Tihi ubojica nema vidljivih simptoma: Svaki drugi oboljeli i ne zna da ga ima

Koliko ste se puta zapitali zašto ste toliko žedni, a i neke ranice vam sporije zarastaju? Ako se to nije dogodilo vama, možda jest nekomu od vaših bliskih ljudi. Sigurno se upalio alarm u vama i pomislili ste kako treba otići liječniku i izmjeriti šećer u krvi. Nažalost, dijabetes je bolest današnjice, suvremenog, brzog života u kojem sve manje pazimo na sebe u neprekidnoj utrci za poslom i novcem.

Kako bi se unaprijedila svijest o opasnostima dijabetesa, svake se godine 14. studenoga obilježava Svjetski dan dijabetesa. Prema nekim procjenama, 537 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina živi sa šećernom bolešću, no čak polovica oboljelih osoba nema postavljenu dijagnozu bolesti te se ne liječi. Prema podacima CroDiab Registra osoba, u Hrvatskoj je u 2022. bilo 388.213 osoba sa šećernom bolesti, no pretpostavlja se da je broj oboljelih veći od 534.000.

Postoje dva tipa dijabetesa, su dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2. Dijabetes tipa 1 najčešće se razvija kod djece i mladih kada gušterača ne proizvodi inzulin, a dijabetes tipa 2 kod odraslih kada je proizvodnja inzulina smanjena. No problem je što simptomi kod dijabetesa tipa 2 nisu toliko izraženi pa mnogi i ne znaju da imaju šećernu bolest. Ako se ne liječi, dijabetes može uzrokovati komplikacije kao što su sljepoća, zatajenje bubrega, amputacija udova, srčani udar.

Četvrti vodeći uzrok smrti

Važno je napomenuti kako je u Hrvatskoj dijabetes četvrti vodeći uzrok smrtnosti. Ove je godine u povodu obilježavanja Svjetskog dana šećerne bolesti u Zagrebačkom dijabetičkom društvu predstavljena javnozdravstvena akcija “Utorak za dijabetes” s ciljem dodatne senzibilizacije liječnika, primarno obiteljske medicine, za osobe s dijabetesom tipa 2, kako bi se, osim boljih ishoda liječenja, utjecalo i na smanjenje troškova liječenja zdravstvenih komplikacija koje nastaju kao posljedica nedovoljno regulirane glikemije.

Troškovi neliječenog dijabetesa iznose gotovo 20 posto cjelokupnog proračuna za zdravstvo. Osim toga, zbog brojnih objektivnih okolnosti događa se da osobe s dijabetesom predugo ne odlaze specijalistu obiteljske medicine te stoga predugo žive s previsokim razinama šećera u krvi. Rezultat su neminovne teške i skupe dijabetičke komplikacije. Na to su upozorili iz inicijative “Utorak za dijabetes” koju su podržali Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) i Ministarstvo zdravstva.  Navode kako su svjesni administrativne preopterećenosti liječnika obiteljske medicine, a i odgovornost samih pacijenata mora biti veća.

OTKRIVAMO SVA TAJNA ORUŽJA DIJABETESA I KAKO GA KONTROLIRATI: Oprez! Povišena razina šećera u krvi ne boli

“Protekla tri utorka liječnicima smo pristupili putem mailinga kojim smo ih željeli potaknuti da što češće koriste mogućnost provjere HbA1c te u slučaju povišenih rezultata mijenjaju pristup liječenju dijabetesa, od savjeta za promjenu životnih navika preko promjena terapije pa do upućivanja dijabetologu. Također, željeli smo podignuti razinu svijesti o mogućnostima informatičkih rješenja izabranih liječnika i važnosti njihova korištenja”, rekao je Mladen Kovaček, jedan od inicijatora javnozdravstvene akcije “Utorak za dijabetes”.

Tihi ubojica

“Konkretno, korištenje mogućnosti provjere kada je posljednji put osoba s dijabetesom bila u ambulanti. Ako se pokaže da osoba dugo nije bila na pregledu, cilj je da je se kod ponavljajućih recepata i sličnih prilika potakne da osobno dođe. Tu je najčešće riječ o visokorizičnim pacijentima s izrazito loše kontroliranom glikemijom, a mnogi od njih pate od niza zdravstvenih tegoba. Moram istaknuti pomoć koju smo imali u akciji od internista i endokrinologa KBC-a Zagreb i KBC-a Split, primarno dr. sc. Ivane Kraljević i doc. dr. sc. Anele Novak“, dodao je.

“Svi u sustavu zdravstva imaju zajednički cilj, a to je spriječiti ili otkriti bolesti što je moguće ranije kako bismo bili uspješniji u njihovu liječenju. Nadamo se da je ova akcija početak povezivanja i koordinacije svih uključenih strana”, rekao je Kovaček.

U ZDD-u su, kao i svake godine, organizirali i za građane besplatno mjerenje šećera, kao i savjetovanje s dijabetologom i nutricionistom iz savjetovališta nutricionizam.hr jer, kako ističu, javnost se treba upoznati s opasnošću neotkrivene i neregulirane šećerne bolesti, dok oboljelima treba pružiti nove informacije i spoznaje o mogućnostima liječenja i važnosti kontrole vlastite bolesti.
“Šećerna bolest jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema suvremenog društva.

Razlike između dvaju glavnih oblika bolesti

Dijabetes se opravdano naziva ‘tihim ubojicom’ jer nema vidljivih simptoma i svaka druga oboljela osoba i ne zna da ga ima. S dijabetesom se može živjeti kvalitetno, no nužno je razumjeti bolest, informirati se o njezinim posljedicama, a potrebno je i redovito odlaziti liječniku i komunicirati s njim kako bi se bolest stavila pod kontrolu”, rekla je prim. mr. sc. Manja Prašek, predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva.

Govoreći o dijabetesu, prim. Prašek je istaknula kako je to višesustavna, kronična, neizlječiva bolest karakterizirana kroničnom hiperglikemijom zbog apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina.
Objasnila je i razliku između dvaju glavnih oblika bolesti, koje smo već spomenuli, šećerne bolesti tipa 1, gdje zbog razaranja beta stanica Langerhansonovih otočića dolazi do potpunog nedostatka proizvodnje inzulina, i šećerne bolesti tipa 2 koja se najčešće javlja u odrasloj populaciji (više od 90 posto od ukupnog broja oboljelih), a karakterizirana je hiperglikemijom zbog prevladavajuće otpornosti stanica na inzulin s razmjernim nedostatkom njegova lučenja.

“Dakle, šećerna bolest nastaje kao posljedica nemogućnosti tijela da proizvodi ili koristi vlastiti inzulin. Inzulin je hormon koji se stvara u gušterači i na porast glukoze u krvi izlučuje se u krvotok. On unosi glukozu iz krvi u stanice svih organa tijela kako bi dobili energiju i mogli normalno funkcionirati. Ako inzulina nema ili nije dovoljno učinkovit za unos u stanice, šećer u krvi raste i oštećuje krvne žile, živce i sve organe tijela. Nažalost, povišena razina šećera u krvi ne boli, ali ostavlja trajne posljedice. Nastaju kronične komplikacije na svim vitalnim organima, primjerice mozgu, očima, srcu, bubrezima, cirkulaciji i živčanom sustavu”, rekla je prim. Manja Prašek.

Promjene ponašanja

Napomenula je kako godišnje od posljedica bolesti umire oko 2000 ljudi, odnosno pet osoba dnevno. Naročito je to prisutno među osobama srednje i starije životne dobi, onima koji su još radno aktivni ili potkraj radnog vijeka.Doktorica je napomenula da, ako se ipak slučajno otkrije povišena razina glukoze u krvi, mnogi takav nalaz zanemare jer “nemaju vremena ili ništa ii nije, ne boli, o tome će razmišljati kad budu imali više vremena”.

Nažalost, u većini slučajeva za 10 ili više godina razviju se komplikacije bolesti zbog kojih bolesnik kreće na pretrage i tada se potvrđuje uznapredovala šećerna bolest s komplikacijama koje nije više moguće izliječiti, već ih je potrebno kontinuirano liječiti, i to lijekovima, inzulinom, ili i zahvatima kao što su amputacija, dijaliza. Prim. Prašek ističe da, ako se bolest otkrije na vrijeme i ozbiljno shvati potreba promjene ponašanja, a to je pravilna prehrana, redovna tjelesna aktivnost, postupna redukcija suvišne tjelesne težine i samokontrola, komplikacije bolesti moguće je na vrijeme spriječiti, a sebi omogućiti kvalitetan i dugovječan život.

Ovo je prema mnogima najgora bol na svijetu: Žene tvrde da je jača i od poroda

Osvrnula se na troškove liječenja komplikacija bolesti u Hrvatskoj te naglasila kako su oni zastupljeni u najvećem udjelu od 88,1 posto, dok se na osnovno liječenje, a to su lijekovi, pomagala i liječnički pregledi izdvaja tek 12,9 posto. Glavni razlog porasta troškova je porast troškova za liječenje kroničnih komplikacija, a naročito kardiovaskularnih.

Drugi oblici

“Postoji više razloga zbog kojih se razvija šećerna bolest tipa 2. Prekomjerna tjelesna težina i nepravilna prehrana, neredovita ili nikakva tjelesna aktivnost te razvijanje tzv. metaboličkog sindroma, a to je nakupljanje masnog tkiva u području trbuha, i nasljedstvo preduvjet su za nastanak šećerne bolesti tipa 2. Na takav oblik bolesti otpada oko 90 posto svih oboljelih u odrasloj dobi, ali se danas s porastom broja pretile djece javlja i u toj populaciji. Gušterača još proizvodi inzulin, i to u povećanoj količini, ali je on nedjelotvoran”, rekla je prim. Prašek.

Dodala je da se u otprilike od pet do 10 posto ostalih oboljelih šećerna bolest razvija ili zbog autoimunog procesa uz genetsku predispoziciju u djece, nazivamo ga tip 1 bolesti, ili je nepoznatog uzroka, a karakterizirana je potpunim gubitkom proizvodnje inzulina pa ga je potrebno nadomjestiti.

Postoje i drugi oblici bolesti, najčešći je tzv. gestacijski koji se javlja u trudnoći i s porodom uglavnom nestaje, ali često se onda javlja u srednjoj ili starijoj dobi kao tip 2 bolesti ako žena dobiva na tjelesnoj težini, ne kreće se i nepravilno se hrani. Na kraju je prim. Prašek naglasila kako se šećerna bolest može razviti zbog kronične upale gušterače, kada stanice prestanu proizvoditi inzulin (pankreatitis), tijekom uzimanja nekih lijekova ili u sklopu nekih drugih endokrinoloških bolesti.