Potpećka pećina, pastrmke i zemljani lonci

Ukoliko vas magistralni put nanese negde između Požege i Užica, tačnije 13km od Užica, obavezno svratite u Zlakusu. 

Mnogobrojne tezge s raznobojnom grnčarijum koje ćete zapaziti na putu,  pravi su putokaz i nisu tu nimalo slučajno. 

Ovo je mesto koje gaji tradiciju izrade specijalnih posuda od gline, kakve se retko nađu. 

I tako, iz šarenih lonaca kreće priča o Zlakosi, Potpećincima i skrivenom dragulju speleologije u brdu iznad ovih sela. 

Lonci, poklopci i tradicija

Zlakusa bi bila jedan u nizu bisera naših sela, sa tradicijom gajenja malina, kupina, šljiva, čiste prirode i prijatnih domaćina. 

Ali ovde ćete naći i mnogo više. Pre svega, ovo je mesto gde se u čak 18 domaćinstava nastavilo tradicionalno pravljenje posuda od gline sa dodatkom mermernog praha, što ih čini posebno izdržljivim. Takođe razvili su svoju tehniku izrade, otkriće vam na licu mesta kako se to radi. Čuveni su njihovi lonci u kojima se spremaju najukusnije sarme, prebranci, podvarci a svaki tradicionalni restoran koji drži do sebe, pohvaliće se njihovim pekama za pečenja. Nećete odoleti ovom posuđu, a ono će vas pri svakom obroku potsetiti na toplinu domaćeg ognjišta.

Zlakusa ima i vrlo razvijenu kulturnu ponudu. U zavisnosti u kom delu godine ih posetite, naićićete na likovne kolonije keramike, Sabor izvornog stvaralaštva u Terzića avliji, takmičenje u spremanju tradicionalnih narodnih jela u zlakuškim loncima, dane folklora.

Terzića avlija

Šta je starije: pećina ili selo?

U blizini, nalazi se Potpećka pećina, iznad Potpećinaca. 

Da li je selo dobilo ime po pećini ili pećina po selu, nikad se neće razlučiti. Ono što će vam biti jasno kad je ugledate, je da je ovo pećina sa najvišim svodom u Srbiji, na nekih 50m i 700 stepenica se diže uspon, do ulaza. Ali ne brinite, dostužno je čak i deci i isplati se u svakom slučaju. 

Kada dosegnete prvu dvoranu u nizu, na stazi od 550m, koliko je posetiocima dostupno od 11km pune dužine hodnika, zakoračićete u neka druga davna vremena. 

Potpećka pećina

Pećina se oduvek koristila od neolita do zbegova u toku ratova. Krasi je bogat pećinski nakit od stalaktita, stalagmita, raznih maštovitih oblika i naziva. U njoj  tako živi sedam patuljaka i Snežana, Don Kihot, proćićete kroz Salu makarona, Zmajevu dvoranu, Prolaz slepih miševa…

Ovde je uvek prijatnih 9C, izuzetno čistog vazduha, a otvorena je za organizovane, stručno vođene posete, od početka aprila do kraja oktobra. 

Posle ovolikog uspona, istraživanja, avantura, treba i predahnuti i uživati u zelenilu i svežini Petnice, rečice koja izvire iz pećine i formira je. 

Nećete se mnogo premišljati, restoran “Pećina” tačno ispod, je ne samo kao naslikano mesto sa svojim ribnjakom, baštom, pastrmkama koje vam plivaju u brzacima pod nogama, nego je i pravo gastronomsko blago.

Ovde se jedu najukusnije pastrmke, u svako doba godine, u svežini i debelom hladu, kakvi se traže u sred letnje jare.

Zimi opet, dok sa ognjišta pucketa vatra, gledaćete kroz zastakljeni pod kako se bljeskaju neumorne ribe. 

I taman kad pomislite da bolje biti ne može, nemojte propustiti najbolju pitu od jabuka za kraj! 

Usput ili namerno, svakako otkrijte skriveno blago na vrhu jedne pećine ili dnu zlakuškog zemljanog lonca.