Neželjena dejstva lekova

Ne postoji lek bez neželjenih dejstva. Racionalna i efikasna farmakoterapija nije jednostavno povezivanje imena leka sa odgovarajućom bolešću, cilj kvalitetnog i uspešnog lečenja je izabrati najefiksaniji i najbezbedniji lek, sa najmanje neželjenih dejstava, prema postavljenoj dijagnozi i opštem stanju pacijenta. Ukoliko je primena nekog leka dobro poznata, on je bezbedan, a rizik oštećenja zdravlja zbog ozbiljnih neželjenih i toksičnih efekata je minimalan.

Faktori koji mogu da utiču na neželjeno dejstvo leka su: pacijent – godine starosti, disfunkcija organa (jetra, bubrezi), alergijska predispozicija, specifične navike (alkoholičar, pušač, zavisnik od lekova), ukoliko lekar nepravilno ili neadekvatno izabere, dozira lek ili izabere neodgovarajuću dužinu primene leka i interakcije izmedju lekova pri istovremenoj upotrebi više lekova.

Neželjena dejstva lekova

Generalno, po mehanizmu nastanka neželjena dejstva se dele u dve grape:

1. Prva grupa neželjenih dejstava je direktna posledica farmakodinamskih efekata i mehanizma dejstva leka (gastrična iritacija kod aspirina, bronhokontrikcija kod propranolola, posturalna hipotenzija kod nekih antihipertenziva, krvavljenja kod antikoagulansa, hipokalemija kod tiazidnih diuretika). Ona se javljaju primenom terapijskih doza, očekivana su, prolazna, koriguju se redukcijom doze i obično ne zahtevaju prekid lečenja. Retko su ozbiljna da ugrožavaju zdravlje, pa čak i život pacijenta, što zahteva momentalnu obustavu lečenja.

2. Druga grupa neželjenih dejstava nije ni u kakvoj vezi sa farmakodinamskim dejstvima leka i predstavlja neuobičajenu interakciju organizma i leka. Ova dejstva ne zavise od primenjene doze, javljaju se samo kod nekih ljudi i manifestuju se kao: a) alergijske reakcije i b) poremećaji genskog porekla.

Alergijske reakcije su najčešća neželjena dejstva lekova, kvalitativno se razlikuju od farmakodinamskih efekata, a u nekim slučajevima po stepenu težine mogu pripadati toksičnim dejstvima.

Karakteristike alergijske reakcije na lekove su sledeće: -različite kožne erupcije (urtikarija, makulo- papulopzni raš i dr.), rinits, konjuktivitis, zatim otok periorbitalnog tkiva, usana, larinksa, spazam bronhija. Ozbiljne reakcije kao anafilaktički šok, serumska bolest, hemolitička anemija, depresija koštane srži, hepatitis, po težini oštećenja do kojih dovode praktično pripadaju toksičnim efektima. Vise od polovine alergijskih reakcija na lekove je izazvano beta-laktamskim antibioticima, od kojih su najčešći uzročnici penicilini. Incidenca svih alergija na peniciline se kreće izmedju 0,7 i 10%, a anfilaktičkih reakcija 0,04-0,2%.

Genetski poremećaji – pripadaju farmakogenetici, koja proučava genetske faktore koji regulišu individualnu reakciju na lek. Najčešći premećaji su izazvani nedostatkom enzima za razgradnju leka (nedostatak glikozo-6-fosfat dehidrogenaze i hemolitička anemija primenom sulfonamida ili hloramfenikola, nedostatak acetilholinesteraze i depresija disanja primenom neuromuskularnih blokatora), ali i hiperprodukcijom enzima (pojačno stvaranje aminolevulinske kiseline i nastanak porfirije primenom barbiturata ili pentazocina).

Toksična dejstva lekova

Toksična dejstva lekova se mogu podeliti u 2 grape:

1. Ona koja nastaju usled predoziranja i predstavljaju pojačanje farmakoloških efekata do neželjenog stepena. Takodje, mogu nastati i zbog individualne povećane osetljivosti prema nekom leku. Primena leka se odmah obustavlja jer može doći do teških komplikacija i fatalnog ishoda, preduzimaju se odgovarajuće simptomatske mere pomoći i primena antidota okoliko on postoji.

2. Toksičnost lekova u užem smislu reči – kod nekih osoba lekovi dovode do stvaranja hemijski reaktivnih metabolita koji oštećuju ćelijske komponente, proteine, membranske lipide i DNK. Kada dodje do oštećenja proteina i lipida nastaju biohemijski i morfološki poremećaji koji dovode do smrti ćelije. Ovakve toksične reakcije najčešće oštećuju jetru (izoniazid, hlorpromazin, halotan), bubrege (aminoglikozidi, nesteroidni antiinflamatori, ciklosporin) i koštanu srž (hloramfenikol, karbamazepin, sulfonamidi).