Ljudska jetra svaki dan u tišini obavljaju više od 500 vitalnih funkcija kako bi čovjeka održala na životu, no infekcija virusnim hepatitisom također je tiha, sa simptomima koji se pojavljuju tek kada je bolest uznapredovala, što je čini tihom bolešću s ozbiljnim posljedicama.
Iako postoji mnogo različitih tipova virusa hepatitisa (od A do E), ipak hepatitis B (HBV) i C (HCV) najviše zabrinjavaju jer, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), globalno uzrokuju gotovo 8000 novih infekcija svaki dan, što predstavlja jednu novu kroničnu infekciju svakih deset sekundi, koje uglavnom ostaju neotkrivene.
Ako se sadašnja putanja nastavi, virusni hepatitis će do 2040. ubijati više ljudi godišnje nego malarija, tuberkuloza i HIV/AIDS zajedno.
Prema procjenama epidemioloških istraživanja, u Hrvatskoj oko 25.000 osoba ima kronični hepatitis B, a oko 40.000 osoba nosioci su protutijela na hepatitis C.
Eliminacija hepatitisa u Hrvatskoj započinje pronalaženjem nedijagnosticiranih pacijenata poput 12.000 osoba koje se, prema procjenama matematičkih modela, još trebaju “pronaći” i liječiti od hepatitisa C.
Većina ljudi otkrije da ima hepatitis B ili C nakon mnogo godina tihe infekcije, što je zabrinjavajuće jer najmanje 60 posto slučajeva raka jetara može se spriječiti pravodobnim testiranjem i liječenjem virusnih hepatitisa B i C.
Budućnost bez hepatitisa
Stoga je budućnost bez hepatitisa globalni prioritet SZO-a i World Hepatitis Alliancea (WHA) koji je ostvariv povećanjem broja dijagnosticiranih i liječenih osoba s HBV i HCV infekcijom. S tim ciljem osmišljena je World Hepatitis Alliance kampanja nazvana “Hepatitis ne može čekati”, u kojoj, već pet godina, sudjeluje i Društvo Hepatos, i to uz podršku prvog hrvatskog hepatitis ambasadora i nogometne legende Ivana Gudelja, a kampanja se provodi u partnerstvu s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije i Klinike za infektologiju KBC-a Split te uz potporu Ministarstva zdravstva i HZJZ-a.
Ovom kampanjom globalna hepatitis zajednica želi podsjetiti da je, kako bi zadržali Europu na putu k eliminaciji virusnih hepatitisa, potrebno “pronaći” nedijagnosticirane pacijente i pravodobno ih uključiti u sustav skrbi (eng. link to care), kako planirana eliminacija ne bi ostala samo neostvareni san koji utječe na stotine tisuća europskih građana, uključujući i desetke tisuća hrvatskih građana.
“Posljednjih godina COVID-19 usporio je napredak globalnog odgovora na hepatitis. Budući da COVID-19 više nije hitna globalna zdravstvena opasnost, sada je vrijeme da se da prioritet svijetu bez hepatitisa i ispune globalni ciljevi za 2030. Sada je vrijeme da damo prioritet testiranju i liječenju kako bismo ostvarili svijet bez hepatitisa i ispunili svoje ciljeve do 2030. godine”, ističu u Hepatosu.
Iznio šokantne tvrdnje o jelu koje brojni Hrvati doručkuju: ‘Nikad ga ne bih preporučio’
Upravo je Svjetski dan hepatitisa jedan od sedam službeno propisanih javnozdravstvenih dana Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Nositelj hrvatske nacionalne kampanje je Hrvatsko društvo za bolesti jetre Hepatos, a ovogodišnji slogan je bio “Jedan život, jedna jetra”.
Javnozdravstveni izazov
Godine 2010. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 28. srpnja svojim službenim danom obilježavanja Svjetskog dana hepatitisa kao jedan od samo četiri službena dana WHO-a za pojedinačne zarazne bolesti, a izabran je na rođendan Barucha S. Blumberga – američkog znanstvenika zaslužnog za otkrivanje hepatitisa B i razvoj cjepiva protiv tog virusa, za što je 1976. godine primio Nobelovu nagradu.
Što je zapravo hepatitis? To je zarazna bolest i predstavlja javnozdravstveni izazov, a dolazi zbog virusne upale jetara koja dovodi do oštećenja ili uništenja njezinih stanica. Bolest može biti kratkotrajna ili akutna ili dugotrajna ili kronična. U nekim slučajevima akutni hepatitis prelazi u kronično stanje, ali se kronični hepatitis također može samostalno razviti. Različiti su uzroci upale jetara, a mogu biti paraziti, začepljenje žučovoda, no i virusi uzrokuju upalu.
Kako je istaknula mr. sc. Tatjana Reić, predsjednica Hrvatskog društva za bolesti jetre Hepatos, kada su u akutnom obliku, hepatitis B i C mogu se lako izliječiti. No u kroničnom obliku ovi hepatitisi dovode do ciroze jetara, raka jetara, zatajenja jetara i potrebe za transplantacijom. Tada prognoze nisu dobre i u pet do 10 posto slučajeva, nažalost, to završi smrću.
“Kada je virus u organizmu dulje od šest mjeseci, a čovjek ga ne uspije eliminirati, prelazi iz akutnog u kronični oblik. To su sve virusi koji su hepatotropni, napadaju stanice jetara. Virus kola krvlju pa se može naći i u drugim organima. To je važno znati jer ako bolesnik ima kronični hepatitis pa mu se transplantiraju jetra, a virus unatoč tomu ostane u organizmu, napast će i ova nova jetra”, rekla je Reić.
Kažu da je ovo voće savršeno za čišćenje tijela i mršavljenje: Nekima će izgledati zastrašujuće
Dodala je kako u Hrvatskoj oko 25.000 osoba ima kronični hepatitis B, a za 40.000 osoba procjenjuje se kako su bili u bilo kakvom kontaktu s virusom hepatitisa C. No opasnost je u tome što su to bolesti koje vrlo često nemaju simptome.
Pet vrsta
Virusni hepatitis je akutna ili kronična zarazna upalna bolest jetara uzrokovana virusima A, B, C, D i E. S virusnim hepatitisom živi stotine milijuna ljudi diljem svijeta i ta je skupina bolesti značajan javnozdravstveni izazov koji zahtijeva globalni odgovor i zdravstvene intervencije.
“Virusni hepatitisi ne pogađaju određeno zemljopisno područje niti određene skupine ljudi. To je doista globalna epidemija koja može utjecati na živote milijuna ljudi a da oni toga čak i nisu svjesni. Trenutno 90 posto ljudi koji žive s hepatitisom B i 80 posto koji žive s hepatitisom C nisu svjesni svog statusa. Nepoznavanjem svog statusa mogu dovesti do stvarne mogućnosti razvoja fatalne bolesti jetara u nekom trenutku svoga života ili nesvjesno prenositi infekciju drugima”, rekla je Reić.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj od kroničnog hepatitisa B i C boluje oko 40.000 osoba. Hrvatska nije zemlja s velikom učestalošću hepatitisa B i C u općoj populaciji, no neke su skupine građana izložene većem riziku zaraze, a to su osobe koje injektiraju droge, osobe koje često mijenjaju seksualne partnere, osobe u penalnom sustavu…
Postoje razne vrste hepatitisa, ali se najčešće govori o njih pet, a to su A, B, C, D i E. Mr. sc. Reić ističe kako oni zapravo znače pet različitih bolesti.
“Ne mogu prijeći jedan u drugi, ali se jedna osoba istodobno može zaraziti svima njima. Razlikuju se po genskoj građi i po načinu prijenosa”, naglasila je.
Detaljno je objasnila svaki od njih pa je tako za hepatitis A rekla kako se nekada nazivao “bolest prljavih ruku”. Ta vrsta bolesti prenosi se oralno-fekalnim putem, i to u zemljama koje imaju niske higijenske standarde. Napomenula je kako su njome prije pedesetak godina bili zaraženi cijeli razredi u školama i vrtićima, ali danas je situacija ipak drugačija i u Hrvatskoj se godišnje registrira jedan do dva puta iako može doći i do proboja (najčešće kod MSM populacije).
Kronični oblik
Hepatitis E prenosi se na sličan način i također nema puno slučajeva oboljelih u Hrvatskoj. No opasan je za trudnice, a prenosi se svinjskim mesom koje nije dobro tretirano.
Hepatitis D javlja se isključivo kod HBV pacijenata, odnosno onih koji su oboljeli od hepatitisa B.
Hepatitisi B i C prenose se krvlju i spolno. U akutnom obliku su izlječivi, ali ako prođe šest mjeseci od zaraze, a virus je još u organizmu, onda prelazi u kronični oblik. Tada u oko 30 posto slučajeva dolazi do ciroze jetara, raka i zatajenja jetara, a u 5 do 10 posto i do smrtnog ishoda. U svijetu ima više kroničnog hepatitisa B nego kroničnog hepatitisa C.
Kako bi se ljudi educirali i kako bi se unaprijedila svijest o važnosti sprečavanja oboljenja od hepatitisa, Svjetska zdravstvena organizacija objavila je prvo globalno izvješće o hepatitisu. Prema tim podacima može se zaključiti da: dok se smrtnost uzrokovana HIV/ADS-om, tuberkulozom i malarijom u svijetu smanjuje, smrtnost od virusnih hepatitisa se povećala za 22 posto od 2000. godine.
Zatim, ako se ne liječe, hepatitis B i C postupno mogu dovesti do ciroze i karcinoma jetara te preuranjene smrti. Hepatitisima je uzrokovano 85 posto potreba za transplantacijom jetara i 80 posto smrtnosti od karcinoma jetara, a kronični virusni hepatitis C danas se uspješno može izliječiti u visokom postotku, od 95 do 98 posto, terapijom novim lijekovima koji su dostupni i u Hrvatskoj.
Postavlja se pitanje može li se hepatitis izliječiti? Mr. sc. Tatjana Reić odgovara kako je kronični hepatitis B neizlječiva bolest i cilj liječenja je da se smanji količina virusa.
“Ako je takva osoba zarazna, a da to ne zna, pa se ne liječi, može imati simptome umora, javlja se tupa bol ispod desnog rebra, bol u mišićima i tetivama, gubitak apetita, proljev, povraćanje, rijetko sindrom žutice.”
Nisu svjesni
“Kad se te osobe liječe, tablete također imaju nuspojave – umor, bol u mišićima, probavne simptome, jer te terapije nisu baš jednostavne. Važno je držati virus ispod određene granice da se ne oštećuju jetra. Znanstvenici traže rješenje za trajno izlječenje hepatitisa B, ali to bi moglo potrajati još barem pet do deset godina”, rekla je.
Kad je riječ o kroničnom hepatitisu C, istaknula je kako je to jedina izlječiva kronična zarazna bolest. No to ne znači da ga osoba ne može opet dobiti nakon izlječenja.
“Kad je u pitanju hepatitis B, Hrvatska dobro stoji u pogledu kontrole broja oboljelih. No to nije slučaj s hepatitisom C. Naime, zaostajemo u broju identificiranih osoba koje imaju kronični hepatitis C. Većina oboljelih od hepatitisa C nije toga ni svjesna. A tako je i u oko 75 posto slučajeva u cijelome svijetu”, zaključila je mr. sc. Tatjana Reić.
Mobilna klinika jedina na zapadnom Balkanu
Društvo Hepatos jedina je organizacija u Hrvatskoj i regiji zapadnog Balkana koja ima mobilnu kliniku – MIHC specijaliziranu za pružanje usluga oboljelima od bolesti jetara, a sastavni dio ove klinike čine FibroScan® uređaj te kompletirani tim aktivista i stručnjaka koji u svakom trenutku, prema dogovoru, mogu pružiti usluge tzv. linkage to care usluge u izoliranim i/ili ruralnim područjima te oboljele, prema potrebama, uključivati u liječenje u medicinskim ustanovama javnog zdravstva.
Jeziva snimka, pazite kakvo su stvorenje izvukli curi iz uha: ‘Kad se odluči tu nastaniti…’
Ovaj program je zbog svoje inovativnosti, jedinstvenosti i uspješnosti prepoznat kao primjer dobre prakse te uvršten u: ACHIVE (Associations Collaborating on Hepatitis to Immunize and Eliminate the Viruses in Europe) brošuru – “Stories to inspire” objavljenu u prosincu 2019., “Compendium of good practices in the health sector response to viral hepatitis in the WHO European Region” Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), objavljen u srpnju 2020., kao i u izvješće SZO-a koje je pod nazivom “Interim guidance for country validation of viral hepatitis elimination” objavljeno u lipnju 2021.
Pružamo usluge po zatvorima
Već više od 12 godina, preciznije od 2009., Hepatos provodi aktivnosti pružanja usluga unutar kaznenih tijela zatvorskog sustava diljem Hrvatske uz suglasnost Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa te terapijskih zajednica diljem RH. U suradnji s lokalnim zavodima za javno zdravstvo i kliničkim centrima organizirane su aktivnosti kojima je ponuđeno testiranje na hepatitis C i HIV, pregledi jetara, savjetovanje, informiranje te po potrebi i povezivanje u zdravstvenu skrb tzv. linkage to care zainteresiranim osobama.
Pošto je pandemija COVID-19 privremeno usporila aktivnosti unutar kaznenih tijela RH, Hepatos je tijekom 2022. intenzivno nastavio s pružanjem usluga Mobilnog InfoHep Centra unutar kaznionica i zatvora diljem Hrvatske.
Kako bi pridonijeli cilju Svjetske zdravstvene organizacije, tijekom 2022. Društvo Hepatos provodilo je pilot-projekt u suradnji sa specijalistima Hrvatskog gastroenterološkog društva, unutar šest tijela zatvorskog sustava u Hrvatskoj (kaznionice u Lepoglavi, Požegi i Glini, zatvori u Zagrebu i Splitu te Centar za dijagnostiku Zagreb).
Liječnica dala savjet za sve koji pate od ‘zatvora’: Za ove tri stvari tvrdi da će vam pomoći
S ciljem omogućavanja lakšeg pristupa zdravstvenoj skrbi i pravodobnim terapijama svim oboljelim osobama, uz suglasnost Uprave za zatvorski sustav i probaciju, pruženo je više od 800 usluga testiranja na HCV i HIV za 343 osobe, pregledi jetara transietnom elastografijom (uređajem FibroScan®) te savjetovanje i informiranje o virusnim hepatitisima i HIV-u, rizicima, uzrocima, problemima, ali i prednostima pravodobnog liječenja. Aktivnostima je novodijagnosticirano 13 oboljelih od virusnog hepatitisa C (HCV) koji su odmah povezani u sustav zdravstvene skrbi.
Provođenjem aktivnosti također je utvrđeno kako 45 posto pregledanih osoba ima oštećena jetra, dok je kod čak 20 posto pregledanih savjetovana daljnja specijalistička obrada i praćenje. S obzirom na uspješnost pilot-programa, aktivnosti projekta se nastavljaju uz potporu Ministarstva uprave i pravosuđa i Ministarstva zdravstva.
‘Neki mi ni ruku nisu davali’
Igrala se 75. minuta utakmice Hajduka i Crvene zvezde na Poljudu, a rezultat je bio 1:1. Loptu je imao Ivan Gudelj, kapetan Hajduka, no onda se negdje na sredini igrališta samo srušio, reklo bi se iz čista mira. Mišić lijeve noge nije izdržao. Uskočila je liječnička služba Hajduka s klupe, s tribina su se orili zvižduci prema Gudelju kad je izlazio iz igre jer nije mogao nastaviti dalje. Nitko nije znao što se zapravo dogodilo.
Hajdukov kapetan, kao i svi ostali svjedoci te utakmice, nisu ni slutili da se njihov najbolji igrač više neće vratiti na zeleni travnjak kao profesionalni nogometaš. Kakav je to bio šok, najprije za Gudelja, a onda i za sve ostale u klubu i među navijačima! Ivan je tada, podsjetimo, imao samo 26 godina. Evo što o svemu kaže sada…
“Osamdesetih godina to je bila tabu-tema, a obično ljudi kažu kada požutiš: ‘To je žutica.’ Mislim da tada nije bilo toliko edukacije kao danas. Kad se prisjetim tih dana, iz ove perspektive želim istaknuti četiri vrlo bitne stvari: edukaciju, prevenciju, stigmatizaciju koja je ustvari najveća ‘bolest’ te senzibilizaciju društva u vezi s tom ‘bolešću’.
U mjesecu rujnu odnosno 13. rujna 1986. godine na utakmici Hajduk – Crvena zvezda dogodio mi se incident. Srušio sam se na travnjaku. Inkubacija za virusni hepatitis B traje od dva do šest mjeseci. Simptomi hepatitisa B su umor, žutilo, malaksalost, gubitak apetita, povraćanje…, pogotovo ako je bolest u akutnoj fazi u kojoj sam bio.
Kao nogometaš bio sam fizički spreman, ali sam igrao bolestan, a da nisam znao. Uslijed velikih napora, osjećao sam simptome, i to čak desetak dana prije spomenute utakmice. Od iscrpljenosti, mišić mi je napuknuo, pao sam na utakmici i napustio teren i nakon toga nikada više nisam zaigrao nogomet.
Tada je to bio šok, ali ne u smislu da se srušio poznati sportaš, nego na jedan način mnogi nisu vjerovali da je to hepatitis jer mnogi ne znaju što je ta bolest. Nakon toga otišao sam u zagrebačku bolnicu ‘Fran Mihaljević’ i sve je bilo dobro. Vratio sam se treningu, ali sam dva puta imao recidiv, tj. povratak bolesti. Ponovno sam se vratio u bolnicu, ali sam nakon toga na radiju i na televiziji morao objašnjavati što mi je zapravo.
Ljudi su govorili da sam se objesio, neki su mislili da sam obolio od AIDS-a jer su se tada pojavili prvi slučajevi te bolesti, čak su govorili da je to sve montirano. Neki mi ni ruku nisu davali, a jedan je udario automobilom u stup kad me vidio. U svakom slučaju to su bila teška razdoblja, a sve sam stoički izdržao. No danas mogu poslati poruku da se takve ljude ne smije stigmatizirati. Kada je neka osoba bolesna, emocionalno je izolirana i neće o tome govoriti.
Treba podijeliti svoje svjedočanstvo s onima kojima je teško. Ljude treba osloboditi i reći im da je to svagdje oko nas. Postojalo je cjepivo i tada, a sada se od 2007. dojenčad obavezno mora cijepiti. Nekada se o tome nije govorilo. Mediji su jako važni da se o tome govori i priča. Sretan sam što na bilo koji način mogu podijeliti svoju priču. Kada se i dogodi neka bolest, postoji način na koji se može kontrolirati. Medicina je napredovala.
Žena saznala da ima rak i za to okrivila proizvode koji se često koriste: ‘Većina ljudi ne zna’
Držao sam predavanja po školama i pričao im svoju životnu priču. Kad sam govorio o tetovažama i piercingu, onda su me gledale djevojke. Tako se možete zaraziti. Prema mom mišljenju, sportaši se ne bi trebali tetovirati jer oni moraju biti čisti i uzori mladim sportašima i ostalim ljudima. Na Ronaldu nećete vidjeti ni jednu tetovažu. Ne kod svake, ali kod nestručne tetovaže osoba se može zaraziti.
Sada se dobro osjećam. Nažalost, prerano sam počeo trenirati, a da nisam, vjerojatno bi sa mnom sve bilo u redu. Uspio sam se uz snagu, pozitivnost, obitelj i vjeru othrvati toj bolesti. Ono što medicina ne može, može snaga naše volje i podsvijest, razmišljanje o tome da se sve može pobijediti. Ako čovjek osjeća da sve može pobijediti, onda će tako i biti.
Nije to lako.
Bolest treba znati kontrolirati. Doveo sam bolest pod maksimalnu kontrolu. Osviješten sam. Zdravo živim. Dobra hrana je kao lijek, a treba i piti puno vode. Uz to, treba se kretati. To su uvjeti u kojima čovjek može sebe dovesti u stanje da se nešto ne dogodi. Možemo sami sebi pomoći.”
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
