima takve osobe, a često postoje i druge prepreke, poput oštećenja vida, smanjenja kognitivnih sposobnosti, smanjene sposobnosti pamćenja, razumijevanja, smanjene orijentacije u vremenu i prostoru te otežanog govora, što uvelike sužava raspon poslova u kojima bi osoba nakon težih posljedica moždanog udara mogla funkcionirati.
Treba naglasiti da će oboljelom od svega biti uvijek najvažnije razumijevanje i podrška obitelji tj. onih osoba do kojih mu je stalo i koje su u neposrednoj blizini. Zato je važno i da obitelj bude uključena u proces rehabilitacije i da dobiju potrebnu podršku, jer iako će oboljeli nositi teret posljedica moždanog udara, teret obitelji bit će još teži.
Autor:Zlatko Govedić
ZADNJE VIJESTI
BROJNI SU FAKTORI RIZIKAMoždani udar je prvi uzrok invalidnosti u Republici Hrvatskoj i drugi uzrok smrtnosti!
'TERAPIJA JE DOSTUPNA'Psorijaza je znatno više od promjena na koži! Ta sustavna upalna bolest zahvaća i druge organe
ZDRAVLJE IZ TANJURA SVAKI TREĆI HRVAT UMIRE OD RAKA! Domaći onkolozi otkrivaju što jedu da bi ga spriječili: Jedna namirnica svima se nalazi na jelovniku
ALARMANTNONAKON 20 GODINA PADANJA BROJKI: Zdravstveni djelatnici u panici, opet raste broj pušača
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article
