Proso žitarica – lekovitost i recepti


Share

Proso je žitarica koja je uljudskoj ishrani zastupljena još od samog iskona ljudskog roda, izvorno uzgajana u suvim predelima afričkog kontinenta i severnim kineskim teritorijama još od doba neolita. Interesantan arheološki pronalazak u istoriji ljudske ishrane jeste činija rezanaca od prosa, stara čak četiri milenijuma, pronađena u severozapadnoj Kini. I drevni Rimljani i Gali su koristili proso za pripremanje hranljive kaše, a u srednjem veku je ova žitarica bila zastupljenija od popularne i naširoko upotrebljavane pšenice.

Proso se u Aziji u kontinuitetu upotrebljava kao namirnica u redovnoj ishrani. Samo po sebi je veoma praktično za uzgoj i može da daje prinose i na tlu na kojem druge vrste žitarica ne uspevaju. Ipak, Evropljani su ovoj hranljivoj i korisnoj namirnici naneli veliku nepravdu, smatrajući je pre hranom za stoku i živinu, nego za ljude. Proso nije bilo naročito cenjeno u Evropi i Americi i mahom se smatralo sirotinjskom hranom. Tek u poslednje vreme je ovoj korisnoj žitarici vraćen njen zasluženi značaj i ona se polako sve više nalazi na našim menijima, sasvim u skladu sa rastućom svešću o zdravom životu i zdravoj, prirodnoj ishrani.

Proso žitarica – lekovitost i recepti

Neki zanimljivi podaci iz običaja srpskog naroda govore o izuzetnim svojstvima prosa. Prema nekim verovanjima, proso ima moć da štiti od zlih i nečistih sila, pa se tako ponekada ugrađivalo u temelje kuća i utvrđenja. Prosom su se posipali stoka i živina, da bi dobro rađali, a onaj ko beži od veštica bi posipao put iza sebe prosom, jer se verovalo da veštica skuplja njegova zrna. Takođe je bilo značajno i u magijskom obredu za devojke pred udajom, koje bi posipale proso oko plota i uz izgovaranje određene bajalice privukle dobre prosce. Proso je smatrano svetom biljkom i kod drevnih Kineza, a veličali su ga i stari Grci. Zašto je proso bilo toliko važno i zbog čega je danas ponovo popularno?

Lekovito i hranljivo proso

Proso je žitarica sitnog, okruglastog zrna, svetle žućkaste boje. Njegov latinski naziv je Panicum miliaceum, a potiče sa azijskog kontinenta. Zrna su ovijena ljuskom, koja se uklanja plevom, kako bi se proso kloristilo u ishrani. Zrno prosa je veoma hranljivo i korisno i sadrži gotovo sve najvažnije sastojke za optimalnu fiziološku ravnotežu organizma. Proso se lako vari i predstavlja izrazito baznu namirnicu, što je od izuzetnog značaja za ljudsku ishranu, posebno u naše moderno doba, kada je većina hrane koju konzumiramo izazivač kiselosti organizma.

Proso je veoma bogato korisnim i hranljivim nutritijentima. Ono sadrži proteine i vrlo značajne amino kiseline, od čega su najvažnije arginin, triptofan, lizin, cistin, histidin, torozin i silicijumova kiselina. Sadrži masnoće, ugljene hidrate i vlaknaste materije. Bogata je mineralima, od čega su najznačajniji kalcijum, fosfor, gvožđe, natrijum, kalijum, magnezijum, sumpor, fluor i jod. Bogato je vitaminima i sadrži skoro sve vitamine B grupe, pre svega tiamin, riboflamin i nijacin. Sadrži i vitamine E i A. Proso ne sadrži gluten i zato je osnovna namirnica u jelima bezglutenske kuhinje.

Za šta je proso dobro?

Zrno prosa se odlikuje karakteristikama koje su veoma dobre i pogodne za ljudsku ishranu. Lako je svarljivo i baznog je sastava. Izuzetno povoljno deluje na ceo organizam i predstavlja odličan prirodni lek. Proso je jako dobro i kao prevencija i kao hranljiva namirnica sa brojnim pozitivnim svojstvima za naš organizam.

  • Pomaže probavu i reguliše rad creva, suzbija bakterije koje se razvijaju u crevima i obnavlja crevnu floru. Povoljno deluje na želudac, gušteraču i slezinu i podstiče varenje. Zbog ovih svojstava se preporučuje kao odlična namirnica u ishrani dijabetičara.
  • Proso zagreva organizam i podstiče mokrenje i znojenje. Jača srce i deluje protiv anemije, smanjuje upale i otoke i deluje protiv kijavice, bronhitisa, karijesa i drugih stanja.
  • Pomaže u smirivanju nervne napetosti, depresije i okrepljuje organizam, otklanjajući umor.
  • Jača kosu, nokte, čisti kožu i ulepšava ten.
  • Smatra se da može da spreči pojavu pobačaja.
  • Odlično je za osobe koje pate od celijkije, zato što ne sadrži gluten.

Proso u ishrani i recepti sa prosom

Proso je pogodno za svakodnevnu , redovnu ishranu, a posebno se preporučuje osobama koje se bave poslovima koji zahtevaju intelektualni napor, kao i osobama koje su nervozne, dijabetičarima, starijim licima, ljudima koji imaju problema sa kiselošću organizma i krvi, ljudi koji boluju od reumatizma i gihta. Jela od prosa su dobra za uspostavljanje optimalne ravnoteže u čitavom organizmu i doprinose opšte dobrom zdravstvenom stanju.

Kako se proso koristi u ishrani? Pre pripreme jela sa prosom, važno je pripremiti ga za upotrebu. Pre upotrebe je obavezno očistiti proso od nečistoća i neoljuštenih zrna, zatim ga dobro oprati i procediti. Posle toga je proso spremno za pripremu brojnih raznovrsnih i ukusnih jela. Ono može da se kuva i jede zasebno ili kao prilog i deo nekog drugog jela. Takođe se koristi i brašno od prosa, od kojeg se pripremaju zdrave i hranljive pogače ili hleb.

Prosena kaša sa bundevom – Kaše od prosa su odličan izbor za ukusan i hranljiv sladak doručak. One daju organizmu optimalnu količinu energije i hranljivih materija za zdrav početak dana. Za pripremu je potrebno:

  • 25 dg prosa
  • 10 dg rendane bundeve
  • 1 dl mleka
  • 1 kašika šećera
  • 2 kaišike soka od limuna
  • 1 kockica putera
  • 8 dl tople vode
  • Malo soli

Najpre propržiti proso u suvom tiganju, pa ga preliti vodom i kuvati dok zrna ne omekšaju, a voda ne ispari. Proso zatim malo posoliti, dodati šećer i promešati, pa pomešati sa mlekom, bundevom i malo prodinstati. Na kraju dodati puter i sok od limuna kada se kaša prohladi. Sve fino izmešati i servirati.

Proja od prosa – Zanimljvo je da se pre kukuruznog brašna za pripremu proje zapravo koristilo proseno brašno. Sledi adaptiran i jednostavan recept, a za pripremu je potrebno:

  • 2 šolje kuvanog prosa
  • 2 šolje projinog brašna
  • 10 dg ribanog parmezana
  • 2 kašike ulja
  • Voda
  • Malo soli

Pomešati kuvano proso i projino brašno, pa posoliti po ukusu, dodati ulje, parmezan i količinu vode tako da se dobije retko testo, isto kao i za standardnu proju od kukuruznog i projinog brašna. Testo razliti u nauljeni pleh i peći na 150 stepeni u zagrejanoj rerni oko petnaest minuta, pa povećati  na 180 i peći još pola sata. Proveriti testo, a proja je gotova kada korica porumeni.