Ljudi s rijetkim neuropsihijatrijskim poremećajem nazvanim Cotardov sindrom ili sindrom živog leša jednostavno ne mogu prihvatiti svoje postojanje.
Osobe koje pate od tog rijetkog poremećaja često misle da su mrtvi ili hodajući leševi (zombiji). Drugi pak smatraju da su bestjelesni duhovi koji će živjeti zauvijek.
Bez obzira na specifične varijacije, pacijenti s Cotardovim sindromom doživljavaju duboko iskrivljenu stvarnost u kojoj negiraju postojanje vlastitih tijela i svakodnevnih potreba.
Uobičajena je posljedica izgladnjivanje.
‘Čujem đavla’
U jednom slučaju, sredovječna žena s poviješću anksioznosti i psihoze počela je doživljavati nihilističke zablude. Počela je govoriti stvari poput “Ja sam mrtva.” Zatim je prestala jesti i odbijala je uzimati lijekove.
Drugi slučaj proučavanja uključuje 49-godišnjeg muškarca koji više nije brinuo o svom tjelesnom zdravlju i počeo je davati svoje stvari drugima. Odbijao je jesti i mislio je da postoje zli ljudi koji ga žele ubiti. Tjedan dana nakon što je primljen u bolnicu, pacijent je rekao liječnicima da je već mrtav, da njegov želudac ne radi, da mu se jetra raspada, da mu je mozak paraliziran, a lice bez krvi. Ležao je nepomično u krevetu i tvrdio je da čuje glas đavla.
Trenutno postoji oko stotinjak sličnih slučajeva u znanstvenoj literaturi.
Objavljeno veliko otkriće o Chronovoj bolesti: Čini se da su njeni uzročnici u ustima
‘Nemam mozga ni živaca’
Prvi zabilježeni slučaj datira iz 1880. godine kada je francuski neurolog Jules Cotard (1840.-1889.) opisao novu vrstu depresije obilježenu “anksioznom melankolijom, idejama o prokletstvu ili odbacivanju, osjećajem ravnodušnosti prema boli, zabludama o nepostojanju vlastitog tijela i zabludama o besmrtnosti”.
Pacijent kojeg je opisivao bila je 43-godišnja žena koja je tvrdila da nema mozga, živaca, želuca pa čak ni duše. I ona je izbjegavala jesti jer je smatrala da je vječna.
Nekoliko tjedana nakon što su joj liječnici propisali aripiprazol, lijek koji se koristi za liječenje shizofrenije, njeni su se simptomi poboljšali.
Ovo je najbolja i najgora hrana za jetru: Provjerite hoće li vaša prehrana dovesti do tegoba
‘Kukci me jedu iznutra’
Danas neki znanstvenici sumnjaju da Cotardov sindrom možda nije samostalan entitet, već simptom temeljnih problema kao što su bipolarni poremećaj, shizofrenija, depresija ili povijest konzumacije droga ili epileptičkih napadaja.
Studija Cotardova sindroma iz 2018. otkriva da tri od četiri pacijenta koji tvrde da umiru imaju dojam da ih virusi ili kukci jedu iznutra.
Jedna 35-godišnja pacijentica mislila je da osjeća crve u svom mozgu.
Druga je pacijentica pitala svoje liječnike: “Zašto moram jesti kad sam već mrtva?”
Do danas se vrlo malo zna o Cotardovu sindromu te zašto se njegovi simptomi preklapaju s drugim zdravstvenim stanjima.
Pregled literature o Cotardovu sindromu ukazuje na to da gotovo 90% oboljelih ima simptome depresije, dok 65% ima anksioznost.
Manji postotak prijavljuje slušne ili vizualne halucinacije.
Ima i dobrih vijesti
No, dobra vijest je da se ovi zastrašujući simptomi mogu učinkovito liječiti.
Antipsihotici, antidepresivi, psihoterapija i čak elektrokonvulzivna terapija uobičajene su terapije koje mogu imati pozitivne rezultate.
U najboljem slučaju, pacijenti s Cotardovim sindromom mogu izaći iz svoje iskrivljene stvarnosti već nakon samo nekoliko tjedana terapije lijekovima.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
