Sve više Hrvata pati od ozbiljnog poremećaja, a gotovo se i ne zna da postoji

O njoj se malo govori, a ipak je vrlo prisutna. Postporođajna depresija može biti prisutna kod žena nakon porođaja, a prema nekim podacima, od nje oboli i do 15 posto žena. Prema stručnoj literaturi, 40 do 80 posto žena suoči s postporođajnom tugom (eng. baby blues).

Iako ona najčešće prođe za desetak dana, a u nekim slučajevima može potrajati i do mjesec dana, ako ne dođe do povlačenja u duljem vremenskom periodu, možemo govoriti o postporođajnoj depresiji.

Lavina hormona

Prvotni doticaj s bebom izaziva lavinu hormona, pojačano je uzbuđenje, sve je novo i nabijeno emocijama, pa ti dani, koliko god bili divni zbog dolaska na svijet novog člana obitelji, mogu biti itekako stresni za majku. Dodatni su faktori stres prije porođaja, kao i sama težina porođaja i način na koji se žena u konačnici nosi sa svime.

Tu je i neispavanost koja je prisutna u prvim danima bebina života, a žene i dalje mogu osjećati bolove, bilo da je riječ o epiziotomiji ili pak carskom rezu. Nerijetko dolazi i do problema s laktacijom, što posebno može utjecati na psihu majke koja želi prehraniti svoje dijete, a često i do mastitisa, što može otežati cijelu situaciju.

Postporođajna tuga

Boravkom u rodilištu žena se može osjećati zaštićeno jer je u blizini stručnjaka, pa ako joj zatreba bilo kakva pomoć, ima je nadohvat ruke. Nakon povratka kući dolazi i do prvih promjena, više toga pada na ženu, a najčešća pomoć koju dobije upravo je u prvim danima djetetova života.

Postporođajna tuga može se prepoznati po naglim promjenama raspoloženja, ranjivosti, manjku energije. Brojne prvorotkinje susreću se s težinom majčinstva, osjećaju se kao da su u kavezu i teško im pada novi ritam.

Kako bi žena što bezbolnije prošla ovo razdoblje, potrebna joj je pomoć najbližih, kako oko same bebe tako i u kućanskim poslovima, a neizostavno je i pažljivo pristupiti majci ne stavljajući je u drugi plan, s njom treba razgovarati, doznati kako se osjeća, koje su joj želje i potrebe, odnosno pokazati joj da su bližnji tu uz nju i da može računati na njih. Postporođajna tuga s vremenom će jenjavati i proći sama od sebe, a uz pomoć okoline i dovoljno odmora, žena će vrlo brzo doći “na staro”.

Depresivna epizoda

Ne dođe li do povlačenja simptoma, treba potražiti stručnu pomoć jer je vrlo vjerojatno riječ o postporođajnoj depresiji. Riječ je o poremećaju raspoloženja koji se još naziva i postpartalna depresija, a javlja se kod 10 do 15 posto žena.

Problem s ovim poremećajem jest to što ne mora nužno biti vidljiv odmah nakon porođaja, naime, u nekim se slučajevima može pojaviti i nekoliko mjeseci nakon toga. Obično se uočava ako se simptomi postporođajne tuge ne povlače nakon dva tjedna do najdulje mjesec dana. Depresivna epizoda, ako se ne reagira na vrijeme, može potrajati i do godinu dana. Struka se još nije usuglasila u vezi s točnim uzrokom, no utvrđeno je da se javlja zbog hormonskih promjena nastalih nakon porođaja, ali i niza psiholoških promjena koje uslijede.

Postoje i određeni faktori koji mogu biti svojevrsni “okidači” za razvoj postporođajne depresije. Neki od njih odnose se na dio života prije trudnoće, odnosno na prethodne psihičke tegobe kao što su ranije prisutne depresije u životu, ali i neplanirana trudnoća. Tijek trudnoće također može pridonijeti razvoju postporođajne depresije ako dođe do nekih stresnih događaja kao što su komplikacije u trudnoći ili pak smrt bliske osobe.

Problemi s dojenjem

Nakon porođaja, problemi s dojenjem mogu pridonijeti razvoju postporođajne depresije, kao i odnosi u obitelji. Financijski problemi, neslaganje s partnerom ili pak manjak potpore, sve to mogu biti okidači koji u konačnici dovode do postporođajne depresije.

Vrlo se često događa da se simptomi postporođajne depresije zamijene s onima postporođajne tuge pa treba pratiti trajanje pojedinog perioda, ali već u startu postporođajna depresija može imati puno ozbiljnije simptome.

Ponekad je depresija vidljiva već i tijekom trudnoće te se nastavlja i nakon porođaja. Obično se na prvu može primijetiti kako majka ne vodi dovoljnu brigu o djetetu, ali ni o samoj sebi. Teže ostvaruje vezu s djetetom, a što više pokušava raditi na tome, teže podnosi činjenicu da ne uspijeva, odnosno ima osjećaj da nije dobra majka. Za razliku od postporođajne tuge, ovdje možemo govoriti o velikim i naglim promjenama raspoloženja, a često je prisutno i plakanje bez nekog razloga.

Žena često ili gubi apetit ili se prejeda, ali hrana također može biti jedan od pokazatelja. Najčešće dolazi do gubitka želje za intimnim odnosima s partnerom pa se time narušavaju i njihovi odnosi. Majku preplavljuju neugodni osjećaji pa tako počne sumnjati da nije dobra majka, žena, smatra se bezvrijednom, javlja se sram, a mogu doći i suicidalne misli. Nekim se majkama s postporođajnom depresijom javlja želja da naštete djetetu.

Okidač i pomoć

Dojenje povezuje majku i dijete. Govorimo o najprirodnijem načinu hranjenja novorođenčeta jer tako dobiva sve potrebne hranjive sastojke s obzirom na to da se majčino mlijeko prilagođava potrebama i uzrastu djeteta. No, iako se možda čini vrlo lako, dojenje može biti prilično zahtjevno, posebno kada su u pitanju prvorotkinje koje još nemaju iskustva.

Naime, tek rođene bebe mogu biti umorne od porođaja pa često samo spavaju, teško ih se razbudi, imaju loš hvat ili pak u nekim slučajevima “budu lijene” dojiti. S druge strane, kod nekih majki treba više vremena da nadođe mlijeko i sve to može uzrokovati dodatni stres. Naime, majka osjeća da ne pridonosi svom djetetu i još više pada u začarani krug, no važno je da u tim trenucima dobije stručnu pomoć jer je znanstveno dokazano da dojenje pomaže u regulaciji hormona kortizola, a on se nepravilno izlučuje prilikom postporođajne depresije. Svakako treba poštovati želju majke koja možda u tim trenucima odbija dojenje jer joj se time pogoršava situacija.

Istraživanja su pokazala da su djeca koja su prije pete godine života izložena majčinoj depresiji sklona razvoju problema koji se očituju u socijalnom, emocionalnom i tjelesnom zdravlju. U takvim je obiteljima prisutno manje topline te dolazi do više sukoba između članova. Pozitivno je da očevi ili ostali članovi kućanstva mogu ublažiti ove posljedice za djecu, ali ključan je predani angažman i povezivanje s djetetom.

Kako ublažiti osjet depresije u obitelji

Naime, uspostavom sigurne povezanosti dijete neće toliko biti podložno promjenama raspoloženja, a otac ili neki drugi bliski član kućanstva na taj način može ublažiti osjet depresije u obitelji. Vrlo je važno prepoznati prve simptome i reagirati na vrijeme.

Zbog toga u društvu sve više treba posvećivati pažnju ovom poremećaju kako bi ga bližnji na vrijeme primijetili i reagirali, a okolina imala više razumijevanja, i kako ne bi došlo do osude i stigmatizacije, što je, nažalost, vrlo česta pojava u društvu kada je riječ o psihičkim poremećajima i bolesti. Naime, neliječena depresija može dugo potrajati, a što više vrijeme prolazi, postoji i veća opasnost od pojave kroničnog depresivnog poremećaja.

Iako se općenito u trudnoći izbjegavaju lijekovi, kad je riječ o postporođajnoj depresiji, stručnjaci se slažu kako veći rizik predstavlja neliječenje ako govorimo o njezinu pojavljivanju za vrijeme trudnoće. Liječnici se nakon razgovora i pregleda najčešće odlučuju za primjenu antidepresiva, no da bi oni počeli djelovati, potrebno je i više od mjesec dana, stoga se treba pridržavati propisane terapije i ne očekivati rezultate preko noći.

Nova uloga

Veliki problem predstavlja i što neke žene same prestanu uzimati terapiju nakon što se počnu osjećati bolje jer smatraju da im lijekovi više ne trebaju, no takvim se ponašanjem dovode do velikog rizika od ponovne pojave depresije, i to u vrlo kratkom roku.

Također, vrlo je važan i pristup stručnjaka jer osim liječenja antidepresivima, treba provoditi i psihoterapiju, a kod nekih blažih oblika postporođajne depresije psihoterapija se pokazuje učinkovitom i bez primjene antidepresiva. No ako žena nema potporu svojih bližnjih, neki siguran oslonac i pomoć u teškim trenucima, teško je očekivati da će samo lijekovi ili razgovor biti dovoljni da se situacija poboljša.

Partneri ili netko bližnji trebali bi majci olakšati koliko je moguće, razgovarati svakodnevno, vidjeti kako se situacija može poboljšati te nastojati zajedničkim snagama doći do rezultata. Osim toga, ženi treba omogućiti vrijeme koje će imati samo za sebe, pa makar i pola sata dnevno, da se u tom periodu bavi onime što joj pričinjava zadovoljstvo.

Za depresiju kod muškaraca gotovo se i ne zna

Ako se o postporođajnoj depresiji kod žena govori premalo, za postporođajnu depresiju kod muškaraca gotovo se i ne zna da postoji, a ipak je prisutna i pogađa pojedine očeve. Naime, tijekom trudnoće i s dolaskom novorođenčeta fokus je na bebi i na majci, ali malo tko shvaća koliko veliku promjenu u tom periodu doživljavaju muškarci.

Da nije riječ o rijetkom slučaju, pokazuju podaci da do 25 posto očeva doživi postporođajnu depresiju koja se također može javiti za vrijeme trudnoće ili u periodu do djetetove prve godine života. Zbunjeni novom životnom ulogom, muškarci češće prikrivaju simptome depresije, a oni se mogu očitovati jednako kao i kod žena, odnosno kao razdražljivost, umor, preopterećenost, može doći do poremećaja spavanja…

Štetan trend širi se među mladima: ‘Intoksikacija kod tinejdžera izgleda vrlo dramatično’

Češće se pojavljuje kod mlađih muškaraca te onih koji su ranije tijekom života imali neki od psihičkih poremećaja ili bolesti. Jednako kao i kad je u pitanju postporođajna depresija kod majke, i ona kod oca može uzrokovati razvoj problema kod djece. Važno je prepoznati simptome na vrijeme i svakako potražiti stručnu pomoć bez ustručavanja jer ako se ne liječi, može doći do kroničnog depresivnog poremećaja.

Razbijanje stigme

Iako nije čest, zahvaća četiri od tisuću majki, još jedan problem javlja se među rodiljama. Riječ je o vrlo ozbiljnim simptomima koji se nikako ne smiju zanemarivati, a mogu se uočiti već prvog dana pa do dva tjedna od porođaja.

Žene prati jak osjećaj zbunjenosti, javljaju se halucinacije, može doći do pojave paranoje, a nerijetko se bilježe slučajevi samoozljeđivanja ili nanošenja ozljeda djetetu pa sve do čedomorstva. Postporođajnoj psihozi sklonije su osobe koje su imale ili im je u obitelji prisutan bipolarni poremećaj ili epizoda psihoze. Liječenje zahtijeva hitnu hospitalizaciju uz terapiju i lijekove.

Simptomi su izraženiji od onih kod postporođajne depresije pa se često javljaju i prisilne misli koje su vrlo jasan pokazatelj da se treba što prije reagirati. Ako majka ne prepoznaje svoje stanje, bližnji bi što prije trebali reagirati jer se uz to može razviti i poremećaj koncentracije koji može biti prisutan puno dulje.

Edukacija ključna

Vrlo je važno, kako za majku tako i za cijelu obitelj, razbijanje stigme vezane uz postporođajnu depresiju jer je prije svega upravo podrška bližnjih ključan faktor u razvoju i liječenju poremećaja.

Svakako, treba usmjeriti resurse i na edukaciju budućih majki i očeva kako bi znali reagirati na vrijeme, ali i kako ne bi nijekali postojanje problema. Naime, mnoge si majke zbog straha ne žele priznati da se to njima događa i da im je potrebna pomoć pa smatraju kako će s vremenom sve sjesti na svoje mjesto, što se ne može očekivati kod težih stanja.

Ova bolest nema svoj pravi naziv: U medicinskoj literaturi vodi se pod nekoliko šifri drugih bolesti

Osjeti li majka da nema podršku bližnjih i ako se k tomu boji osude okoline, može doći do produbljenja depresije, kao i narušavanja povezanosti s djetetom. Stoga bi o ovom problemu trebala biti educirana i šira zajednica kako bi se majka što bezbolnije mogla nositi s depresijom.