Nameštanje želuca – postupak, rezultati, iskustva i cena

Iako se varenje minimalne količne ugljenih hidrata događa u ustima, hemijski proces varenja se, zapravo, u najvećoj meri odvija u želucu. Ekspanzijom alimentarnog kanala koji leži odmah ispod ezofaga (jednjaka), želudac povezuje prvi deo tankog creva za jednjak i relativno je fiksiran na mestu duodenalnih i ezofagealnih krajeva.

Međutim, bez obzira na tu fiksiranost, želudac je veoma aktivna struktura, koja kontrahuje i konstantno menja svoj položaj i veličinu. Ove kontrakcije pružaju mehaničku podršku varenju. Prazan želudac je veličine pesnice, ali se može rastegnuti toliko da može da primi oko 4 l hrane ili tečnosti, tj. da bude 75 puta veći nego kad je prazan.

Potom, može vrlo lako da se vrati na veličinu i zapreminu istu kakva je bila kad je bio prazan. Iako možemo misliti da veličina želuca ima veze sa tim koliko hrane ta osoba može da konzumira, telesna težina zapravo nema veze sa veličinom želuca.

Popularna kultura ima tendenciju da želudac smatra mestom gde se dešava celokupno varenje. Naravno, to nije u potpunosti tačno. Važna funkcija želuca je da služi kao privremena komora za skladištenje. Vi možete pojesti obrok mnogo brže nego što on može biti svaren i apsorbovan od strane tankog creva.

Stoga, želudac čuva hranu i propušta samo male količine u tanko crevo. Hrana se ne vari po redosledu konzumacije, već se izmeša sa digestivnim sokovima u želucu sve dok se ne konvertuje u himus, koji se potom ispušta u tanko crevo.

Želudac igra nekoliko važnih uloga u hemijskom procesu varenja, uključujući kontinuiranu digestiju ugljenih hidrata i početno varenje proteina i triglicerida.

Postoje četiri glavne regije u želucu cardia, fundus, telo i pylorus. Kardija ili kardijalni region je mesto na kome se jednjak pridružuje želucu i kroz koje hrana prolazi u želudac. Lociran inferiorno od dijafragme, iznad i levo od kardije, nalazi se kupasto oblikovan fundus. Ispod fundusa je telo, glavni deo želuca. Pilorus koji je u obliku levka, spaja želudac sa duodenumom. Širi deo levka, pilorično predvorje, spaja se sa telom želuca. Uži deo se zove pilorični kanal, koji se spaja sa duodenumom. Nežni i glatki mišić piloričnog sfinktera je lociran na poslednjoj tački konekcije i kontroliše želudačno pražnjenje. U odsustvu hrane, želudac se ispumpava, a njegova mukoza i submukoza padaju u veliki odeljak koji se zove ruga.

Konveksna lateralna (bočna) površina želuca, naziva se velika krivina, konkavna medijalna granica je manje zakrivljena. Želudac drži u mestu manji omentum, koji se proteže od jetre do manje krivine, a veći omentum ide od veće krivine do zadnjeg abdominalnog zida.

Šta je hijatus hernija?

Hijatus hernija se dešava kada se deo želuca kreće ka grudima. Veoma je uobičajena pojava kod ljudi iznad 50 godina starosti. Obično nije potrebno lečenje ako ne izaziva probleme.

Hijatus herniju možete imati bez ikakvih simptoma i znanja da je imate. Ali sa hijatus hernijom možete:

  • imati bolni osećaj pečenja u vašim grudima, naročito nakon jela (gorušica);
  • imati vraćanje malih količina hrane ili kiseline;
  • imati loš zadah;
  • podrigivati i osećati se naduto;
  • imati poteškoće i bol prilikom gutanja.

Hijatus hernija se dešava kada deo želuca prođe kroz otvor na dijafragmi koji se zove hijatus i prođe u grudi.

Smatra se da uticaj hijatus hernije pogađa trećinu ljudi preko 50 godina starosti. Hijatus hernija je češća kod žena, pušača i gojaznih ljudi.

Ona ne mora izazivati simptome, ali može izazivati bolest gastroezofagealnog refluksa.

Postoje dva glavna tipa hijatus hernije. Najčešći tip je klizna hijatus hernija u kojoj se hernija kliza u grudi i nazad.

Manje uobičajen tip je paraezofagealna hijatus hernija ili rolajuća hijatus hernija. Ovde, deo želuca ide kroz otvor u dijafragmi do jednjaka.

Šta izaziva hijatus herniju?

Nije uvek poznato šta uzrokuje hijatus herniju, ali slabljenje dijafragme sa starenjem može biti odgovorno. U drugim slučajevima, pritisak na abdomen može biti kriv.

Hijatus hernija je takođe moguća kod novorođenčadi kada se njihova dijafragma ne razvije pravilno.

Kako se dijagnostikuje hijatus hernija?

Hijatus hernija može biti dijagnostikovana endoskopijom, gde se mala cev sa kamerom na kraju ubacuje kroz usta i spušta do želuca.

Drugi metod je rendgen sa barijumom.

Kako se leči hijatus hernija?

Lečenju se pristupa samo ako hijatus hernija izaziva probleme.

Promene u životnim navikama ili lekovi se mogu preporučiti za simptome gastroezofagealnog refluksa.

Ako ovo ne funkcioniše, onda se obavlja operacija.

Dostupne hirurške procedure su:

  • laparaskopska fundoplikacija (LNF) kako bi se želudac vratio u svoju ispravnu poziciju i kako bi se zategla dijafragma;
  • popravka paraezofagealne hijatus hernije može biti potrebna kako bi se smanjio rizik od toga da hernija postane strangulirana.

Vežbe za nameštanje blažih oblika hijatus hernije

Joga. Mnoge joga vežbe i položaji su posebno dizajnirani da ojačaju dijafragmu i želudac. Jedan primer je poza “stolica”, koja se radi dok se stoji sa rukama ispruženim iznad glave, tako da stoje normalno u odnosu na pod. Pomerajte vaše ruke tako da vam se dlanovi spoje iznad glave. Izdahnite i savijte se u kolenima, gurajući ih preko stopala. Cilj je da vaše butine budu skoro paralelne sa podom (što je moguće više). Stisnite lopatice na leđima i spustite vašu trtičnu kost ka podu. Ostanite u ovoj pozi makar 30 sekundi, pre nego što se ispravite.

Jačanje stomačnih mišića. Jačanje stomačnih mišića može pomoći u smanjenju rizika od hijatalne kile. Jednostavnu vežbu koja ne zahteva nikakvu opremu, možete raditi tako što ćete ležati ravno na leđima i savijati kolena tako da vam stopala dodiruju pod. Izdižite donji deo leđa i zadnjicu tako da samo vaša ramena i stopala budu na podu. Ostanite u ovom polažaju nekoliko sekundi, a potom se spustite na pod. Ponovite ove pokrete 10 puta dnevno. Kada prvi put radite ovu vežbu, možete osetiti zatezanje u stomaku zbog kontrakcije mišića.

Jačanje dijafragme. Jaka dijafragma može smanjiti opasnost od hijatalne kile. Jednostavne vežbe disanja mogu se uraditi dok ležite na podu sa jastukom ispod glave i drugim jastukom ispod kolena. Jednu ruku stavite na gornji deo grudi, a drugu ispod grudnog koša i dišite polako kroz nos. Ruka ispod koša bi trebalo da se pomera zajedno sa vašim stomakom dok ruka na grudima treba da ostane mirna. Zatežite stomačne mišiće dok izdišete kroz usta.

Kako možete sami da nameštate želudac?

Trebalo bi da legnete na ravnu površinu i da skupite tri prsta. Sa ta tri prsta pritiskajte lagano svoj pupak i probajte da osetite pulsiranje. Ukoliko ste puls osetili blizu svog pupka, to znači da nemate problem sa pomerenim želucem.

Ako, pak, ne osećate puls, onda je sigurno da se vaš želudac ne nalazi na mestu na kome bi trebalo. Ukoliko se to dogodi, zamolićete nekog da vam izmasira leđa, tj. kičmu, tako što će činiti pokrete pod nazivom “lastin rep”. Uz pomoć ovog pokreta se opuštaju žile koje idu uz kičmu. Ove žile su, inače jako zategnute kada osoba ima pomeren želudac. Posle masaže možete leći na stomak i uhvatiti noge tako da vaše pete dodiruju zadnjicu. U mišićima stomaka osetićete jako zatezanje koje vas može pomalo i boleti, a to je znak da se želudac pomera.

Na kraju, opet legnite na ravnu površinu, a ispod leđa stavite jastuk. Trebalo bi da napravite ugao od 45 stepeni. Noge malo savijte u kolenima i pokrijte ih. Pripremite jedno veće lonče i probajte da osetite pod prstima gde vam je želudac, pa prislonite lonče i zavrtite pun krug. Nemojte se pomerati nekih sat vremena.

Ovakve vežbe ponavljajte naredne tri nedelje.

Pravka života ili nameštanje želuca

Nekada su u Rusiji ljude koji su nameštali želudac nazivali “pravilšiki”. Ovi ljudi su postavljali zemljanu teglu na pupak i pravili vakuum.

Drugi način za nameštanje želuca bio je držanje kože stomaka pod prstima i zavrtanje oko pupka.

Za pupak se i prema ajuverdskoj medicini kaže da je centar energetske i fizičke snage. Ako se pomeri pupak, pomera se i želudac. Od pupka kreću tzv. energetska vlakna, za koji ajurveda veruje da ih ima 72 000.

Kada pupak nije na svom centralnom mestu, onda se narušava i krvotok i položaj unutrašnjih organa.

Pupak se može pomeriti ako se čovek udari u stomak, ako podiže neki težak teret, ako naglo smrša, ako je pod stresom ili ima neurozu ili pak ako je fizički neaktivan i oslabljeni su mu trbušni mišići.

Tada će imati bolove, podrigivaće, osećaće se naduveno, biće mu muka, izgubiće apetit i osećaće se malaksalo.

Kako izgleda nameštanje želuca kod kiropraktičara koji se time bave?

Poželjno je da pacijent jede laganu hranu nekoliko sati pre nego što dođe kod kiropraktičara. Alkohol i gazirana pića se ne preporučuju nikako. Nabolje bi bilo da se na seansu dođe sa praznim stomakom.

Pacijent bi trebalo da legne na leđa i da savije noge, a kiropraktičar ispituje stomak dodirima i pritiskanjem.

Zatim se na kožu stavlja malo ulja, a onda se spušta posuda i to na pupak. Posuda može da bude od stakla, od gline, itd. Posebnim pokretom, stvori se vakuum u posudi, a kiropraktičar zamoli pacijenta da diše iz stomaka i to nekih 7 puta. Posuda treba da stoji 20 minuta, a zatim se okrene i skloni.

Preporučuje se nekoliko tretmana za uspešno izlečenje.

Cena ovog tretmana se razlikuje, ali ne bi trebalo da prelazi 2-3.000 dinara.

Ostali čitaju i ovo: