Onoga dana kada se rodimo, znamo da ćemo jednog dana i umrijeti. Dostojanstvo na kraju života civilizacijski je doseg, a zbog toga je važan daljnji razvoj palijativne skrbi u Hrvatskoj.
Ako se zapitamo što je to palijativna skrb, doći ćemo do zaključka da je to pristup koji poboljšava kvalitetu života bolesnika i njihovih obitelji suočenih s problemima neizlječivih, uznapredovalih bolesti sprečavanjem i ublažavanjem patnje pomoću ranog prepoznavanja i besprijekorne prosudbe te liječenja boli i drugih problema – fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih.
Palijativna skrb je interdisciplinarna u svom pristupu te svojim djelokrugom obuhvaća bolesnika, obitelj i zajednicu. Ona afirmira život, a smrt smatra sastavnim dijelom života, koja dolazi na njegovu kraju.
Teške odluke
Kako bi se ukazalo na važnost takve vrste skrbi, određen je 1. Nacionalni dan palijativne skrbi u Hrvatskoj u organizaciji Hrvatske lige protiv raka, Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva i Hrvatskog društva medicinskih sestara u palijativnoj skrbi. Kako definicija palijativne skrbi, koja prihvaća smrt kao završetak života, već postoji, najvažniji učinak koji bi obilježavanje Dana palijativne skrbi u Hrvatskoj imao jest podrška svim ljudima koji se suočavaju sa smrtonosnom bolešću da prihvate takav tijek na afirmativan način te da oni koji ostaju žive dalje sa spoznajom da neće biti usamljeni ni zbog smrti njima drage osobe ni ako se oni nađu u istoj situaciji.
Svjesni smo da palijativna skrb nije pasivni nego aktivni čin jer podrazumijeva ulazak u bolesnikovo stanje koje mu na neki način pomaže da pronađe smisao života. U takvim okolnostima etika i teške odluke koje se donose stavljene su na velike kušnje jer nije svejedno hoćemo li našu etiku i odluke temeljiti na skrbi za bolesnika ili na idejama o znanosti.
‘Jedni za druge’
Vrlo je važno primjenjivati skrb u okolini u kojoj se bolesnici i njihove obitelji nalaze, omogućiti im da se osjećaju što ugodnije i pružiti im podršku, udovoljiti psihološkim, socijalnim i duhovnim potrebama, postaviti ostvarive ciljeve, odgovoriti na izazove povezane s kliničkim i etičkim dvojbama u palijativnoj skrbi, jer najčešće se na odjelima susrećemo s tim da bolesnici odbijaju skrb, a obitelji to ne prihvaćaju ili da obitelji ne ispunjavaju želje svojih najbližih da ih se primi doma nakon otpusta iz bolnice. Za cjelokupnu suradnju potrebne su dobre komunikacijske vještine, kontinuirano usavršavanje i na kraju svega strpljenje.
Cilj Nacionalnog dana palijativne skrbi u Hrvatskoj je osvijestiti brigu “jednih za druge” tijekom životnih trenutaka i iskustava koji su najzahtjevniji, posebno onih koji se odnose na bolesti opasne za život i koje ograničavaju život, kao i samo suočavanje s gubitkom te podrška onima koji ostaju.
U palijativnu skrb posebice je uključen Hrvatski nacionalni savez sestrinstva osnovan 2007. On predstavlja savez u koji se udružuju raznorodne udruge medicinskih sestara i medicinskih tehničara Republike Hrvatske. Savez je okvir zajedništva, uzajamnosti i solidarnosti medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara na nacionalnoj razini.
Hrvatskom nacionalnom savezu sestrinstva 2016. priključuje se i Hrvatsko društvo medicinskih sestara u palijativnoj skrbi. To je društvo osnovano 2015. s ciljem osnaživanja i stručnog usavršavanja medicinskih sestara u palijativnoj skrbi.
Neugodni znakovi da ste popili previše kave: Neće vam se svidjeti što se događa kad pretjerate
Ublažavanje patnje
Svojim aktivnostima kao što su organizacija besplatnih radionica i tečajeva, razmjena iskustava, međusobnog povezivanja i usklađivanja u radu te sudjelovanja u medijskim nastupima i na području znanstvenog i istraživačkog rada, Društvo i medicinske sestre sudjeluju u promicanju, razvitku i unapređenju palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj. Kako ističu, podizanjem svojih vještina i kompetencija, podižu kvalitetu skrbi na kraju života te pridonose očuvanju autonomije i dostojanstva bolesnika i njihovih obitelji.
Naglašavajući važnost palijativne skrbi, u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” održan je okrugli stol na tu temu. Tom je prigodom rečeno kako stručne postavke palijativne skrbi nalažu da se ona primjenjuje paralelno s kurativnom skrbi od trenutka postavljanja dijagnoze potencijalno smrtonosne bolesti. Palijativna skrb jest skrb za osobu u cijelosti, u smislu očuvanja njezina digniteta. Ta mlada grana medicine usmjerena je na ublažavanje patnje te očuvanje najbolje moguće kvalitete života sve do smrti. Ne obuhvaća samo pacijenta nego i njegovu obitelj.
Unutar zdravstvenoga sustava dijeli se na opću i specijalističku palijativnu skrb. Općoj palijativnoj skrbi pripadaju stručnjaci koji su češće uključeni u skrb pacijenta zbog naravi svojega posla odnosno većeg broja pacijenata koji zahtijevaju palijativnu skrb, ali palijativna skrb nije glavni fokus njihova rada. Specijalističkoj palijativnoj skrbi pripadaju službe čija je glavna djelatnost pružanje palijativne skrbi. Te službe obično se skrbe o pacijentima sa složenim i teškim potrebama i stoga zahtijevaju višu razinu obrazovanja, osoblja i drugih resursa.
Otvorena komunikacija
Pri donošenju odluka o vrsti i opsegu medicinskih postupaka i mjera, uključujući palijativnu skrb na samom kraju života ili od postavljanja dijagnoze potencijalno smrtonosne bolesti, treba poštovati četiri osnovna etička načela: načelo autonomije pacijenta, načelo dobrobiti pacijenta, načelo neškodljivosti te načelo pravednosti odnosno jednake dostupnosti.
Pacijenti se ne proglašavaju “palijativnima”, proglašava se samo smrt. Pacijentu se omogućuje najbolja moguća skrb i ublažavanje patnje uključujući obitelj u cijeli proces. Preporučuje se da se ne govori o “palijativnom pacijentu” niti o “terminalnom pacijentu”, već o “pacijentu s potrebama za palijativnom skrbi” odnosno o “pacijentu s potrebama skrbi na kraju života”. Uključivanje obitelji u proces donošenja odluka, a kada je to moguće i u provođenje dijelova same palijativne skrbi, neizostavan je dio cjelovitog zbrinjavanja pacijenta na kraju života.
Obitelji i/ili pacijentu informacije moraju biti dane na jeziku, načinom i u obliku koji im je razumljiv i koji im omogućuje donošenje odluka. Preporučuje se obitelj obavijestiti u najranijoj fazi liječenja o mogućim ishodima i planiranim medicinskim postupcima. Osim toga, u skrb pacijenta uključuju se i drugi profesionalci kako bi se ispoštovala sva njihova prava koliko god je to moguće. Educirani ljudski resursi važniji su dio od uspostave bolničkih palijativnih kreveta u akutnim bolnicama.
U nekim bolnicama bilo bi dovoljno formirati tim, u nekima odjel, a u središte svega potrebno je staviti adekvatnu skrb za pacijenta i osigurati mu dostojanstvo na kraju života. U timovima palijativne skrbi komunikacija je jezgra rada, zahtijeva znanje, kompetenciju i tehničke vještine udružene s entuzijazmom. Snaga timova u palijativnoj skrbi ogleda se u uspješnoj komunikaciji, međusobnom povjerenju, kompetentnosti članova tima.
Djevojčica se neprestano žalila na jake glavobolje: Liječnike je zapanjilo što su otkrili
Poboljšanje kvalitete
Otvorena komunikacija temelj je palijativnog pristupa. U palijativnoj skrbi postoje brojne situacije koje označavaju posebne izazove u komunikaciji, kao što su: priopćavanje loše vijesti, prepoznavanje i optimalno postavljanje prema akutnim i kroničnim emocionalnim reakcijama pacijenata, rasprava o prognozi i rizicima, zajedničko donošenje odluka s pacijentom, situacije kada se dogodi recidiv, uključivanje obitelji u komunikaciju, komunikacija o prelasku na palijativnu skrb i komunikacija na kraju života te komunikacija s obitelji nakon smrti pacijenta.
U palijativnoj skrbi često se naglašava konflikt između želje za znanjem i straha od loših vijesti. Zbog toga većina pacijenata želi da ih liječnik najprije pita žele li biti informirani i koliko žele znati. Pacijenti najčešće žele čuti prognozu u obliku riječi, manje u postocima, a najmanje u grafičkim prikazima koje doživljavaju kao “prehladne, surove i nerazumljive”.
Način na koji se daju informacije jednako je važan kao i sadržaj. Važno je biti empatičan, iskren, suosjećajan te čuvati optimizam i nadu. Treba paziti na ravnotežu i tanku liniju između realistične nade i lažnih očekivanja. Mnogi se pacijenti jako boje procesa umiranja i pitaju o tome. Opet treba procijeniti što pacijent želi tim pitanjima, prihvatiti otvorena pitanja, empatijsko slušanje te ići korak po korak.
Zajednički i primarni cilj svih profesionalaca u palijativnom timu je zalaganje za poboljšanje dostupnosti i kvalitete u palijativnoj skrbi. Koliko se teško nositi s gubitkom najviše su svjesni profesionalci koji rade u palijativnoj skrbi i svakodnevno se susreću s umiranjem. Koliko je važna podrška članovima obitelji koji gube voljenu osobu, toliko je važna podrška i profesionalcima u palijativnoj skrbi.
Empatija i sigurnost
“Suočavanje s patnjom i umiranjem naša je svakodnevica. Svaki dan, dolazeći na posao, svjesni smo da nas očekuje neki novi izazov. Svakodnevni rad s pacijentima koji imaju potrebu za palijativnom skrbi dovodi nas do raznih izazova. Ulaskom u skrb za pacijenta svjesni smo koji nas ishod očekuje, a to je smrt o kojoj se u našem društvu najmanje razgovara i smatra se tabu-temom. Kako pacijentima pružiti maksimalnu skrb i dostojanstvenu smrt? Dostojanstvo se bazira na samosvijesti i poštovanju donošenja bolesnikovih odluka. Svaka osoba individua je za sebe, kako pacijent i njegova obitelj tako i mi kao zdravstveni profesionalci. Mnogo je tu čimbenika koji utječu na donošenje odluka u svakodnevnom radu, ali također izazova i dilema.
Magična okna posla kojim se bavimo unose nas u paralelne svjetove koji preoblikuju naše međusobne odnose, ali nas samim time čine ‘boljim osobama’. S pravom se možemo ponositi djelima koja činimo te empatijom i sigurnošću koju pružamo kako pacijentima tako i njihovim najbližim članovima obitelji. A što je realnost našega posla? To je ono što nas dočeka svaki dan pri dolasku na odjele dok smo svjesni nemoći koju osjećamo kada ne možemo pomoći bolesnom čovjeku ili mu do kraja pružiti da dostojanstveno bude zbrinut u svojim posljednjim danima.
Zato se kao i dosad zajednički moramo zalagati za prihvaćanje dostupne palijativne skrbi kao ljudskoga prava na najvišim mogućim standardima fizičkog i mentalnog zdravlja”, istaknuli su sudionici okruglog stola na temu palijativne skrbi održanog u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.
Sugovornici okruglog stola bili su doc. dr. sc. Lidija Fumić Dunkić, prim. dr. med., specijalistica anesteziologije, prof. dr. sc. Jasminka Stepan Giljević, prim. dr. med., specijalistista pedijatrije, Danijela – Lana Domitrović, univ. mag. med. techn. – koordinatorica za palijativnu skrb, Ivana Crnjac, socijalna radnica, predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Ružica Marinić, univ. mag. med. techn. – koordinatorica za palijativnu skrb, i Neda Ferenčić Vrban, dr. med, glavna tajnica Hrvatske lige protiv raka, koja je ujedno bila i moderatorica okruglog stola.
Mnogi rade ovu pogrešku kada kuhaju na maslinovom ulju: Evo na što morate obratiti pozornost
Mobilni timovi
Otvorili su mnoga važna pitanja na ovu temu, poput mobilnih palijativnih timova, hospicija i što trebamo poduzeti za bolju budućnost palijativne skrbi.
Podršku su svojim dolaskom pružili pomoćnica pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, dr. sc. Mirela Šentija Knežević, ravnateljica Doma zdravlja Zagreb – Zapad Jelena Rakić Matić, dr. med, ravnatelj doma zdravlja Zagreb – Istok Jurica Kravaršćan, dr. med, v. d. ravnateljice Specijalne bolnice za plućne bolesti Gordana Štirjan Marković, dr. med, predsjednik Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva, doc. dr. sc. Adriano Friganović, mag. med. techn.
Moderatorica okruglog stola Neda Ferenčić Vrban, glavna tajnica Hrvatske lige protiv raka i voditeljica Odjela za zdravstveni odgoj i promicanje zdravlja Službe za školsku i adolescentnu medicinu NZJZ “Dr. Andrija Štampar”, upitala je Lidiju Fumić Dunkić, specijalisticu anesteziologije, kako ona vidi rješenje problema boli kod palijativnih bolesnika i najveći uzrok odlazaka na hitnu.
“Pomaci postoje i uvijek ima novih mjesta za pomake. Prvi palijativni timovi bili su prije 2012., a danas ih imamo cijelu mrežu, i to u ambulanti za liječenje boli pa možemo reći da smo daleko dogurali”, rekla je Fumić Dunkić.
Osvrnula se i na studente Medicinskog fakulteta koji, među ostalim, uče i o palijativnoj skrbi. Rekla je da je palijativa postala obavezni predmet.
Otkriven tajni utjecaj crnog čaja: ‘Jedna šalica dnevno može napraviti veliku stvar’
Pedijatrijska palijativa
Specijalistica pedijatrije Jasminka Stepan Giljević govorila je o palijativi sa svog stajališta.
“Kad je riječ o pedijatrijskoj palijativi, ona je vezana uz naš zavod. Dijete dobiva sadržaj u palijativnom zbrinjavanju, ali mjesto u kojem to dobiva nije adekvatno. Nukleus je obitelj i imamo različite obitelji i stavove o palijativnoj medicini. Svaka obitelj ima svoju priču, stoga je nužan individualan pristup”, istaknula je Stepan Giljević.
Dodala je da je, kad je dijete smrtno bolesno, logično da se javlja strah, a tada taj strah treba riješiti.
“Noću su roditelji sami i to su vrlo delikatne situacije. Jako je teško provoditi palijativnu skrb primjerice u Dubrovniku ili u Slavoniji. Ondje se sve rješava u dnevnoj bolnici zajedno s ostalim kurativnim pacijentima. To je realna situacija. Treba pogledati istini u oči jer nije lako s takvim pacijentom koji zahtijeva posebne terapije”, istaknula je.
Mirela Šentija Knežević govorila je o tome što sve Grad Zagreb radi u vezi s palijativnom skrbi.
“Nažalost, postoji problem nedostatka liječnika specijalista. Zahvalni smo na donošenju umreženosti zdravstvene skrbi, ali je pitanje tko će nam raditi”, zaključila je doktorica.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
