Reumatoidni Artritis: Šta Ćemo Sad?

Reumatoidni artritis predstavlja hronično, dugotrajno oboljenje, koje uzrokuje bol, oticanje i ukočenost zglobova. Simptomi najčešće zahvataju šake, zglob ručja i stopala.

U toku bolesti postoje periodi egzerbacije tj. pogoršanja simptoma, koji su teško predvidivi. Međutim, odgovarajućom terapijom moguće je smanjiti broj egzerbacija i sprečiti ili minimalizovati trajna oštećenja zglobova.

Karakteristična je i pojava generalizovanih simptoma umora i gubitka težine.

Ključni korak je započeti terapiju što ranije, jer se tako smanjuju oštećenja zglobova i oboljenje ima blaži tok.

Reumatoidni Artritis: Šta Ćemo Sad? FOTO: https://www.health.com/rheumatoid-arthritis/telescoping-fingers-rheumatoid-arthritis-x-ray

Reumatoidni Artritis: Šta Ćemo Sad? FOTO: https://www.health.com/rheumatoid-arthritis/telescoping-fingers-rheumatoid-arthritis-x-ray

Simptomi reumatoidnog artritisa


shop.produzizivot vertikalni baner

Osnovni simptomi koji karakterišu ovo oboljenje su:

BOL – u zglobovima je jakog intenziteta, probadajući, pulsirajući. Često se pojačava ujutru ili nakon perioda neaktivnosti tj. mirovanja.

UKOČENOST – zahvaćenih zglobova dovodi do ograničenog pokreta u njima, na primer ukoliko se radi o šakama dolazi do nemogućnosti formiranja pesnice. Poput bola, i ukočenost se pogoršava ujutru ili nakon perioda mirovanja i traje duže od 30 minuta (jutarnja ukočenost se javlja i kod drugih oboljenja ali ona nestaje nakon 30 minuta).

OTOK, CRVENILO – i toplota zahvaćenih zglobova nastaju usled inflamacije (zapaljenja), pa su zglobovi topli i osetljivi na dodir. Kod nekih ljudi se mogu javiti i čvrsti čvorići ili reumatoidni nodusi ispod površine kože oko zahvaćenih zglobova.

Simptomi reumatoidnog artritisa se uglavnom razvijaju postepeno, kroz period od nekoliko nedelja, iako postoje i zabeleženi slučajevi gde je došlo do razvoja simptoma u periodu od nekoliko dana.

Simptomi variraju od osobe do osobe, mogu nestati pa se ponovo pojaviti, mogu se menjati kroz vreme.

Reumatoidni artritis prvenstveno zahvata zglobove. Može zahvatiti bilo koji zglob u telu, ali najčešće prvi zahvaćeni su zglobovi šake, zgloba ručja i stopala. Najčešće se javlja simetrično zahvatanje zglobova (isti zglobovi su zahvaćeni na obe strane tela, tj. obe šake su zahvaćene) iako to nije isključivo.

Ostali simptomi:

Uzroci

Reumatoidni artritis predstavlja autoimuno oboljenje.

To znači da imuni sistem organizma, iz još uvek nepoznatih razloga, napada zdravo tkivo i oštećuje ga. I dalje nije razjašnjeno koji faktor predstavlja okidač, za pojavu ovih dešavanja i razvitak bolesti.

U normalnim uslovima, imunološki sistem organizma proizvodi antitela kako bi se njima borio protiv bakterija, virusa, infekcija i na taj način štiti organizam. Kod reumatoidnog artritisa stvaraju se antitela na tkivo koje se nalazi oko zglobova. Ovo uzrokuje inflamaciju (zapaljenje) tankog sloja tkiva koje okružuje zglob, sinovije. Usled inflamacije otpuštaju se razne supstance koje oštećuju okolne:

  • Kosti
  • Hrskavice
  • Tetive (povezuju mišiće i kosti)
  • Ligamente (povezuju hrskavicu i kosti)

Ukoliko se oboljenje ne leči, ove hemijske supstance vremenom uzrokuju gubitak oblika zgloba i poravnanja kostiju u njemu, ili kao finalni produkt dolazi do potpunog uništenja zgloba.

Faktori rizika

Postoji veliki broj faktora koji povećavaju šanse za razvoj reumatoidnog artritisa:

  • Genetika – moguće je naslediti stanje, jer postoje dokazi o javjanju oboljenja u okviru porodice kroz generacije;
  • Hormoni – oboljenje se češće javlja kod žena, pa se pretpostavlja da postoji veza između oboljenja i estrogena, iako teorija nije dokazana još uvek;
  • Konzumiranje cigareta – postoje podaci da se oboljenje češće javlja kod pušača;

Dijagnoza

Dijagnostikovanje ovog oboljenja nije jednostavan proces, jer dosta oboljenja izaziva inflamaciju i ukočenost zglobova, a konkretno specifičan test ne postoji.

Analiza krvi. Nijedna analiza krvi ne može u potpunosti da potvrdi ili isključi reumatoidni artritis, međutim određene analize su dobri indikatori oboljenja. Od analiza se određuje:

  • Sedimentacija eritrocita
  • C reaktivni protein (CRP)
  • Kompletna krvna slika

U okviru reumatoidnog artritisa se može javiti i anemija, ali ona nije definitivni pokazatelj oboljenja.

Reumatoidni faktor i anti-CCP antitela

Kod polovine broja ljudi obolelih od reumatoidnog artritisa se u krvi nalazi pozitivan reumatoidni faktor, dok kod 1 osobe u 20 bez oboljenja ovaj faktor je takođe pozitivan.

Osobe koje su pozitivne na anti-CCP imaju veliku verovatnoću razvitka oboljenja, međutim svi oboleli od reumatoidnog artritisa nemaju pozitivan ovaj test, tj. nemaju svi anti-CCP antitela u krvi.

Osobe koje su pozitivne na oba testa u najvećem broju slučajeva imaju težu sliku oboljenja i potreban im je poseban terapijski režim.

Radiološki pregledi

Različiti oblici imidžinga (radioloških pregleda) nam omogućavaju diferencijaciju različitih tipova artritisa.

Koriste se i za praćenje progresije oboljenja.

Koriste se:

  • Rentgen RTG
  • Magnetna rezonanca MRI

Ukoliko Vam je postavljena dijagnoza reumatoidnog artritisa, sprovodi se test procene zahvaćenosti zglobova i mogućnosti vršenja svakodnevnih aktivnosti.

Lečenje

Konačni lek za reumatoidni artritis ne postoji, zato morate početi vežbati sa doktorom pa posle sami kod kuće. Rani početak terapije i promena stila života smanjuju rizik za oštećenje zglobova i minimalizuju štetu.

Lekovi koji se koriste u terapiji reumatoidnog artritisa:

Antireumatoidni lekovi

U terapiji oboljenja se uglavnom koristi kombinacija antireumatoidnih lekova.

Ovi lekovi ublažavaju simptome i usporavaju progresiju bolesti.

Mehanizam njihovog delovanja se zasniva na blokiranju efekta hemijskih supstanci koji se oslobađaju kada imuni sistem napadne zglobove.

Lekovi obuhvataju:

  • Metotreksat
  • Leflunomid
  • Sulfasalazin
  • Hidroksihlorokin

Metotreksat je obično prvi lek koji se prepisuje, zajedno sa još jednim antireumatoidnim lekom i kratkom primenom kortikosteroida u cilju olakšavanja bolova.

Metotreksat izaziva neželjena dejstva poput mučnine, povraćanja, dijareje, glavobolje. Iz ovih razloga kod terapije sa metotreksatom se periodično vrše ispitivanja i prati se efekat leka na organizam. I pored ovoga, većina ljudi dobro podnosi metotreksat.

Dejstvo lekova se primećuje mnogo kasnije. Veoma je bitno ostati dosledan terapiji i primenjivati je tačno onako kako je prepisano iako u početnom periodu neće biti rezultata, tj. efekti neće biti primetni.

Biološka terapija

Neki od predstavnika:

  • Etanercept
  • Infliksimab
  • Rituksimab
  • Tocilizumab

Obično se uzimaju u kombinaciji sa metotreksatom ili drugim lekom iz grupe antireumatoidnih lekova u situacijama kada taj lek sam nije dovoljan.

Primenjuju se putem injekcije. Mehanizam njihovog dejstva se zasniva na sprečavanju aktivacije imunog sistema, kako ne bi napadao zglobove.

Neželjena dejstva su blaga i obuhvataju lokalne kožne reakcije, mučninu, povišenu temperaturu, glavobolju.

Jaki inhibitori

Inhibitori janus kinaze su novi oblik terapije i koriste se u srednje teškim i teškim oblicima bolesti. Često se koriste u kombinaciji sa metotreksatom.

To su:

  • Tofacitinib
  • Baricitinib

Koriste se kod osoba koje nisu imale uspeha u terapiji sa antireumatoidnim lekovima i biološkom terapijom.

Analgetici

U sklopu terapije primenjuju se i lekovi protiv bolova. Preporučuje se upotreba paracetamola protiv bolova.

Analgetici se preporučuju najčešće u egzerbaciji bolesti, ali i van nje u cilju olakšavanja simptoma bola.

Nesteroidni antiinflamatorni lekovi NSAIL

Ova grupa lekova se može koristiti u kombinaciji sa analgeticima ili samostalno. Preporučuje se ibuprofen. Lekovi ublažavaju simptome bola i smanjuju inflamaciju zglobova, iako ne mogu da spreče pogoršanje reumatoidnog artritisa kroz vreme.

Kortikosteroidi

Grupa lekova koja ublažava simptome bola, inflamacije i ukočenosti zglobova. Mogu se konzumirati oralno (u vidu tablete) ili primenjivati kao injekcija u mišić ili sam zglob.

Koriste se u kraćim intervalima jer dugotrajna primena ovih lekova dovodi do pojave neželjenih dejstava poput osteoporoze, slabosti mišića, dobitka na težini.

Fizikalna terapija

Fizikalna terapija za zahvaćene zglobove poboljšava mišićnu snagu, fleksibilnost i pokretljivost zglobova.

Podrazumeva obuku sa specijalistom a zatim sprovođenje istog tretmana kod kuće.

Često se u okviru terapije preporučuju čak i podvezi koji bi smanjili opterećenje na zahvaćene zglobove.

Hirurgija

U nekim slučajevima i pored medikamentne terapije dođe do oštećenja zgloba i hirurški zahvati su potrebni kako bi se povratila pokretljivost.

Hirurgija se može koristiti i za redukciju bola ili ispravljanja deformiteta.

Razlikujemo sledeće vrste:

  • Operacije prstiju, šake, zgloba ručja
  • Artroskopija (procedura ukljanjanja inflairanog tkiva zgloba)
  • Artroplastija (operacija zamene zgloba)

Stil života

Pored regularne medikamentne terapije postoje još neki koraci koje možete preduzeti kako bi olakšali svoje simptome. Komplementarne terapije uključuju:

  • Akupunkturu
  • Kiropraktičara
  • Masaže

Ishrana

Iako ne postoje konkretni dokazi da ishrana utiče na ublažavanje simptoma, kod velikog broja ljudi se zapaža upravo to nakon izbacivanja problematičnih namirnica.

Potrebno je na nekoliko nedelja izbegavati problematične namirnice i pratiti promenu simptoma na bolje ili gore.

Pored toga u cilju ublažavanja simptoma preporučuje se upotreba kalcijuma i vitamina D, dok folna kiselina služi u prevenciji neželjenih dejstva metotreksata.

Komplikacije

1 Sindrom karpalnog tunela

Često stanje koje se javlja kod osoba obolelih od reumatoidnog artritisa usled kompresije nerva koji vrši inervaciju šake. Simptomi:

  • Bol
  • Trnjenje
  • Peckanje, mravinjanje u šakama

Terapija podrazumeva injekcije kortikosteroida ili po potrebi hirurška procedura.

2 Generalizovane inflamacije

U toku reumatoidnog artritisa može doći do pojave zapaljenja u drugim delovima tela:

  • Pluća – kašalj, nedostatak vazduha, bolovi u grudima
  • Srce – (perikarditis) bolovi u grudima
  • Oči – crvenilo očiju, bol, suvoća
  • Krvni sudovi – (vaskulitis)

Zahvaljujući pravovremenom početku i odgovarajućoj terapiji ove komplikacije se danas retko dešavaju.

3 Oštećenje zglobova

Ukoliko se oboljenje ne prepozna na vreme ili ne tretira na odgovarajući način oštećenja zglobova postaju teža i trajna. Može doći do oštećenja okolnog tkiva, tetiva, mišića, ligamenata, kostiju, hrskavice.

4 Kardiovaskularna oboljenja

Osobe obolele od reumatoidnog artritisa imaju veći rizik za razvoj kardiovaskularnih oboljenja poput srčanog udara ili šloga.

5 Cervikalna mijelopatija

Stanje koje se javlja u sklopu reumatoidnog artritisa kada dođe do dislokacije zglobova vratnih pršljenova i stvaranja dodatnog pritiska na kičmenu moždinu. Terapija je hirurška. Bol u vratu >

Kako živeti sa reumatoidnim artritisom?

Reumatoidni artritis je oboljenje koje često menja veliki deo života pojedinca. U zavisnosti od težine simptoma, brzine napredovanja bolesti, terapije i onoga što čini svakodnevnicu za tu osobu, potrebno je napraviti promene u određenim aspektima svog života i imati drugačiji pristup izvršavanju svakodnevnih aktivnosti.

Ono što je izuzetno bitno, jeste da pratite terapiju, dakle dozu i način doziranja, tačno po uputstvima. Sa terapijom morate nastaviti čak i ako se osećate bolje i simptomi su se povukli, jer na taj način se sprečavaju egzerbacije bolesti i trajna oštećenja zglobova. Takođe je neophodno ići na redovne kontrole kako bi se znalo tačno stanje u kojoj se organizam nalazi.

U nekim slučajevima dolazi do ublažavanja simptoma ili njihovog povlačenja u potpunosti. Ukoliko se ovo desi i potraje godinu dana, bez potrebe za kortikosteroidima postoji mogućnost redukovanja terapije, smanjenja doze ili isključivanja u celini.

U svakodnevnom životu neophodno je naći pravu dozu između odmora i fizičke aktivnosti. Odmor prija inflamiranim zglobovima, dok fizička aktivnost sprečava da oni postanu kruti, povećava mišićnu snagu i generalnu pokretljivost. Intenzitet vežbi se povećava postepeno i naravno treba izbegavati sve vežbe koje dovode do pojave bola, inflamacije, otoka. Preporučuje se plivanje, šetnja, vožnja bicikla.

Kako bi svakodnevni život bio lakši preporučuju se različite tehnike disanja, meditacije i opuštanja. Manje psihičkog stresa je manje i fizičkog stresa, zapamtite to. Zato se savetuje razgovor sa psihoterapeutima, grupama za podršku. Ali i svakako razgovor sa porodicom, prijateljima, Vašim najbližim i drugim osobama obolelim od istog oboljenja.

Ukoliko želite da osnujete porodicu posavetujte se sa Vašim doktorom u vezi terapije pre i tokom trudnoće za žene, kao i pre i tokom začeća za muškarce, koja je najbolja za Vas.

Ukoliko Vam se svideo naš tekst, zamolili bismo Vas da nas podržite tako što ćete nas pratiti na Facebook-u ili Twitter-u. Ostanite sa nama i upoznajte nas bolje >>!

Pročitajte još

Original Article