Strah od svetlosti – Fotofobija

Fotofobija može biti privremena reakcija na svetlosni izvor, na primer sunce, ali i simptom prave pravcate bolesti. Uzroci su mnogobrojni – treba ih prepoznati i na vreme reagovati

Pod fotofobijom (u doslovnom prevodu “strah od svetlosti”) podrazumeva se preosetljivost na svetlost izazvana iritacijom površine oka (predugo izlaganje suncu, određena bolest). Neugodnost češće pogađa osobe sa svetlim očima kojima svetlost nekad toliko smeta da moraju da zažmure. Pojavu uzrokuje spazam jednog mišića dužice (obojena membrana) koja se skuplja da bi zaštitila oči od svetlosti.

Opšta prevencija
Evo i nekoliko jednostavnih pravila za sprečavanje fotofobije.
• Na otvorenom nositi naočare za sunce ili šešire sa velikim obodom. Preporučuju se stakla sa filterom, po mogućnosti siva: štite, a ne menjaju izgled boja.
• Koristiti kapi za oči koje smanjuju osetljivost rožnjače i veštačke suze koje vlaže i štite oči.
• Jesti što više borovnica i uzimati vitamin A i minerale, posebno cink i magnezijum. Ovi sastojci nude najbolju zaštitu, a smanjuju i stres.
• Pratiti svaku promenu vida i redovno ići na specijalističke preglede očiju.

Odbrana od računara
Fotofobiju može izazvati i svetlost monitora pa osoba koja koristi kompjuter treba da se pridržava određenih pravila.
• Povremeno odvraćati pažnju od ekrana i svaka dva sata praviti pauzu od 10-15 minuta. U većini zemalja ovo je čak predviđeno zakonom za zaposlene koji provode mnogo vremena za računarom.
• Podesiti ugao videoterminala: idealno je 10-20 stepeni ispod nivoa očiju radi prirodnog položaja glave.
• Ko radi sa grafičkim funkcijama visoke rezolucije treba da koristi veći monitor, na primer od 19 inča.
• Zadržati udaljenost od oko 50-70 centimetara (za dalekovide tražiti posebna rešenja).
• Izbegavati druge svetlosne izvore u radnoj prostoriji koji bi bacali svetlost na monitor. U tom smislu, pomažu i zavese.
• Ne koristiti prejako osvetljenu pozadinu.

Ako je krivac bolest
Konjunktivitis. – Fotofobija je često simptom akutnog konjunktivitisa. Reč je o upali vežnjače, providne membrane kojom je obavijena očna jabučica. Konjunktivitis može biti bakterijskog ili virusnog porekla. Izaziva ga, međutim, i prekomerno izlaganje suncu i alergija na polen ili grinje iz kućne prašine. Kad su uzročnik bakterije, fotofobiju prati bol, oko je crveno, a sekret gnojav. U slučaju virusnog konjunktivitisa, oči su crvene, a često je zahvaćena i rožnjača.
Lečenje. – Za bakterijske infekcije lekar prepisuje antibiotike (oralne ili lokalne). Protiv virusnih oblika i onih čiji je uzrok izlaganje suncu koriste se kapi za oči (s antizapaljenjskim steroidima i antibakterijske preventivnog karaktera). Za alergijske bolesti oka preporučuju se kapi protiv alergije.
Iritis. – Zapaljenje dužice (šarenice, irisa). Reč je o obojenoj membrani, zaduženoj za podešavanje količine svetlosti koja ulazi u oko. Kad se upala proširi na cilijarno telo (unutrašnji deo prožet krvnim sudovima), govorimo o iridociklitisu. Upala irisa često je posledica infektivne bolesti u organizmu, od gripa do sinusitisa, od infekcija polnih organa do reumatizma.
Upala dužice izaziva jaku fotofobiju. Oko je bolno, gornji kapak naduven zbog prisustva tečnosti, suzenje pojačano. Dužica je tamna, a zenica sužena. U slučaju iridociklitisa, fotofobiju prate jaki bolovi i značajno smanjenje vidne oštrine.
Lečenje. – Uglavnom kortizonskim preparatima koji deluju protiv upala i kapi za širenje zenica.
Glaukom. – Reč je o podmukloj očnoj bolesti bez jasnih simptoma koju prati povećanje očnog pritiska. Treba je shvatiti ozbiljno, naročito posle četrdesete godine ili ako u porodici postoje slučajevi glaukoma, budući da oštećuje očni nerv i uzrokuje gubitak vida.
Lečenje. – Posle detaljnog oftamološkog pregleda i dijagnoze, lekar prepisuje kapi ili tablete, zavisno od stanja, ili lasersku terapiju. U teškim slučajevima koji ne reaguju na lekove pribegava se hirurškom zahvatu.
Uveitis. – Fotofobija se pripisuje i prednjim uveitisima (uvea je sudovna opna očne jabučice) koji se dele na ciklitise i iridociklitise. U prvom slučaju upala membrane zahvata cilijarno telo i sudovnjaču, u drugom i dužicu oka. Uveitis uzrokuju infektivne bolesti kao što su gonoreja (najčešća polna bolest današnjice), reumatizam, grip ili lokalne infekcije tipa sinusitisa ili zubnih granuloma. Pored fotofobije, prisutni su bolovi u očnoj jabučici, jako suzenje, edem gornjeg očnog kapka, sluzava tečnost na dužici koja je tamna, a zenica sužena.
Lečenje. – Na bazi kortizonskih preparata koji deluju protiv upala i kapi za širenje zenica.
Astigmatizam. – Reč je o poremećenom prelamanju zraka u oku: slika se ne formira u jednom fokusu pa se osoba žali na zamagljeni vid. Uzrok je deformacija rožnjače koja umesto kružnog oblika tenis-lopte ima jajastu liniju ragbi-lopte. Pored iskrivljene slike, javlja se i fotofobija uzrokovana naprezanjem oka da samo ispravi vidni poremećaj.
Lečenje. – Dovoljno je delovati na uzrok, dakle astigmatizam, da strah od svetlosti nestane. Koriste se naočare sa cilindričnim staklima ili kombinacijom cilindričnih i sfernih. Tu su i hirurški zahvati: laser lako ispravlja “krivinu” rožnjače.
Katarakta. – Nepodnošenje svetlosti vezuje se i za kataraktu ili sivu mrenu: reč je o zamućenju očnog sočiva koje uzrokuje smanjenu oštrinu vida. Tegoba može biti posledica povrede, starosti ili promene u metabolizmu (kao što je dijabetes), a nekad je i urođena. Pored fotofobije, katarakta se ispoljava postepenim slabljenjem vida, boljim vidom na blizinu nego što je bio, bleštanjem i mrljama pred očima.
Lečenje. – Mikrohirurškim zahvatom kojim se zamućeno očno sočivo zamenjuje veštačkim.

Kada nije bolest u pitanju
U nekim slučajevima fotofobija nije vezana za očne bolesti već za privremene uslove.
Spoljni faktori. – Netoleranciju na svetlost izazivaju i: 1. strana tela u oku; 2. produženo izlaganje suncu kad su blesak i toplota najjači; 3. kvarc-lampe; 4. elektroaparati bez odgovarajuće zaštite; 5. kontaktna sočiva; 6. kvalitet kućne ili radne sredine.
Šta preduzeti. – Delovati na uzrok. U slučaju 1: izvaditi strano telo čistim rukama ili otići lekaru; u slučajevima 2-3-4: ne preterivati s izlaganjem. U slučaju 5: tražiti savet od očnog lekara; u slučaju 6: poboljšati kvalitet sredine (na primer, izbegavanjem pušenja).