Ova bolest može biti smrtonosna, a ne znamo pravi uzrok: Evo što kažu stručnjaci

Autor: Ivana Jurić / 7dnevno

Može se pojaviti kod oba spola i u bilo kojoj životnoj dobi, iako se najčešće prvi put javlja u djetinjstvu i kod osoba starijih od 60 godina. Epilepsija spada u jednu od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji te se vodi kao ozbiljan medicinski problem.

Riječ je o poremećaju u kojem živčane stanice koje se nalaze u moždanoj kori ne šalju pravilno signale, što dovodi do napadaja. Ovaj neurološki poremećaj i dalje često ostavlja otvorena brojna pitanja u medicini jer se čak, prema nekim procjenama, u 70 posto slučajeva i dalje ne može doznati zašto je neka osoba oboljela.

Zasad je poznato da “krivac” može biti genetsko nasljeđe, mogu je uzrokovati ozljede glave, kao i infekcije mozga. Naime, gotovo svaka bolest ili pak ozljeda koja pogađa mozak može dovesti do epilepsije, posebice kada je posrijedi oštećenje kore velikog mozga.

Karakteristični simptomi

Do epilepsije može doći zbog poremećaja u razvoju, a poznato je kako do ovog neurološkog poremećaja mogu dovesti i imunosni te metabolički poremećaji. Oboljela osoba pati od napadaja koji se ne moraju pojavljivati u pravilnim vremenskim razmacima, no imaju neke karakteristične simptome.

Kad je riječ o epilepsiji u dječjoj dobi, ona može biti prirođena, ali može nastati i zbog brojnih drugih čimbenika kao što su infekcije, tumori i razne traume te metabolički poremećaji. Kod odraslih osoba epilepsiju mogu uzrokovati tumori, traume glave, bolesti krvnih žila, moždani udar. Do epilepsije u odrasloj dobi može doći i zbog pretjeranog konzumiranja alkohola i raznih vrsta droga.

Trideset vrsta

Međunarodna klasifikacija poznaje oko 30 vrsta epilepsije, a svaka od njih ima specifične simptome. Ipak, kada govorimo o epileptičkim napadajima, oni se dijele na tri osnovne skupine.

Za generalizirane epileptičke napadaje karakteristično je izbijanje električnih potencijala neurona te dolazi do poremećaja svijesti. U ovu vrstu napadaja spadaju “grand mal” odnosno toničko-klonički napadaj ili veliki napadaj.

Osim gubitka svijesti, za ovaj je napadaj svojstveno i grčenje tijela koje ima toničku i kloničku fazu. Moguće ga je prepoznati po tome što, dok traje napadaj, dolazi do povećanog lučenja sline iz usta, a osoba koja doživljava napad često se može ugristi za jezik.

Kod “grand mal” napadaja osoba iznenadno izgubi svijest, pri čemu se može čuti specifičan zvuk jer se u tom trenutku naglo istiskuje zrak iz pluća. Potom dolazi do grčenja ruku i nogu, oboljeli se najčešće trese i ne doživljava ako ga se doziva. Osim pojačanog slinjenja, na ustima se može pojaviti i pjena, a osoba koja proživljava epileptički napadaj može poprimiti plavu boju u licu zbog nestanka zraka. U nekim slučajevima može doći i do nekontroliranog plakanja te do inkontinencije urina i stolice.

Trajanje napadaja varira od 30 sekundi do čak tri minute, što ovisi o brojnim čimbenicima, ali ako govorimo o duljem napadaju, tada može doći i do stanja kome.

Jedino oboljeli mogu predvidjeti ovaj napadaj, i to po pojavljivanju aure koja se javlja u vidu trnjenja pojedinih dijelova tijela, mogu se pojaviti različiti subjektivni osjećaji kao da je osoba nešto već ranije vidjela i doživjela ili da joj je pak određena situacija potpuno nepoznata.

Nakon što se oboljela osoba vrati u svjesno stanje, dolazi do osjećaja dezorijentiranosti jer se ne sjeća da je proživjela napadaj.

Hrvati ih obožavaju, ali možda neće nakon ovog: Otkriveno što se nalazi u ribljim štapićima

Sati ili dani

Kod “petit mal” ili apsans napadaja koji je nešto manje opasan od “grand mala” oboljela osoba se na nekoliko sekundi zagleda u jednu točku i ne reagira na dozivanje ili podražaje iz okoline, a također je specifično za ovu vrstu napadaja i brzo treptanje očima. Svaka aktivnost koju obavlja u tom trenutku prekida se, a osim spomenutih motoričkih fenomena, može se pojaviti mljackanje, ispadanje predmeta te vrlo nespecifični pokreti ruku. Ova vrsta napadaja može se pojaviti i nekoliko desetaka puta dnevno, a ova vrsta epilepsije najčešće se vrlo uspješno liječi do kasne mladosti.

Osim “grand mal” i “petit mal” napadaja, u generalizirane epileptičke napadaje spadaju i mioklonizmi, odnosno napadaji koji zahvaćaju određenu skupinu mišića, a rijetko kada cijelo tijelo. Do napadaja dolazi naglo, pojavljuju se trzaji i najčešće ne dolazi do gubitka svijesti, ali unatoč tomu, ona je u kratkom periodu kod oboljelih pomalo “zamućena”.

Kada je posrijedi parcijalni epileptički napadaj, oboljela osoba ne gubi svijest, a riječ je o napadajima koji obično zahvaćaju jednu stranu tijela ili samo neke dijelove te strane tijela. Ovisno o dijelu mozga koji je zahvaćen, i simptomi su različiti. Mogu varirati od grčeva u mišićima, poremećaja osjeta, pojave mučnine i povraćanja, mogu se pojaviti inkontinencija i znojenje te proširene zjenice. Iako osoba ne gubi svijest, može doći do poremećaja u govoru.

Najčešće uzrok ovakvih napadaja ostaje nepoznat, a kada govorimo o poznatim uzrocima, najčešći su ozljede glave, moždani udar ili tumor, a mogu ga potaknuti i infekcije mozga.

Za razliku od generaliziranih epileptičkih napadaja, osoba je najčešće svjesna svega, no kako najčešće dolazi do nemogućnosti govora, može djelovati odsutno osobama koje je okružuju. Parcijalni epileptički napadaji traju oko dvije minute, u nekim rijetkim slučajevima mogu trajati nekoliko sati ili dana, no tada se govori o Koževnikovljevoj epilepsiji (epilepsia partialis continua).

Česti problem sa zanokticama može ukazivati na jedan poremećaj: ‘Nisam ni znao da ga imam’

Mentalna retardacija

Oboljeli ponekad opisuju da su doživjeli i poneke psihičke simptome poput euforije, straha, depresije, iluzija i halucinacija. Nažalost, ne postoji jamstvo da nakon parcijalnog epileptičkog napadaja neće doći do jače vrste napadaja koja uzrokuje gubitak svijesti.

U skupinu parcijalnih epileptičkih napadaja spadaju i kompleksni parcijalni napadaji koji mogu zahvatiti moždani režanj. Većinu ih čine oni s temporalnim ishodištem, potom frontalnim i okcipitalnim te parijetalnim ishodištem.

Ovisno o dijelu zahvaćenog režnja variraju i simptomi, no svima je zajedničko smeteno stanje, ali i poremećaj u pamćenju. Trajanje kompleksnog parcijalnog napadaja može biti od 30 sekundi do dvije minute. Baš kao i kod generaliziranih epileptičkih napadaja, osobe mogu imati auru prije samog napadaja. Predosjećaj može doći u vidu tjeskobe ili straha, subjektivnog osjećaja da se određena situacija već događala te se mogu pojaviti čudni mirisi, okusi ili pak zvukovi.

Bolesnik se može osjećati dezorijentirano, a jednako kao i kod “petit mal” napadaja, mogu se pojaviti motorički fenomeni poput mljackanja, različitih grimasa, osoba može početi otvarati i zatvarati vrata ili prozore te mahnito hodati. Ova vrsta napadaja može dovesti i do promjene osobnosti pa se kod oboljelih nakratko mogu vidjeti promjene seksualnog ponašanja, pojava halucinacija ili naviranje pojedinih emocija. Za to vrijeme oboljele osobe najčešće nisu svjesne svog ponašanja, a kad napadaj prođe, većina ih se ne može sjetiti što se događalo te nastupa pospanost i zbunjenost.

U nekim se slučajevima parcijalni epileptički napadaji mogu pretvoriti u generalizirani epileptički napadaj, ponajviše u veliki napadaj, odnosno “grand mal”.

U ovu skupinu spada nekoliko različitih sindroma, a svojstveno im je da se pojavljuju u djetinjstvu. Pripada im i najteži oblik epilepsije, a to je Lennox–Gastaut sindrom koji se javlja u dobi od treće do pete godine djetetova života, a najčešće dolazi uz mentalnu retardaciju.

Cijeli život su nas krivo učili: Otkriveno trebamo li prati ruke toplom ili hladnom vodom

Virusna infekcija

Iako ovom sindromu nisu uvijek poznati uzroci, neki od njih uključuju ozljede mozga koje se vežu s periodom trudnoće, kao i prijevremeni porođaj te mala porođajna težina djeteta. Među poznatim uzrocima su encefalitis odnosno upala mozga, meningitis – infektivna bolest moždanih ovojnica, te virusna infekcija rubeola.

Ovaj sindrom nije moguće predvidjeti sve dok ne dođe do prvog napadaja, no nažalost u kombinaciji s napadajima dolazi do gubitka stečenih vještina. Najčešće dolazi do poremećaja osobnosti, kao i usporavanja psihomotoričkog razvoja pa većina djece koja su pogođena ovim sindromom imaju slabo razvijene socijalne vještine.

S godinama, ovi se napadaji prorjeđuju ili pak mogu prijeći u parcijalne napadaje, no unatoč tomu, i dalje mogu ostati prisutni problemi sa slabo razvijenim socijalnim vještinama te takva djeca kasnije mogu postati razdražljiva i agresivna. Potpuno ozdravljenje nije moguće, ali postoje određene vrste liječenja koje mogu pridonijeti olakšanju ovog stanja.

Westov sindrom, koji je poznat i pod nazivom infantilni spazam, predstavlja maligni epileptički sindrom koji se javlja kod djece dojenačke dobi, no u nekim slučajevima nastaje i do druge godine života. Simptomi su vrlo suptilni pa ih je teško prepoznati bez detaljnije liječničke obrade. Dio uzroka pojave infantilnog spazma ostaje nepoznat, a za dio je utvrđeno da može nastati zbog oštećenja pri porođaju, traume, krvarenja, kongenitalne anomalije…

Najvažnije je s pozornošću pratiti dijete kako bi se na vrijeme počelo s liječenjem jer se duljim trajanjem grčenja stvaraju i veća oštećenja koja utječu na djetetov razvoj te postoji velika mogućnost pojave invaliditeta i autizma. Simptome je teško prepoznati jer mogu izgledati kao štucanje ili pak refluks, no valja obratiti pozornost na učestalost tih simptoma i pratiti postaju li trzaji sve jači.

Otkrije li se na vrijeme, prognoze su uglavnom obećavajuće jer poboljšanje uz korištenje terapije nastupa za većinu pacijenata, a uz lijekove, ovaj se poremećaj može kontrolirati operativnim zahvatom.

Atoničke napadaje karakterizira nagli gubitak mišićnog tonusa, a iako ne traju dulje od 15 sekundi, dolazi do ozljeda tijela zbog pada. U nekim slučajevima atonički napadaji mogu potrajati i do nekoliko minuta.

Pogledajte što Kornelija radi od biljke koje ima na svakoj livadi: ‘Ima posebnu namjenu’

Opasni alkohol

Ovi se napadaji najčešće počinju događati već u djetinjstvu, no postoje i slučajevi koji ukazuju na prvo pojavljivanje u odrasloj dobi. Mišićni tonus se za vrijeme napadaja naglo izgubi i tijelo postaje mlitavo te osoba pada. Za ovu vrstu napadaja postoje lijekovi, stimulacija živaca i operativni zahvati.

U specijalne epileptičke sindrome spadaju još i febrilne konvulzije koje dolaze s povišenom tjelesnom temperaturom, a javljaju se kod djece u dobi od tri mjeseca pa do pet godina. Jednostavne febrilne konvulzije traju manje od 15 minuta i za njih nema žarišnih ispada te se upravo one pojavljuju u najvećem broju slučajeva, dok složene febrilne konvulzije traju dulje od 15 minuta i imaju žarišne ispade. Prema dosadašnjoj praksi, negdje oko dva posto djece koja imaju febrilne konvulzije kasnije razviju epilepsiju.

Općenito govoreći, postoje poznati okidači napadaja, a nakon više epizoda osobe koje boluju od epilepsije mogu prepoznati što je kod njih posrijedi. Neki od uobičajenih okidača svakako su stres, nesanica, nezdrava i neredovita prehrana, kao i određene vrste hrane. Neki napadaje doživljavaju u određeno doba dana ili noći, a utjecati mogu i hormonske promjene te konzumacija alkohola i narkotika.

Vrlo je važno da osoba koja boluje od epilepsije pomno prati sve što se događalo prije napadaja kako bi s vremenom mogla shvatiti koji su to okidači. Jednom kada ih osoba utvrdi, lakše je funkcionirati kroz život koji osobama s epilepsijom nije nimalo lak.

U većini slučajeva, osobe s epilepsijom normalno funkcioniraju u životu, školuju se, idu na posao, imaju svoje hobije. No njihova bolest može znatno narušiti kvalitetu njihova života, a tu su i opasnosti koje sa sobom donosi svaki novi napadaj.

Naime, napadaji mogu biti itekako pogubni. Osoba pri padu može udariti glavom i tako zadobiti ozljede, a postoji i velika opasnost od gušenja ako se osobi s napadajem ne pomogne. Svakako, važno je da oboljeli redovito odlaze liječniku na kontrole i pridržavaju se propisanih terapija, no iznimno je važno osvijestiti okolinu o ovom poremećaju jer brojni građani ne znaju kako napadaj izgleda niti kako pomoći osobi koja ga doživljava.

Ovaj virus povećava rizik od Alzheimerove bolesti, a 80 posto ljudi ga ima u organizmu

Omogućiti disanje

Nađete li se u blizini osobe koja doživljava napadaj i koja je pala na tlo, pokušajte pronaći nešto mekano u blizini, kao što je primjerice jakna koju možete smotati i staviti joj je pod glavu ako ima nekontrolirane trzaje. Osobu za vrijeme napadaja nipošto ne treba pridržavati već će napadaj proći sam od sebe, a nalaze li se u blizini osobe neke stvari kojima bi se mogla ozlijediti, bilo bi dobro maknuti ih ili pokušati spriječiti da se udari u neki oštar rub ili predmet.

Bilo bi poželjno vidjeti vrijeme kada je napadaj počeo i kada je završio, ali svakako za ovu radnju je potrebna smirenost i koncentriranost jer se većina osoba, posebno oni koji se prvi put susreću s nečim takvim, uspaniči i ne uspije pravilno reagirati. Osim toga, vrlo je važno naglasiti kako se osobi koja proživljava napadaj ne smije ništa stavljati u usta, a ako primijetite da ostaje bez zraka, idealno bi bilo postaviti je na bok i svakako pozvati Hitnu pomoć.

Mnogi poznati su progovorili o borbi s atopijskim dermatitisom: ‘Često ste prepušteni sami sebi’

Koraci protiv stigme

Prema Europskoj deklaraciji o epilepsiji iz 2011. godine, od ovog poremećaja boluje oko šest milijuna ljudi. Svake godine se pojavi novih  300.000 oboljelih, a kada govorimo o Hrvatskoj,  prema podacima Hrvatske udruge za epilepsiju, u Hrvatskoj je oko 40.000 oboljelih od epilepsije.

Na svjetskoj razini, kako procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija, oko 50 milijuna ljudi bori se s epilepsijom, a napominje se kako bi te brojke mogle biti i veće. Dio oboljelih, osim borbe s ovim neurološkim poremećajem, vodi bitku i s brojnim stigmama s kojima se susreću.

Zbog toga se svake godine 12. veljače obilježava Međunarodni dan epilepsije, a ove godine je nekoliko tjedana ranije počela kampanja pod nazivom “50 milijuna koraka”, odnosno po jedan korak za svaku oboljelu osobu, a sve kako bi se podigla svijest i poboljšalo znanje o epilepsiji.

Tako su se brojne osobe mogle pridružiti kampanji brojeći korake koje su napravili, a potom ih i unijeli na internetsku stranicu 50millionsteps.org. Brojni su podijelili i svoje fotografije iz šetnje uz korištenje hashtagova, a sve kako bi objave doprle do što više ljudi i podigle svijest o ovom poremećaju od kojeg pate milijuni ljudi diljem svijeta.

Sve nas je poharala zaboravljena bolest, a onda se još pojavio i veliki problem s ljekarnama

Iritantno bljeskanje

Jedan od specijalnih epileptičkih sindroma je i juvenilna mikolona epilepsija poznata i pod nazivom “janz” koja se najčešće javlja u pubertetu te je nasljedna. Skup je kloničkih i toničkih napadaja i javlja se u pravilu nekoliko sati nakon buđenja. Kod pojave ove vrste epilepsije zahvaćeni su gornji ekstremiteti, tek u rjeđim slučajevima zahvaća donje ekstremitete. Prognoze su dobre, odnosno većini bolesnika se napadaji povuku, no unatoč tomu moraju koristiti doživotnu terapiju.

Napadaji se očituju kao kratki trzaji udova ili trupa, a traju kratko – desetak sekundi. Okidač mogu biti manjak sna i previše stresa te alkohol i podražavajuća rasvjeta kao ona u noćnim klubovima.

Autor:Ivana Jurić / 7dnevno

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.

Read More