JE LI PSIHOPATIJA UISTINU MENTALNI POREMEĆAJ? Znati više o tome kako funkcionira, moglo bi nam biti korisno

Foto: Pixabay/Ilustracija

ZANIMLJIVO ISTRAŽIVANJE

+
AAA

JE LI PSIHOPATIJA UISTINU MENTALNI POREMEĆAJ? Znati više o tome kako funkcionira, moglo bi nam biti korisno

Autor: B.B.

Više od pola stoljeća, vrste asocijalnih osobina ličnosti koje smatramo psihopatskima – poput nedostatka grižnje savjesti, agresije i zanemarivanja dobrobiti drugih – povezuju se s mentalnim bolestima.

No, granica između poremećenih i korisnih osobina u biologiji se može činiti maglovitom, ostavljajući otvorenu mogućnost da je ono što se sada smatra poremećenim dospjelo na površinu prirodnom selekcijom.

Možda bi nam bilo teško misliti da evolucija koristi asocijalnim ljudima, međutim, priroda nema problema s ostavljanjem mjesta za povremene ‘iznimke’ unutar inače kooperativnih vrsta poput naše.

Ljevoruci i ‘zlokobna osobnost’

Štoviše, te alternativne osobine koje psihopate čine toliko prezrenima mogle bi im dati prednost u svijetu u kojem je natjecanje za resurse intenzivno.

Tim kanadskih istraživača istražio je ovu mogućnost u istraživanju objavljenom prošle godine u časopisu Evolutionary Psychology, tvrdeći da psihopatiji nedostaju određena obilježja koja bi ju činila poremećajem, pa bi je trebalo smatrati više kao funkciju koja djeluje kako je predviđeno.

Njihov se zaključak temelji na analizi postojećeg istraživanja koje sadrži provjerene mjere psihopatije zajedno s detaljima o tome koja ruka prevladava kod osobe, odnosno je li netko ljevoruk ili desnoruk. Međutim, ova korelacija potječe iz zastarjele znanosti iz ranih dana kriminalističke psihologije.

Povijesno gledano, povezivanje ljevorukog i ‘zlokobne’ osobnosti bile su česte. Rani modeli mentalne bolesti i društvenosti smatrali su da je znak degeneracije pojedinca.

Čini se da se ipak radi o genetici

No, znanost više ne smatra ljevoruke ljude nesretnim kriminalcima, iako je još uvijek pitanje kako se rukost može spojiti s nizom drugih fizioloških i psiholoških osobina, što je i dalje uobičajeno u istraživanjima.

Ključno u svemu tome je prastaro pitanje prirode nasuprot njege. Čini se da genetika igra ulogu u tome hoće li osoba biti ljevoruka ili desnoruka, iako je prilično komplicirana. Kulturnološki utjecaji također mogu odrediti koliko osoba preferira jednu ruku u odnosu na drugu, dijelom zbog težnje da se uklopi u zajednice koje favoriziraju dešnjake.

Postoji i ogromna mješavina poticaja iz okoliša, poput stresa ili prehrane ili izloženosti zagađenju dok je u maternici, koji mogu gurnuti nečije genetsko naslijeđe za naklonost nekoj od strana u jednom ili drugom smjeru.

Budući da istraživači u ovoj studiji nisu pronašli jasne dokaze da je manja vjerojatnost da su psihopatski subjekti dešnjaci, moglo bi se pretpostaviti da na njihov razvoj nije nužno utjecala okolina u nekoj značajnoj mjeri.

‘Alternativna strategija preživljavanja’

To ostavlja otvorenom mogućnost da koji god geni bili u pitanju, oni djeluju kako je evolucija odredila, pružajući (kako to istraživači opisuju) ‘alternativnu strategiju povijesti života’ za one koji su ih naslijedili.

Osim svega toga, postoji i filozofska dimenzija svega, pa je pitanje što razlike u našem obliku i funkciji uopće čini bolešću. Cijele su knjige napisane (jedna od autora ovog članka) o promjenjivim definicijama zdravlja i bolešću.

Psihopatija može biti neželjena u jednom setu okolnosti, no cijenjena u nekom drugom, bez da se onda naziva bolešću. To može biti i alternativna strategija preživljavanja, pomažući u nekim društvenim kontekstima prije nego što postane poremećaj u drugim kontekstima.

Poput mnogih stvari u biologiji, ‘bolest’ je zgodna kutija u koju pokušavamo ugurati nešto što je komplicirano za objasniti i smjestiti.

‘Psihopatija može igrati ulogu u ponašanjima koja remete i uništavaju dobrobit mnogih’

Blizanac psihopatije, koji je ipak više klinički je antisocijalni poremećaj osobnosti (APD), službeno je dobio mjesto u drugom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-II) 1968. godine. Čak i nakon brojnih revizija, APD ostaje u DSM-u. , s vremenom prilagođen kriterijima koji se mogu objektivnije promatrati i provjeravati.

Hoćemo li psihopatiju i u budućnosti smatrati poremećajem, ovisit će o nizu okolnosti, a ne samo o rezultatima studija poput ove, piše Science Alert.

Bez obzira na to kako nazivamo poremećaje poput APD-a, psihopatija može igrati ulogu u ponašanjima koja remete i uništavaju dobrobit mnogih.

Znati više o tome kako ona funkcionira i kako pomoći onima koji su takvi, nešto je od čega bismo svi mogli imati koristi.

Ovo je istraživanje objavljeno u časopisu Evolutionary Psychology.

Autor:B.B.

ZADNJE VIJESTI


ZANIMLJIVO ISTRAŽIVANJE

JE LI PSIHOPATIJA UISTINU MENTALNI POREMEĆAJ? Znati više o tome kako funkcionira, moglo bi nam biti korisno


BOGAT VITAMINOM C I A

ČUDESNA VOĆKA KOJA UBIJA KAŠALJ I LIJEČI GRIPU: Znanost dokazala da sadrži određene spojeve koji podržavaju naš imunosni sustav


PREPORUČUJU STRUČNJACI

KOLIKO VOĆNOG SOKA SMIJETE DATI DJECI? Nekoliko je razloga zašto ne smijete pretjerivati! Ovo su granice


VIŠE ŠTETE NEGO KORISTI

KLJUČ JE U RAVNOTEŽI: Dobro je smanjiti unos soli, naročito ako imate visok tlak, ali ne pretjerujte

Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article