OTKRIVAMO SVA TAJNA ORUŽJA DIJABETESA I KAKO GA KONTROLIRATI: Oprez! Povišena razina šećera u krvi ne boli

U posljednje vrijeme čudno se osjećate. Neprekidno ste žedni i gladni, imate potrebu za čestim mokrenjem, a kada se pogledate u ogledalo, vidite da ste naglo dobili ili izgubili kilograme. Nije vam jasno što se događa, a znate da ne pretjerujete ni u čemu, pa tako ni u hrani. Uz to, neprekidno ste umorni, nakon posla dolazite kući iscrpljeni, vid vam se često magli.

Ako imate neke od ovih simptoma i primijetili ste promjene na svom tijelu, preporuka je da provjerite šećer u krvi kako bi se otklonila mogućnost da bolujete od dijabetesa.

Što je zapravo dijabetes? Stručni naziv Diabetes mellitus ili, u narodu, popularno rečeno – šećerna bolest, još se naziva i “tihim ubojicom današnjice” jer simptomi nisu odmah vidljivi, općeniti su za razna stanja organizma, a osim toga, variraju u trajanju i intenzitetu.

Ljudi nerijetko pogrešno misle kako je u pitanju bolest od koje obolijevaju oni koji konzumiraju previše slatkiša i šećera. Ipak, dijabetes je ozbiljna bolest na koju utječu mnogi faktori. Ona se ne može izliječiti, ali se može kontrolirati te se time smanjuje utjecaj bolesti na kvalitetu života.

Dva glavna oblika

Kako bismo razumjeli što je zapravo dijabetes i kako se s njim uhvatiti ukoštac, porazgovarali smo s prim. mr. sc. Manjom Prašek, predsjednicom Zagrebačkog dijabetičkog društva.

Na početku je rekla kako je šećerna bolest višesustavna, kronična, neizlječiva bolest karakterizirana hiperglikemijom zbog apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina. Razlikujemo dva glavna oblika bolesti: šećerna bolest tipa 1, u kojoj zbog razaranja beta stanica Langerhansovih otočića dolazi do potpunog nedostatka proizvodnje inzulina, i šećerna bolest tipa 2, koja se najčešće javlja u odrasloj populaciji u više od 90 posto od ukupnog broja oboljelih. Karakterizirana je hiperglikemijom zbog prevladavajuće otpornosti stanica na inzulin s razmjernim nedostatkom njegova lučenja.

“Dakle, šećerna bolest nastaje kao posljedica nemogućnosti tijela da proizvodi ili koristi vlastiti inzulin. Inzulin je hormon koji se stvara u gušterači, a na porast glukoze u krvi izlučuje se u krvotok. On unosi glukozu iz krvi u stanice svih organa tijela kako bismo dobili energiju i mogli normalno funkcionirati. Ako inzulina nema ili nije dovoljno učinkovit za unos u stanice, šećer u krvi raste i oštećuje krvne žile, živce i sve organe tijela. Nažalost, povišena razina šećera u krvi ne boli, ali ostavlja trajne posljedice. Nastaju oštećenja organa u obliku kroničnih komplikacija na svim vitalnim organima kao što su mozak, oči, srce, bubrezi, cirkulacija cijelog tijela, posebice u nogama i živčanom sustavu”, rekla je Manja Prašek.

Dijabetes, poznatiji kao šećerna bolest, star je kao i samo čovječanstvo, o čemu svjedoče stari indijski, arapski, perzijski, grčki i egipatski spisi. No vjeruje se da su tu bolest poznavali još i Maje i Azteci.

Da su za šećernu bolest znali već stari Egipćani, potvrdila je i doktorica Prašek.

Sladak kao med

Rekla je kako postoji zapis na Ebersovu papirusu iz 1552. godine prije Krista, liječnika Hesy-Ra koji opisuje učestalo mokrenje i mršavost, a na mokraću se skupljaju mravi, što se mnogo kasnije tumači slatkoćom urina. Naziv “dijabetes” dobiva u prvom stoljeću prije Krista (Demetije iz Apameje) na temelju grčke riječi diabainein, što znači “sifon” (što popiješ, sve istječe van). Kako doktorica objašnjava, tada se bolest opisivala karakteristikama učestalog mokrenja, pojačane žeđi i kratkog preživljavanja.

Riječ mellitus dodana je negdje u 11. stoljeću, što znači “sladak kao med”. Tek u 18. stoljeću liječnik Dobson dokazao je da urin osobe s dijabetesom sadrži šećer. U 19. stoljeću Claude Bernard dokazuje šećer glikogen u krvi koji proizvodi jetra, a student medicine Langerhans 1869. otkriva i opisuje stanice u obliku otočića u gušterači, koje će kasnije po njemu dobiti ime. Godine 1898. Mering i Minkovski dokazuju da uklanjanje gušterače u pasa dovodi do pojave dijabetesa.

Belgijski znanstvenik Opie otkrio je da otočići luče tvar koja je odgovorna za razinu šećera u krvi. Rumunjski znanstvenik Paulescu je 1916. dokazao da intravenska injekcija ekstrakta gušterače u psa s dijabetesom smanjuje simptome, odnosno da pas ne žeđa, ne mokri, ima apetit, ali Prvi svjetski rat je zaustavio njegova daljnja istraživanja.

Mladi kanadski kirurg Frederick Banting nagovorio je prof. Johana Macleoda da mu ustupi laboratorij preko ljeta kako bi iz pasa pokušao izolirati hormon inzulin. Kako je proučavao literaturu o dijabetesu, pretpostavljao je da bi time mogao spasiti ljude koji imaju dijabetes. Profesor Macleod mu je to dosta nevoljko dopustio i dodijelio dva studenta, Charlesa Besta i Clarka Nobela. Bantingu je bio dovoljan jedan student i bacanjem novčića odabir je pao na Nobela, no on je prepustio svoje mjesto Bestu jer mu se tijekom ljeta nije ostajalo raditi u laboratoriju. Poslije tu svoju odluku nije mogao prežaliti.

Novootkriveni hormon

Banting i Best psima su najprije podvezali kanale gušterače i time izazvali atrofiju stanica koje proizvode enzime za probavu hrane (egzokrina funkcija gušterače). Takvu gušteraču su izvadili iz psa te izolirali hormon iz Langerhansovih otočića. Kako je rekla prim. Prašek, pas bez gušterače odmah bi razvio simptome dijabetesa i uginuo za tjedan dana.

Nakon toga su Kanađani izvađenu gušteraču usitnili i ostavili u fiziološkoj otopini te takav pripravak ubrizgali psu. On se brzo oporavio, izgubio simptome dijabetesa i razina šećera je pala, a pas je živio još 70 dana, sve dok su imali pripravak. Dobiveni pripravak nazvali su “isletin”. Prof. Macleod je 4. kolovoza 1921. bio oduševljen pronalaskom i nakon tog otkrića osigurao je veći laboratorij za izradu hormona koji će se moći primijeniti na ljudima. Doktor Joseph Gilchrist, Bantingov prijatelj koji je bolovao od dijabetesa, prvi je primio ekstrakt gušterače 20. prosinca 1921. na usta, odnosno oralnim putem, što nije imalo nikakvog efekta.

Best je sebi uštrcao malu količinu isletina još u studenome 1921. i time bio prvi čovjek koji je primio malu količinu novog hormona. Tek 11. siječnja 1922. 14-godišnjem dječaku Leonardu Thompsonu koji je bio na samrti u ketoacidozi ubrizgan je novootkriveni hormon. Nažalost, kako se radilo o životinjskom nepročišćenom pripravku, dječak je razvio alergijsku reakciju. Tada se timu pridružio biokemičar James Collip, koji je taj pripravak pročistio alkoholnom ekstrakcijom. Dječaku je pripravak ponovno ubrizgan 23. siječnja 1922., na što je on dobro reagirao i oporavio se. S tom je terapijom živio još sljedećih 13 godina, a umro je od posljedica upale pluća u 27. godini života.

Preporuke struke

Djevojčici Elisabeth Hughes dijagnosticiran je dijabetes u 11. godini pa je u kolovozu 1922. započela s terapijom inzulina. Završila je fakultet, udala se i rodila troje djece te umrla sa 74 godine od posljedica srčanog udara. I još jedan slučaj. Sheila Thorn bila je malo dijete kada je dobila dijabetes, ali je imala sreće jer je baš tada i otkriven inzulin.

Kako je bila pacijentica dr. Bantinga, odmah se započelo s terapijom inzulina. Umrla je 2012. u 81. godini života i vjeruje se da je ona osoba koja je bila najdulje na inzulinskoj terapiji od njezina početka te je promijenila mnoge vrste, pripravke i način isporuke. U zadnjim godinama života bila je čak i na terapiji inzulinskom pumpom. Doktorica Prašek smatra da je upravo ona prekrasan primjer i može biti motivacija svim osobama sa šećernom bolesti te da je važno vjerovati u znanost i pridržavati se preporuka struke.

U svibnju 1922. prof. Macleod predložio je da se pripravak preimenuje u “inzulin” kako ga je još 1909. nazvao belgijski liječnik Jean de Meyer (latinska riječ insula – otočić, po Langerhansovim otočićima u kojima se nalaze stanice koje luče hormon inzulin). Banting i Macleod 1923. dobili su Nobelovu nagradu za svoje otkriće. Banting je bio nezadovoljan što su samo njih dvojica dobila tu nagradu pa je svoju nagradu od 40.000 dolara podijelio s Bestom, a i od Macleoda je zatražio da je podijeli s Collipom. Svoj je novac uložio u daljnja istraživanja na području liječenja dijabetesa.

Frederick Banting bio je izrazito dobar i nesebičan čovjek te je patent za otkriveni inzulin prodao svom sveučilištu u Torontu za jedan dolar, obrazloživši kako inzulin ne pripada njemu, nego cijelome svijetu. Rođen je 14. studenoga 1891. i taj dan obilježavamo kao Svjetski dan borbe protiv šećerne bolesti. Banting je tragično preminuo nakon avionske nesreće 21. veljače 1941. Zahvaljujući njegovoj marljivosti i predanom radu, spašeni su milijuni ljudskih života.

Pola milijuna

O tome koliko ima bolesnika dijabetičara u Hrvatskoj, doktorica je rekla kako je prema zadnjim podacima CroDiab registra u Hrvatskoj zabilježeno 327.785 osoba sa šećernom bolesti za dobnu skupinu od 20 do 79 godina. Poznata je činjenica da gotovo 40 posto bolesnika nije otkriveno, odnosno upisano u registar, što broj oboljelih povećava na više od 500.000. Podaci za grad Zagreb govore o više od 100.000 oboljelih s dijabetesom tipa 1. i 2, predijabetesom i oštećenom tolerancijom na glukozu, a tu su neki registrirani, a neki još neotkriveni.

Doktorica Prašek naglasila je kako godišnje od posljedica bolesti umire oko 2000 ljudi, odnosno pet osoba dnevno.

“Naročito je to prisutno među osobama srednje i starije životne dobi, onima koji su još radno aktivni ili pred kraj radnog vijeka. Ako se ipak slučajno otkrije povišena razina glukoze u krvi, mnogi takav nalaz zanemare pod izlikom kako ‘nemaju vremena ili im nije ništa, ne boli, o tome ću razmišljati kad budem imao više vremena u mirovini’. Nažalost, u većini slučajeva za 10 ili više godina razviju se komplikacije bolesti zbog kojih bolesnik kreće na pretrage i tada se potvrđuje uznapredovala šećerna bolest s komplikacijama koje više nije moguće izliječiti, nego ih je potrebno kontinuirano liječiti, i to lijekovima, inzulinom ili zahvatima poput amputacija, dijaliza, a tu su i posljedice oštećenog vida i sljepoća”, rekla je doktorica Prašek.

No nije sve tako crno. Ako se bolest otkrije na vrijeme i ozbiljno shvati potreba promjene ponašanja, a to je edukacija o bolesti i samokontrola, pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost, postupna redukcija suvišne tjelesne težine, komplikacije bolesti moguće je na vrijeme spriječiti, a sebi omogućiti kvalitetan i dugovječan život.

Porast troškova

Na kraju treba naglasiti kako troškovi liječenja te bolesti u Hrvatskoj iznose 4,6 milijardi kuna godišnje, što čini više od 19,8 posto ukupnog proračuna HZZO-a. Troškovi liječenja komplikacija bolesti zastupljeni su u najvećem udjelu, odnosno 88,1 posto, dok se na osnovno liječenje, tj. na lijekove, pomagala i liječničke preglede izdvaja tek 12,9 posto.

Glavni razlog porasta troškova je potreba liječenja kroničnih komplikacija, a naročito srčanožilnih i moždanih te kroničnih rana i infekcija.

Mojih prvih devet mjeseci s dijabetesom

Današnja analiza vaše krvi pokazala je da je vrijednost glukoze natašte 15,3 mmol/L. Sada ćemo ponovno izvaditi krv iz prsta da vidimo trenutno stanje. Poprilično visoko, 20,1 mmol/L. Vrijednosti enzima, lipida, triglicerida… značajno su vam povećani…. Sutra ćemo ponoviti pretrage…

Sljedećeg dana mi je rečeno: “Nažalost, analizom vaše krvi natašte utvrđena vam je vrijednost glukoze 17,0 mmol/L, dakle, dosta više u odnosu na jučer. Odmah morate početi s terapijom, tabletama, dva puta dnevno. Redovno ćete kontrolirati i bilježiti vrijednosti glukoze nekoliko puta dnevno, pripazit ćete što jedete, pa ćemo ponoviti pretragu krvi za nekoliko dana”.

Šok, nevjerica, panika, zbunjenost, negiranje i tisuće pitanja, a uz to uvijek samo jedna riječ…

DIJABETES, bez najave ili zapravo uz vrlo jasne, ali neprepoznate signale. Na Badnjak 2021. dijagnosticiran mi je covid-19. Dva i pol mjeseca poslije, još osjećam posljedice: kašalj, umor, otežano disanje, pritisak u grudima, pretjerano znojenje, pojačano mokrenje, žeđ, pretjerana glad, zamagljen vid, pucanje kapilara u predjelu potkoljenice, suha koža, gubljenje na kilaži… Postcovid komplikacije ili…? Zatražila sam da mi se učini proširena krvna slika. A onda šok 8. ožujka 2022., dan koji ću zauvijek pamtiti. Dan kada sam pomislila da se moj život okrenuo naglavačke, kada sam razmišljala samo o onome čega se moram odreći zbog bolesti, kada je moje viđenje budućnosti bilo ispunjeno strahom, mnogim nepoznanicama i puno tmine. Ne želim govoriti o svim negativnim stvarima koje su mi se događale od trenutka dijagnosticiranja dijabetesa, o svojim slabostima, o svojim traženjima, o sustavu. Stotine i stotine pregledanih objava koje se odnose na dijabetes dovele su me do još veće zbunjenosti. Osjećala sam se nemoćno, frustrirano i izgubljeno.

U želji da sama pridonesem svome zdravlju, odlučila sam kvalitetno upoznati svog “neprijatelja”, dijabetes.

Imala sam sreću i jedan od prvih kontakata, koji mi je i danas vjetar u leđa, bio je susret s Tihanom Šadek, magistrom nutricionizma u Zagrebačkom dijabetičkom društvu. Provele smo u razgovoru i edukaciji nevjerojatna tri sata! Nakon tog razgovora mnoge su se kockice posložile u mom životu, ali i u mojoj glavi. Donijela sam odluku: Ne odustajem, ja to mogu, ja to želim i ostvarit ću! Imam snažnu podršku stručne osobe koja će me kao nutricionist podržavati u mojoj borbi. Znam da od nje uvijek mogu očekivati kvalitetan savjet i ono meni najvažnije, ona je moj suborac, osoba kojoj vjerujem, osoba koja me bodri i gura dalje u nove, bolje rezultate.

Imam instituciju Zagrebačko dijabetičko društvo čiji sam član postala, predsjednicu ZDD-a Manju Prašek, dr. med, koja nesebično dijeli svoje znanje i iskustvo kao i ostali članovi ZDD-a. Dobila sam termin kod jednog od najboljih dijabetologa, imam podršku obitelji, imam bicikl. Imam alat za postizanje cilja, samo je na meni da se pokrenem i sve to kvalitetno upotrijebim. Zar ima bolji motiv i cilj od zdravlja?

Tek mi je 59 godina. Okrećem novu stranicu. Slijedila sam savjete i promijenila način ishrane, pojačale tjelesne aktivnosti, ali prije svega napunila sam baterije dobrom voljom, vjerom u Boga i samu sebe da mogu postići ono što sam zacrtala kao cilj. Zdravlje. Educirala sam se, puno čitala raznu literaturu i proučavala svoga doživotnog suputnika dijabetes.

Prvih deset dana prosječna vrijednost glukoze natašte, uz primjenu tableta i pridržavanje novog načina ishrane uz mnogo kretanja, bila je 12,1 mmol/L. Sljedećih deset dana, prosječna vrijednost natašte pala je na 9,1 mmol/L. Nakon toga uslijedile su sve manje desetodnevne prosječne vrijednosti natašte 7,1 mmol/L, 6,4 mmol/L 5,7 mmol/L…

I tako smo prije devet mjeseci krenuli zajedno ispisivati nove životne stranice, ja i moj doživotni suputnik dijabetes. I dalje se upoznajemo, utrkujemo, šokiramo jedno drugo.

Prošlo je devet mjeseci našeg zajedničkog turbulentnog putovanja.

U početku je dijabetes vodio. Bio je mnogo nadmoćniji. Tako je 14. travnja 2022.  vrijednost HbA1c bila 9,0 umol/L, 21. lipnja 2022. vrijednost bila je 6,0 umol/L, a već tri mjeseca vodim ja. Tako je 15. rujna ove godine vrijednost HbA1c bila 5,6 umol/L, a sada je vrijednost glukoze u krvi natašte 4,5 umol/L!

Dijabetičar sam, to prihvaćam s jednim velikim i značajnim “ALI”. Dijabetes ne upravlja mojim životom, ja upravljam njime i trudim se držati ga pod kontrolom, snagom volje, želje, stečenog znanja, upornosti i odgovarajuće terapije. Ne predajem se! Znam da će biti posrtanja, padova, ali i ono najvažnije za mene – uspona i da će uvijek postojati ljudi koji će me hrabriti, usmjeravati i podržavati. Hvala im!

Meni je ova bolest donijela i mnogo pozitivnog. Smršavjela sam više od 20 kg, upoznala sam predivne ljude, naučila jako puno o zdravoj ishrani, stekla jedan novi hobi – sakupljam recepte za zdrave obroke prilagođene dijabetičarima, stekla sam nova znanja, ali i vještine, pomaknula neke svoje granice, dnevno vozim i do 10 kilometara bicikl i ono najvažnije, bolje sam upoznala samu sebe! Ne želim i neću mirno sjediti i promatrati što mi život donosi.

Postoji cilj koji želim postići, alat kojim mogu doći do cilja, volja, upornost i vjera u ono što činim.

Ako vam je dijagnosticiran dijabetes, ne očajavajte. Prije svega potražite stručnu pomoć liječnika, slijedite upute. Upoznajte dijabetes, educirajte se. Naučite kako steći pozitivan način razmišljanja. Za sve vas u Zagrebu i okolici preporučujem da se svakako učlanite u Zagrebačko dijabetičko društvo jer ćete od stručnog osoblja te institucije dobiti veliku podršku i stručnu pomoć, ulažu puno truda, znanja, vještina i vremena da pomognu svima zainteresiranima.

Zapratite ih na društvenim mrežama. Krećite se puno, vježbajte i prije svega – odredite svoje ciljeve, stavite ih na papir i realizirajte. Nabacite osmijeh na lice i razmišljajte pozitivno.

Provjerite barem jedanput godišnje one osnovne pokazatelje iz pretrage krvi, nemojte da vas iznenadi i šokira kao mene. Nadam se da ću barem nekoga od vas koji ste ovaj tekst pročitali ponukati da se još danas pokrenete i poduzmete nešto za zdrav život.

Jim Rohn u svojoj knjizi “Pet glavnih dijelova slagalice života”, napisao je: “Ugrabimo priliku, sekunde se pretvaraju u minute, minute u sate, sati u dane, sve dok se jednog jutra ne probudimo i ne otkrijemo da je prilika prošla”. Izbor je naš!