Primarni sklerozirajući kolangitis (PSC) kronična je, imunosno posredovana bolest jetre. Karakterizira je kronična upala i fibroza intra- i ekstrahepatičnih žučnih vodova. Kroz 10 do 15 godina, bolest u većine bolesnika dovodi do dekompenzirane ciroze jetre zbog kolestaze i progresivne jetrene fibroze. U trenutku postavljanja dijagnoze većina bolesnika je asimptomatska, te na bolest upućuju abnormalni testovi jetrene funkcije i/ili otkriće proširenja žučnih vodova na radiološkim snimkama.
Od simptomatskih bolesnika, umor i svrbež najčešći su simptomi u početku bolesti. Kod liječenja PSC-a koristi se ursodeoksikolna kiselina, intervencije ERCP-om i transplantacija jetre. PSC sporo je progresivna bolest i većina bolesnika umre u roku od 10 do 12 godina od postavljanja dijagnoze, ako im se ne transplantira jetra. Značajan broj bolesnika oboli od hepatobilijarnog ili kolorektalnog karcinoma. Tako je opisano u radu objavljenom na Hrčak.srce, kojeg potpisuju Armin Mehmedović, Marko Nikolić, Dražen Zekanović, Jadranko Turčinov i Neven Ljubičić.
Umirao je od rijetke bolesti
A upravo je od te bolesti obolio bivši engleski reprezentativac Kieron Dyer (44). Kako je opisao za Daily Mail, umirao je od rijetke bolesti jetre prije samo 11 tjedana, međutim nakon transplatacije dobio je drugu priliku za život.
Bivši engleski veznjak ležao je na samrti u bolnici Addenbrooke u Cambridgeu, a kad ga je jedan od njegovih prijatelja posjetio je izgledao tako bolesno, mršavo i slomljeno, da je briznuo u plač kad su se on i njegova žena vratili do svog automobila na bolničkom parkiralištu. Rekao je svojoj supruzi da je uvjeren da će Dyer biti mrtav prije nego što se ukaže mogućnost transplantacije.
No, Dyer nije gubio nadu. Bio je u bolnici tri mjeseca s nadom da će se dogoditi čudo. Znao je da se može osloniti na ljubav svoje žene, Hollie, majke, djece i nekoliko bliskih prijatelja. Ali osim toga, nije mislio da je previše ljudi briga hoće li preživjeti ili umrijeti.
Sam svoj neprijatelj
I dalje je sebe smatrao neprijateljem broj jedan, nogometašem koji je uprskao, igračem za kojeg su svi mislili da je protratio svoj talent, čovjekom koji se prekasno opametio i prerano ostario, dječakom s plakata Baby Bentley Brigade, Ayia Napa kralj zabave, nogometaš milijunaš s više novca nego razuma.
Nakon svega što je prošao u životu, bio je tako na pragu smrti, a onda je 18. rujna dobio drugu šansu. Od donora je dobio jetru, a operacija je trajala devet sati. Tri tjedna kasnije oporavio se i bio je natrag u svom domu u Ipswichu gdje je s njim razgovarao Daily Mailov novinar Oliver Holt.
“Činjenicu da je netko drugi umro da bih ja mogao živjeti je nešto što još uvijek ne mogu shvatiti. Nisam govorio o tome do sada jer je to tako teška misao. Možda 99% stanovništva ima samo jednu priliku za život, a meni su dane dvije. Razlog zašto su mi dane dvije šanse je taj što je netko umro. Imati tu odgovornost i teret… još uvijek se ne mogu pomiriti s tim. Ima dana kada jednostavno plačem. Ja sam sretan. Nisam tužan. Upravo je tako moćna misao da je netko morao umrijeti”, započeo je.
Druga šansa
“Teret da živim svoj život ispravno je važna stvar. Ljudi kažu da već vide razliku u mom raspoloženju i manirima. Dobio sam drugu šansu, moram je ozbiljno shvatiti i svaki dan učiniti važnim. Prva stvar je osigurati da nikada ne ugrozim svoju jetru. Nisam bio alkoholičar pa će doći vrijeme kad bih mogao piti alkohol ako bih htio, umjereno, ali to nikad neću činiti. Nikada neću ugroziti svoju jetru. Nikad se nisam drogirao i tako ću i ostati. Nastojat ću živjeti svaki dan punim plućima, truditi se ne izgubiti niti jedan dan. Sada imam mnogo pozitivniji pogled na život. Šteta što je za to bila potrebna tuđa tragedija”, poručio je.
Istraživanja dokazala kada je najzdravije večerati: Bitno je paziti na jednu stvar
“Uvijek sam mislio da sam javni neprijatelj broj jedan i da me svi mrze, ali kad su stvari postale stvarne, otkrio sam da ima puno ljudi kojima je stalo do mene. Kad sam bio u bolnici, čekajući transplantaciju, bio sam najslabiji. Bila je to noćna mora s kojom se trebalo nositi. Umirao sam pa možete zamisliti koliko sam bio neraspoložen, a moja obitelj nije to niti jednom shvatila osobno. Sve što su pokazali bila je ljubav, ljubav, ljubav. Vozili su tri sata dnevno svaki dan tri mjeseca. To je bezuvjetna ljubav”, ispričao je.
Snažna podrška
“Izljev ljubavi obitelji i prijatelja i nogometnog svijeta bio je tako snažan. Ja sam dječak iz Ipswicha, a naši najveći rivali su Norwich. Ne volim baš Norwich. Kad sam se probudio nakon operacije, došla je poruka iz Norwich Cityja ‘brzo ozdravi’. To je klasa”, otkrio je.
Jure Brkljača progovorio o zdravstvenom problemu: ‘Otkrio sam kolesteatom’
“Prva utakmica Ipswicha na koju sam otišao bila je protiv Plymoutha i bio je to emotivan dan zbog izljeva ljubavi navijača. Bio sam sa svojim sinom, Kadenom, i pokušavao sam se suzdržati. Ljudi su mi prilazili dok sam hodao prema sa svojim dječakom i govorili su da su ponosni na mene. Sada sam trener u Chesterfieldu i istu sam podršku dobio od njihovih navijača”, naveo je.
“Mislim da sam postao mudriji što sam stariji, mislim da sam sazrio u posljednjih nekoliko godina, ali ovo je drugačije. Prije ovoga nisam vidio onoliko jasno koliko sam trebao. Život je prekratak”, poručio je. Dyer je igrao za Newcastle između 1999. i 2007. prije nego što se pridružio West Ham Unitedu. Branio je još boje Ipswicha, u kojem je i započeo karijeru, QPR-a i Middlesbrougha. Za Englesku je nastupio 33 puta.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
