Loše životne navike, nezdrava prehrana, ali i povećan unos stimulansa kao što su kava ili cigarete mogu utjecati na poremećaj u radu štitne žlijezde koja pak utječe na svaku stanicu u našem tijelu. Riječ je o važnoj endokrinoj žlijezdi u tijelu koja proizvodi hormone koji reguliraju različite funkcije u tijelu, poput metabolizma, rasta i razvoja. U krv izlučuje hormone trijodtironin i tetrajodtironin ili tiroksin, a oni utječu na energiju u stanicama i tkivima, stoga čim dođe do lučenja premalo ili previše određenog hormona, započinje bolest.
Kod povišene razine hormona štitnjače u krvi govorimo o tireotoksikozi, dok je hipotireoza naziv za smanjeno lučenje hormona štitnjače. Osim toga, štitnjača se može i upaliti, podložna je tumorima, ali i Hashimotovoj bolesti.
Bolestima štitnjače sklonije su žene, najčešće u dobi od 20 do 50 godina. Iako postoji nekoliko različitih čimbenika, na razvoj poremećaja štitnjače može utjecati i genetska predispozicija, ali i postojanje nekih drugih bolesti. Ovisno o kojem je poremećaju štitne žlijezde riječ, razlikujemo i različite simptome.
Kako stres utječe na štitnjaču?
Današnji tempo života nameće brojne obaveze, a velik dio njih se treba obaviti što prije. Često zahtjevni poslovi, ali i obiteljske situacije mogu itekako nepovoljno utjecati na rad štitnjače. Naime, pod stresom naše tijelo proizvodi hormon kortizol koji nakon duljeg vremena može naštetiti štitnjači.
Ako uza sve navedeno osoba nema dovoljno vremena za odmor i spavanje, štitnjača se počinje blago povećavati, a hormoni dolaze na granice ozbiljnih vrijednosti. Nije rijetkost da od bolesti štitnjače obolijevaju upravo osobe koje rade na vrlo stresnim pozicijama. S obzirom na to da nije tako lako utjecati na poslovne okolnosti, vrlo je važno da u svakodnevnom životu pronađemo način na koji će se opustiti i tijelo i duh i tako dovesti organizam u potrebnu ravnotežu.
Toksični adenom
Kada govorimo o tireotoksikozi, zapravo govorimo o povišenoj razini hormona štitnjače u krvi, a najčešće je uzrokuje hipertireoza, odnosno pojačana produkcija hormona štitnjače. Do hipertireoze najčešće dolazi zbog autoimune bolesti štitnjače, odnosno Graves-Basedowljeve bolesti. Nešto rjeđe hipertireozu uzrokuje toksični adenom koji je zapravo dobroćudni tumor žlijezda, a on nekontrolirano i samostalno proizvodi hormone štitnjače. Karakteristični simptomi za adenom su nervoza, nesanica, pojačano znojenje, gubitak težine, lupanje srca i pojačana probava.
Također, do hipertireoze može doći zbog multinodozne toksične strume poznate i pod nazivom Plummerova bolest. Karakterizira je mnogo nodusa odnosno čvorova od kojih jedan ili više može početi proizvoditi i lučiti višak hormona štitnjače. Najčešće pogađa osobe starije životne dobi. Jedan od okidača za hipertireozu može biti trudnoća, ali i povećan unos joda te korištenje pojedinih skupina lijekova. Oboljeli se najčešće žale na umor, razdražljivost, emocionalnu nestabilnost. Uočen je pojačan apetit, ali unatoč tomu, osoba mršavi. Dolazi do znojenja, može se pojaviti ispadanje kose, nokti postaju slabi i lomljivi. Osim toga, pojavljuje se crvenilo na dlanovima, može doći do ubrzanog rada srca, poremećaja menstrualnog ciklusa, pa čak i neplodnosti. Dio oboljelih od Gravesove bolesti imao je problema s očima u vidu peckanja, naticanja vjeđa, preosjetljivosti na svjetlo te izbočenosti očnih jabučica.
Liječenje hipertireoze uvijek započinje medikamentozno, ali ako ono ne daje rezultate ili se ispostavi da je riječ o toksičnom adenomu, tada se može posegnuti za kirurškim liječenjem ili pak liječenjem radioaktivnim jodom. Smanjenu produkciju hormona štitnjače nazivamo hipotireoza i ona je znatno učestalija od hipertireoze. Najčešće je uzrokuje Hashimotov tireoiditis, neizlječiva autoimuna bolest, ali se može držati pod kontrolom lijekovima, a zbog toga je vrlo važno da se otkrije na vrijeme. Zbog autoimune reakcije počinju se stvarati antitijela koja potom napadaju štitnjaču. Osim toga, hipotireoza može nastati i kao posljedica operacije štitnjače, rjeđe zbog terapije zračenjem, korištenjem radioaktivnog joda, a može biti i prolazna zbog poslijeporođajnog tireoiditisa.
Simptomi se najčešće ne javljaju odmah ili pak sporo napreduju. Neki od najčešćih simptoma su umor, čak i vrlo brzo umaranje, dobitak kilograma koji se jako teško gube, osjetljivost na hladnoću, a mogu se pojaviti suha koža i kosa. Kod dijela oboljelih prisutni su bolovi u mišićima. Baš kao i u slučaju tireotoksikoze, može doći do poremećaja menstrualnog ciklusa, kao i sniženog libida. Ipak, simptomi mogu varirati i ne moraju kod svih oboljelih biti isti, a s obzirom na to da neki od njih mogu biti i znak drugih bolesti, potrebno je što prije obaviti pretrage. Ako se ne liječi, hipotireoza može značajno narušiti zdravlje, od krvožilnih problema, neplodnosti pa sve do problema s ravnotežom.
Povećana štitnjača
Iako se najčešće ne zna uzrok, do povećane štitnjače može doći zbog nedostatka joda ili pak unosa hrane i pojedinih lijekova koji mogu ometati sintezu hormona u štitnjači. Oboljeli najčešće nemaju tegobe osim očiglednog uvećanja, a u iznimno rijetkim slučajevima treba napraviti operativni zahvat. Najčešće se otkriva u pubertetu, trudnoći ili pak menopauzi. U praksi se pokazuje da je riječ o premalom unosu joda ili, s druge strane, prevelikom unosu strumogenih tvari.
U pojedinim dijelovima svijeta prehrana je siromašna jodom pa se pojava eutireotične guše sprečava jodiranjem soli, vode i žitarica. Razlikujemo oblik povećane guše koji nema čvorove i nodularni kod kojeg je potrebno detaljnim pretragama otkloniti mogućnost postojanja cisti i zloćudnih tumora.
Guša može biti i eutireotična, kod koje obično budu uredne vrijednosti hormona štitnjače, hipotireotična i hipertireotična, kod kojih su povišene, odnosno snižene vrijednosti hormona štitnjače. Specifičan je rast pojedinih stanica štitnjače, a na taj način dolazi do stvaranja viška hormona. Bolest se najčešće uočava tek kad se pojave smetnje sa srcem. Oboljeli se u početku liječe uz pomoć lijekova kako bi se postigla normalizacija hormona štitnjače u krvi. U praksi, mlađi se bolesnici podvrgavaju operaciji štitnjače, dok se stariji liječe radioaktivnim jodom.
Akutna upala štitnjače nastaje zbog širenja bakterija, a može se širiti putem krvi ili pak ozljedom štitnjače. Najčešće se javlja uz virusnu upalu koja zahvaća gornji dišni sustav, a može doći i nakon različitih stomatoloških zahvata. Karakteriziraju je povišena tjelesna temperatura i opća slabost. Štitnjača počinje oticati i pojavljuju se vrlo jaki bolovi u vratu. Liječenje se provodi primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova, u nekim slučajevima kortikosteroidima. Dođe li do gnojne upale, može se primijeniti incizija i drenaža. Problem je što se bolest može vratiti, a kod velikog broja oboljelih može dovesti do trajnog smanjenja funkcija štitnjače pa je potrebno liječenje hormonskom terapijom.
Hashimotov sindrom je autoimuna bolesti štitnjače od koje najčešće obolijevaju žene, a ujedno predstavlja i najčešći uzrok hipotireoze u svijetu. Uzrokuje razne negativne promjene u organizmu. Ovu bolest nije moguće izliječiti, ali se može na vrijeme otkriti i tako uspješno tretirati lijekovima. Može se javiti već u ranoj adolescenciji, no najčešće se javlja kod žena u dobi od 30 do 50 godina. Može se pojaviti uz druge autoimune bolesti kao što su šećerna bolest tip 1, vitiligo, celijakija, reumatoidni artritis, lupus i druge.
Još nije poznato što dovodi do Hashimotove bolesti. Ono što je dosad poznato jest to da postoje vanjski okidači poput viroza i stresnih događaja, a u pitanju mogu biti i genetske predispozicije. Kod oboljelih organizam stvara protutijela koja napadaju štitnjaču pa ona tom izloženošću biva pod upalama, što u konačnici dovodi i do kronične upale. Mogu proći godine da osobe koje boluju od Hashimotova sindroma saznaju da uopće boluju, a neki od simptoma koji se javljaju su umor, poremećaji menstruacijskog ciklusa, dobivanje na težini i teži gubitak kilograma.
Tumori štitnjače
Tumori štitnjače mogu biti dobroćudni ili zloćudni i češće se javljaju kod žena. Osobe koje su imale zračenja glave i vrata, ali i pojedine genetske faktore, imaju rizik od nastanka zloćudnih tumora. Najčešće ne postoje nikakvi simptomi, a oboljeli tek uočavaju čvor u štitnjači ili uvećanje limfnog čvora na vratu. Kada su u pitanju dobroćudni tumori, primjenjuje se kirurški zahvat kojim se odstranjuje jedan režanj štitnjače, dok se kod zloćudnog uklanja cijela štitnjača, kao i limfni čvorovi na vratu.
Papilarni karcinom štitnjače najčešći je među karcinomima štitnjače. Kao i kod većine bolesti štitnjače, češće se pojavljuje kod žena nego kod muškaraca. Specifičnost ovog karcinoma je što se češće javlja kod mlađih osoba, ali kad se pojavi u starijoj dobi, najčešće je maligniji.
Odstranjuje se kirurškim zahvatom te se primjenjuju hormoni štitnjače kako bi se smanjilo izlučivanje tireotropnog hormona iz hipofize. Time se utječe na smanjenje mogućnosti da dođe do ponovnog rasta karcinoma. Ako se tumor proširio, štitnjača se potpuno odstranjuje, a potom se zrači radioaktivnim jodom.
Folikularni karcinom čini otprilike svaki deseti karcinom štitnjače, a zloćudniji je nego papilarni karcinom štitnjače. Češće se javlja kod muškaraca i osoba starije životne dobi. Na folikularni karcinom otpada oko 10 posto maligniteta štitnjače. Češći je u starijih te u predjelima s manjkom joda. Zloćudniji je od papilarnog, širi se hematogeno i stvara udaljene presadnice. Tumor se kirurški uklanja zajedno sa štitnom žlijezdom, a ako postoje ostaci tkiva štitnjače, oni se zrače.
Medularni karcinom štitnjače nije učestao, iznosi oko tri posto maligniteta štitnjače, a nastaje zbog prekomjerne proizvodnje hormona kalcitonina. Najčešće se pojavljuje zbog nasljednog faktora, kao sastavnica sindroma multiple endokrine neoplazije-2, ali u praksi su zabilježeni i izolirani slučajevi. Kod liječenja se kirurški odstranjuje štitna žlijezda uz limfne čvorove. S obzirom na nasljedni faktor, jako je važno da ostali članovi obitelji obave pretrage.
Anaplastični karcinom je neizlječivi tumor koji je ujedno i jedan od najagresivnijih karcinoma općenito, a spada u jedan od četiri najmalignija tumora u čovjeka. Javlja se kod starijih osoba i nešto je češći kod muškaraca. Karakterizira ga vrlo nagli rast štitnjače popraćen bolovima. Ima sklonost širiti se na okolne organe, traheju i jednjak, a nerijetko se kod bolesnika u trenutku dijagnoze uočavaju metastaze u limfnim čvorovima vrata i udaljenim organima tijela.
Kvaliteta života
Uz pravilno korištenje lijekova, osobe s bolestima štitnjače trebale bi paziti na prehranu kako ne bi koristile namirnice koje povećavaju ili smanjuju izlučivanje hormona štitnjače. Uz savjetovanje s liječnikom, korisno je uvesti vježbanje u svakodnevicu jer utječe na prirodno ubrzanje metabolizma i održava zdravlje zglobova i mišića, a dobro je i za srce.
Kada je riječ o oboljelima od tumora štitnjače, njihov životni vijek ovisi o vrsti tumora. Oboljeli od papilarnih i folikularnih karcinoma požive više od 30 godina, kod modularnih karcinoma većina oboljelih preživi pet godina, dok nešto manji broj njih doživi 10 godina. Kod anaplastičnog karcinoma većina oboljelih umre u roku od šest mjeseci od postavljanja dijagnoze.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
